PROF.DR.SC. DRAGAN BABIĆ ZA POSLOVNI GLOBAL: Teško ekonomsko stanje u BiH sve češće vodi u depresiju, a osobe s psihičkim smetnjama kod nas su posebno stigmatizirane

O sve većem utjecaju nezaposlenosti, teške ekonomske i materijalne situacije te vrlo loše ukupne socijalne slike na psihičko zdravlje stanovništva, kako u BiH, tako i u Hercegovačko-neretvanskoj županiji i Mostaru, za Poslovni global govori ugledni profesor na Medicinskome fakultetu, Fakultetu zdravstvenih studija te Filozofskome fakultetu Sveučilištu u Mostaru, neuropsihijatar prof.dr.sc. Dragan Babić, inače subspecijalist socijane psihijatrije.

Susrećete li se, kao psihijatar, u svakodnevnoj praksi, s pacijentima koji od Vas traže pomoć zbog nezaposlenosti, nedostatka novca, jednostavno, zbog života nedostojna čovjeka? 

– U poslijeratno vrijeme puno je onih koji nemaju posla, a ni dovoljno novca. To nije izravan razlog njihova dolaska psihijatru, ali te dvije stvari vrlo nepovoljno utječu na psihičko zdravlje, tako što ga – pogoršavaju. Ako su, pak, neke psihičke tegobe ili psihička bolest bile i prije toga, onda ih pogoršavaju i otežavaju. Ponekad čak onemogućuju ozdravljenje. S duge strane, duševna bolest ima vrlo negativan učinak na volju i radnu sposobnost, pa mnoge bolesnike čini radno nesposobnim, ne dajući im mogućnost da vlastitim radom zarade novac.

Povećava li se u posljednje vrijeme broj takvih pacijenata?

– U psihijatrijskoj struci je relativno velik broj pacijenata, odnosnobolesnika koji nemaju posla, ni novca. U poslijeratno doba, i u nedovoljno uređenoj i siromašnoj državi kao što je naša, sigurno je kako je velik broj onih koji traže pomoć psihijatra. Nažalost, mi u BiH o tome nemamo preciznu statistiku ali iz svakodnevnog rada znamo da je to čimbenik koji je bitan i da takvih paciijenata ima puno i u Mostaru i u Hercegovačko-neretvanskoj županiji.

O kojim se najviše psihičkim poremećajima radi?

– Takve osobe najčešće pate od različitih oblika depresivnih porećaja, PTSP-a. Nerijetko su tu i alkoholizam, te štetna uporaba raznih oblika droga, ali možemo govoriti i o drugim psihijatrijskim bolestima.

Traže li pomoć psihijatra češće muškarci ili žene, iz kojih dobnih skupina najčešće dolaze? 

– Podjednako pomoć traže i muškarci i žene, najčešće srednje i starije životne dobi, ali i svih dobnih skupina.

Dolaze li Vam osobe kojima je, zbog slabog materijalnog i ekonomskog stanja, narušen odnos u obitelji. U takvim slučajevima, traže li pomoć zajedno?

– Slabo materijano i ekonomsko stanju djeluju dvostruko nepovoljno na obitelj. S jedne strane, zbog tih poteškoća teže zasnivaju obitelj, a s druge strane, ako je i zasnuju, češće dolazi do pucanja takvih obitelji. Događa se, primjerice, da pacijent bude hospitaliziran i da mu za mjesec dana nitko ne dođe i nitko ne pita za njega. Razlozi za to su višestruki, a nerijetko je bitna i ekonomska komponenta.

Koje savjete im, u takvim slučajevima, možete dati kao psihijatar? Pomaže li više razgovor ili medikamentozno liječenje?

– Pomoć psihijara u ovakvim je slučajevima vrlo važna. Psihijatar koristi tzv. personalizirani pristup (svaki slučaj je poseban), daje određenu psihofarmakoterapiju i psihoterapiju. Svakako je važna i socioterapija te se prakticira uključiti socijalnog radnika radi pokušaja pomoći u razrješavanju teških materijalnih prilika. U sklopu liječenja pokušava se pozitivno djelovati na obljeloga, njegovu obitelja ali i na društvenu sredinu.

U Strategiji razvoja Hercegovačko-neretvanske županije za razdoblje 2017.-2020. godine, stoje porazni podaci kako do posla najteže dolaze osobe starije od 45, kronični bolesnici, samohrani roditelji, invalidi…, ali i osobe s psihičkim smetnjama. Prema tim podacima, možemo govoriti i o diskriminiranju i stigmatiziranju tih kategorija stanovništva. Jeste li se susretali s takvim slučajevima?

– Nažalost da, i to nije rijedak slučaj. U HN županiji teško je naći posao i zdravim osobama. Osobe s duševnim smetnjama su dodatno stigmatizirane i vrlo teško se zapošljavaju. To im pogoršava psihičko stanje i otežava ozdravljenje.

Vaš savjet kako ‘podići duh’ u ovim teškim vremenima, kada je sve više onih koji se u ovakvoj ukupnoj ekonomskoj i drušvenoj situaciji osjećaju beznadno.

– Mi psihijatri možemo danas pomoći više nego ikada, kroz cijelu povijest, jer imamo vrlo kvalitetne lijekove, bolje bolnice, školovaniji kadar, ali smo mi ipak samo – liječnici. Konkretno, možemo pomoći medicinskim metodama (lijekovi, psihoterapija, socioterapija). Timskim radom možemo puno više. Zato su u timu s nama psiholozi, socijani radnici, radni terapeuti, medicinski tehničari… U liječenju jednu od ključnih uloga ima obitelj. Ako je obitelj harmonična i ekonomski stabilna, liječenje je znatno lakše, u suprotnome, teško je biti „dobar psihijatar“ i kvalitetno liječiti bolesnoga.

No, kakvu tu ulogu igra društvo?

– Za liječenje ovakvih pacijenata dakako je da važna i socijalna sredina, stav društva, ekonomska situacija, ne samo u Županiji, već i u cijeloj državi, ali i politika. Zbog toga je, osim timskoga rada svih koji sudjeluju u liječenju psihijatrijskih pacijenata, potrebno uključiti i različite razine društvenih i političkih struktura i skupa raditi i boriti se za bolju psihijatriju i za kvalitenije liječenje naših bolesnika. Samo zajedničkim djelovanjem možemo najviše doprinijeti da duševno zdravlje bude što bolje, a duševno bolesnih što manje.

poslovni-global.ba

Odgovori