GLAVNA POLJOPRIVREDNA KULTURA Vinogradarstvo Brotnja u vrijeme osmanlijske vlasti

Nakon nestanka duhana vinova loza je postala glavna poljoprivredna kultura Brotnja, a Brotnjo je danas centar vinogradarstva BiH.

Prema podacima iz novog vinogradarskog katastra, vinogradi u Brotnju zauzimaju 4,31 % ukupnih površina općine, dok je taj postotak u drugim vinogradarskim općinama od 0,40 do 1,39. Vinogradarstvo u Brotnju ima kontinuitet od dva tisućljeća, što potvrđuju brojni arheološki nalazi iz antičkog doba. Dovoljno je reći da je najpoznatija srednjovjekovna povelja u kojoj se prvi put izravno spominje vino, izdana u Brotnju, a izdao ju je prilikom boravka u Brotnju mladi ban, a kasnije najmoćniji bosanski kralj Tvrtko I.

Prve pisane tragove o uzgoju vinove loze, proizvodnji grožđa i mošta u Brotnju nalazimo u vrijeme osmanlijske vlasti, u njihovim dokumentima – katastarskim popisima (defterima)i sudskim protokolima – sidžilima.

Osmanlije su u svim osvojenim zemljama svakih 30 – 40 godina provodili popise kako bi utvrdili vlasništvo na zemlji i odredili visinu poreza. Ti su defteri veoma dobar pokazatelj geografskog širenja vinove loze i opsega proizvodnje mošta. Naime kršćani su plaćali porez na mošt, a muslimani na površinu pod vinogradom.

Prvi popis u kojemu se spominje Brotnjo i broćanska naselja proveden je 1477. godine ubrzo nakon .pada Brotnja pod Turke. Naslov mu je bio „Poimenični popis Sandžaka vilajeta Hercegovina“ Međutim u tom popisu spominje se samo nekoliko naseljenih broćanskih sela poput Blizanaca i Biletića, dok su sva ostala pusta jer je pučanstvo izbjeglo u druge kršćanske krajeve koje Turci nisu zauzeli. U tom popisu nema nikakva traga o vinovoj lozi.

Tek „Opširni katastarski popis za oblast Hercegovu iz 1585.“ navodi podatke o uzgoju vinove loze i proizvodnji mošta u Blizancima, Krehin Gracu i Hamzićima. Spominjući Blizance na jednom mjestu piše: „Vinogradi, dunuma 10, baština Bursaća, sina Bogdanova iz sela Blizanci, pripada Broćnu“. No u tom se popisu opširnije piše o proizvodnji mošta u Krehin Gracu. Navodi se da je u Gracu te godine proizvedeno 1.800 medri mošta. Medra je bila tadašnja mjera za tekućine, a iznosila je 12 oka. Oka je bila mjera za 1,28 l, tako da je jedna medra iznosila 16,04 l.

To bi značilo da je ukupna proizvodnja mošta u Gracu iznosila oko 28.900 l. U Gracu je tada zabilježeno 35 domova (baština), što govori da je Gradac u odnosu na druga naselja u Brotnju, a i cijelom Mostarskom kadiluku bio prilično napučen. Većina popisanih domova bili su kršćanski, a po jednom kršćanskom domu proizvedeno je oko 1.300 l mošta, što je za ono vrijeme oskudnog podrumarstva bilo itekako značajan iznos. Današnje naselje Hamzići tada se još zvalo Kripovo ili Kripava. Imalo je ukupno 12 kršćanskih domova i dva muslimanska. Tih 12 kršćanskih domova proizveli su oko 10.500 l mošta ili oko 870 l po domu.

Za pretpostaviti je da su i ostala naselja u Brotnju tada uzgajala vinovu lozu i proizvodila grožđe i vino, ali za njih nema podataka u tom popisu.

Koliko je vinogradarstvo bilo rašireno u Brotnju u 17. i 18. stoljeću pokazuju brojni zapisi iz tadašnjih sudskih protokola ili kako se to službeno zvalo „sidžila mostarskog kadije“. Iz toga su razdoblja pronađeni i prevedeni sidžili iz 1632./1633., zatim postoje podaci za 1670. i 1752. godinu. Vinogradi se u tim protokolima spominju u kontekstu registracije prodaje, zamjene zemljišta, a najviše je zapisa o zalogu za dug ili zbog nekog drugog razlog. Najčešće se spominju vinogradi u Blizancima, potom u Međugorju, te u drugim broćanskim naseljima: Ograđeniku, Dragićini, Krućevićima, Tepčićima, Biletić polju, a na jednom mjestu se spominje pod općim nazivom Broćno.

