PROF. Dr. SC. DRAGAN BABIĆ ZA POSLOVNI GLOBAL: Javnost je konačno počela demistificirati pojmove “ludilo” i “duševna bolest”, poštuje se pravo pacijenta na izbor terapeuta i vrstu liječenja

Prvi udžbenik iz psihijatrije pisan na hrvatskom jeziku u BiH odnosno sveučilišni udžbenik “Psihijatrija: odabrana poglavlja” autora istaknutog sveučilišnog profesora iz Mostara prof. dr. sc. Dragana Babića, inače specijalista neuropsihijatarije te subspecijalista socijalne psihijatrije, bit će predstavljen večeras (petak, 30. studenoga) u 18 sati u hotelu Mostar. Suradnici dr. Babića u pisanju ove, po mnogo čemu jedinstvene knjige, su psihijatri doc. dr. sc. Marko Martinac, mr. sc. dr. Marko Pavlović i dr. med. Romana Babić te magistra socijalnog rada Katarina Barać i magistra psihologije Ivona Beus. Autor knjige prof. dr. dr. Dragan Babić za Poslovni global govori o njezinu nastajanju, temama koje obrađuje…

– Knjigu će promovirati istaknuti profesori: prof. dr. sc. Helena Škobić, prof. dr. sc. Miro Jakovljević i prof. dr. sc. Iko Skoko. Pozdravni govor u ime Rektorata Sveučilišta u Mostaru održat će prorektorica prof. dr. sc. Vesna Kazazić. Suradnici u pisanju knjige su psihijatri doc. dr. sc. Marko Martinac, mr.sc.dr. Marko Pavlović i dr. med. Romana Babić te magistra socijalnog rada Katarina Barać i magistra psihologije Ivona Beus.

Biste li rekli kako je to knjiga koja će služiti kao udžbenik ili udžbenik koji će svima dobro doći i kao knjiga?

– Knjiga je odlukom Senata Sveučilišta u Mostaru dobila status udžbenika na Medicinskom, Filozofskom i Fakultetu zdravstvenih studija, i ona to i jest. Ali posve sam siguran da će, osim studentima, moći poslužiti i mnogim drugima, poglavito psihijatrima, psiholozima, socijalnim radnicima i drugim osobama koje su u svom svakodnevnom poslu vezane za rad s osobama s duševnim poteškoćama. Knjiga je pisana tako da je većina poglavlja razumljiva i mnogim drugim čitateljima koji, iz bilo kojeg razloga, žele podignuti razinu svoga znanja o duševnom zdravlju i duševnim bolestima.

Kako što smo već kazali, prvi je to udžbenik iz psihijatrije pisan na hrvatskom jeziku u BiH. Koliko ste radili na knjizi?

– Pripreme za knjigu su trajale nekoliko desetljeća, a sam proces pisanja, recenziranja, lektoriranja posljednje dvije do tri godine.

Na kojim fakultetima će se studenti njome koristiti?

– Koristit će je studenti medicine i dentalne medicine na Medicinskom fakultetu, studenti sestrinstva, fizioterapije, radiologije, sanitarnog inžinjerstva i primaljstva na Fakultetu zdravstvenih studija te studenti socijalnog rada na Filozofskom fakultetu.

Knjigu su recenzirala četiri profesora iz Zagreba, Beograda i Mostara?

– Recenzetni su četiri vrlo čuvena profesora koji dolaze iz tri države (BiH, Hrvatska i Srbija), a dvoje od njih su akademici. Prof. dr. sc. Miro Jakovljević je akademik iz Zagreba i profesor koji ima najjače znanstvene reference u regiji, koji je već nekoliko desetljeća glavni urednik visoko indeksiranog časopisa Psychiatria Danubina. Kao voditelj kolegija Psihijatrija i prodekan za znanost dugo je bio uključen u nastavu na našem Sveučilištu (za mene je važan i po tome što sam od njega najviše naučio). Recenzent je i čuvena beogradska profesorica koja je, također, akademik i koja je svojim znanstvenim i stručnim referencama odavno nadišla ovaj dio Balkana i Europe. Tu je i prof. dr. sc. Helena Škobić kao dugogodišnja predstojnica mostarske neuropsihijatrije, a prof. dr. sc. Iko Skoko predaje na Filozofskom fakultetu Sveučiišta u Mostaru i naš je doskorašnji gvardijan.