Valja reći da su u nekim slučajevima površine pod vinogradima bile poprilično velike. Tako se spominje vinograd od 12 motika u Ograđeniku, 15 motika u Blizancima, 22 motike u Broćnu, a posebno je zanimljiv jedan zapis iz 1752. godine u kojemu se kaže: „Ibrahim efendija hadži Salih ef., imam Neziragine džamije u Mostaru zaviještao je u selu Blizancima, nahija Brotnjo, kuću s avlijom, sjenicom, gumnom i baščom, sve na mjestu Zolovina, vinograd od oko pet motika, vinograd u polju s kulom od oko 25 motika, i vinograd na mjestu Kopnjak od oko 10 motika loze“. To znači da je Ibrahim efendija imao 40 motika vinograda, odnosno oko 20 tisuća trsa. „Motika loze“ bila je mjera za 500 trsa, a to je otprilike onoliko koliko je jedan težak mogao uskopati za jedan dan. Naše vino izrijekom spominju i bosanski franjevci.

Vino se iz Brotnja izvozilo u Bosnu, a potrošači su veoma često bili franjevački samostani. Prijevozno sredstvo bili su isključivo konji i mazge. U ljetopisu franjevačkog samostana u Kreševu, vino iz Brotnja spominje se više puta od 1766. do 1771. godine. Tako se navodi da 1766. godine nisu uspjeli dobiti vino iz Brotnja zbog nestašice tovarnih konja. A u izvješću za 1769. godinu na dan 15. listopada piše: “Istog je dana došao brat Bartolomej Nikolić, već proglašen vikarom, s petnaest mjera vina iz Brotnja. Donio bi i više da je mogao nabaviti konje, no ne bi ih mogao nabaviti nikako, osim da su se iz prijateljstva prema njemu pojavili svi župljani Mostarske župe, u kojoj je tolike godine služio”. Za potrebe samostana 1771. godine iz Brotnja je uvezeno 25 tovara, kako navodi kroničar: “željno iščekivanog i veoma paženog vina iz Brotnja, u miru, samo uz Božju pomoć, i to najbolje kakvoće. Od toga sam se ja pobrinuo za tri mjere slatkog bijelog vina, koliko je bilo moguće iz cijelog Brotnja”. Tada još nije bila uspostavljen Hercegovačka franjevačka provincija, već je cijela BiH pripadala Provinciji Bosne srebrene sa sjedištem u Krevševu. Župa Brotnjo pripadala je toj provinciji, pa su svećenici iz samostana u Bosni dolazili po vino u Hercegovinu. No kako se spominje samo vino iz Brotnja, očito je da je i tada Brotnjo bilo izraziti vinogradarski kraj i proizvodilo najkvalitetnije vino.

Vino iz Brotnja spominju i neki putopisci koji su putovali Hercegovinom u to vrijeme. Međutim, tada se ne spominju sorte, već se vino naziva po porijeklu. Tek se nakon dolaska Austrougarske vina nazivaju po sorti grožđa. Kao veoma dobravina spominju se u vrijeme Turske u više navrata „Mostarac“, „Broćanac“, „Dubravsko“.

Poznati bosanski franjevac Ivan Frano Jukić u knjizi Zemljopis i poviestnica Bosne objavljenoj 1851. Godine piše o Brotnju: Broćno, predielje kerstjansko, gdje stanuje župnik, znantno rad svoje plodnosti, osobito dobrog vina…“.

Vinovu lozu i kvalitetu vina u Brotnju spominje i fra Petar Bakula u „Šematiznu župa“, a nije bez razloga upravo on izgradio prvi, za to vrijeme, moderan podrum u srcu Brotnja, u župnoj kući u Gradnićima, još za vrijeme turske vlasti.

Umjesto zaključka možemo reći da se u Brotnju već dva tisućljeća kontinuirano uzgaja vinova loza, bez obzira na politički sustav i tko drži vlast. Stoga nije čudno da je poznati povjesničar i dugogodišnji kustos Zemaljskog muzeja u Sarajevu Karl Pač (Patsch) Brotnjo nazvao „srcem hercegovačkog vinogradarstva“, jer to Brotnjo zaista jest.

Prof. dr.sc. Jure Beljo / Publikacija DBG 2018.

Foto: Vionica – Nametkova kula iz turskog vremena sa stanicom za otkup grožđa

Autor / Ante Markota, 1975.

poslovni-global.ba / Brotnjo.info

Odgovori