Agresivnost, komplementarna medicina, duhovnost, stigma, etika, antipsihijatrija, samo su neke od tema koje se mogu pročitati u Vašoj novoj knjizi. Primjerice, na koji način obrađujete stigmu i što je to ‘antipsihijatrija’?

– Stigma je obrađena na aktualan i suvremen način i na kraju su dane smjernice kako se boriti protiv stigme. Posebno je obrađen odnos medija i stigme. Na pitanje što je to antipsihijatrija i treba li psihijatriji antipsihijatrija nije moguće jednostavno odgovoriti. Ako bi smogledali usko, sigurno je da bi odgovor bio ne, ne treba. Gledajući malo šire i slobodnije, uvažavajući povijesne, kulturne, sociološke i druge čimbenike, ipak bi trebalo istaknuti neke stvari koje su vjerojatno utjecale na pozitivan rast i razvoj psihijatrije. Antipsihijatrija je imala različit utjecaj i različit ishod u raznim državama Europe tako da je teško generalizirati njezinu ulogu i značenje u suvremenoj psihijatriji te položaju i liječenju duševnih bolesnika. Nikada nije bila dio psihijatrije, ali je na neki način uspjela potaknuti konstruktivnu realizaciju njezinih osnovnih zamisli utječući na učmalu profesionalnu atmosferu psihijatrijskih ustanova kasnih 60-ih i 70-ih godina 20. stoljeća u gotovo cijelom svijetu, a posebice na Zapadu. Antipsihijatrija je „protresla“ sve koji su na ovaj ili onaj način sudjelovali u stvaranju pojma „ludilo“ i radili na njegovoj kontroli, da ne kažemo održavanju. Iako kao teorijski koncept i kao pokret, antipsihijatriju nikada u potpunosti nije podržala intelektualna javnost, uspjela je pozitivno utjecati da se u zemljama Europske unije započne, i jednim dijelom realizira, program sveobuhvatne reforme psihijatrijske službe. Reformom je smanjen broj kreveta i djelomice smanjen broj klasičnih azilarnih psihijatrijskih institucija za psihijatrijske pacijente u gotovo svim zemljama. Skraćen je prosječan boravak pacijenata u psihijatrijskim ustanovama. Doneseni su zakonski propisi koji preciziraju i ograničavaju prisilno hospitaliziranje. Više se poštuje pravo pacijenta da bira terapeuta i vrstu liječenja. U psihijatrijskim bolnicama se više nego ranije primjenjuju psihoterapija i socioterapija kao i metode komplementarne medicine za čiju učinkovitost postoje čvrsti znanstveni dokazi i koje je priznala Svjetska zdravstvena organizacija. U široj javnosti je počela demistifikacija pojma „ludilo“, „duševna bolest“ i sličnih izraza. Psihijatrija se više otvora prema društvu, kao i prema humanističkim znanostima (sociologiji, psihologiji, pedagogiji, politikologiji) i tako pravi korak dalje u vlastitoj društvenoj i stručnoj promociji. Ako analiziramo temeljnu poruku antipsihijatae, mogla bi se kratko sažeti u formulaciju „ukinuti duševne bolnice i osloboditi duševne bolesnike“ u njoj i nema ništa loše, ali to naravno nije realno i nije moguće, barem za sada.

Potkrjepljujete li možda sadržaj u knjizi i primjerima iz Vaše svakodnevne prakse u psihijatriji?

– Ova knjiga ne sadrži primjere iz prakse i bilo bi je dobro čim prije dopuniti praktikumom s primjerima iz prakse uz potrebna stručna objašnjenja pojedinih primjera.

Pripremate li već možda neku svoju sljedeću knjigu?

– Borba za bolje duševno zdravlje traje cijeli život. I nema zdravlja bez duševnoga. A čitanje i pisanje o tome sigurno su dokazani načini povećavanja razine znanja i mogućnosti pružanja primjerenije zaštite osoba s duševnim smetnjama. Na tom putu skupa s više mladih suradnika u pripremi je knjiga iz psihologije koja će obrađivati osnove psihologije u medicini i zdravstvu.

poslovni-global.ba

Odgovori