U današnjem članku, želim podijeliti priču o nevjerojatnoj vezi između žene i muškarca koji je bio u komi tri godine. Kroz tri godine noćnih smjena, žena je bila uz njega, vjerujući da nikada neće doći do trenutka kada će on ponovno otvoriti oči.
- Svake večeri šaptala mu je kao da ga čuje, nadajući se da je u nekom svjetu još uvijek prisutan. Nije bila sigurna kad je točno njezina briga prema njemu postala nešto više, ali osjećala je vezanost svaki put kad bi ga dotaknula.
Jedne noći, iscrpljena i preplavljena emocijama, poljubila ga je, misleći da to nikada neće saznati. Tada se nešto čudesno dogodilo — monitor je pokazao znakove života, a njegovi prsti su se počeli micati, kao da odgovara na njezin dodir. Bio je to trenutak koji je zaledio njezino srce, kad je njegova ruka iznenada privukla njezinu, a on je, iznenada, počeo govoriti.
- Kad je konačno otvorio oči, ona je osjećala kako joj tijelo nestaje, a srce preskače ritam. Godinama je gledala njegove oči zatvorene, poput svjetionika u tami, a sada su te iste oči bile usmjerene prema njoj. Bile su zbunjene, umorne, ali žive. Nije znala što da kaže, i osjećala je kako joj dah postaje sve teži. Osjetila je kako mu je ruka još uvijek oko nje, nježno, kao da se boji da će nestati ako je pomakne.
Kada je on upitao tko je ona, njezine riječi su jedva izlazile, jer je bila potpuno iznenađena njegovim buđenjem. Iako je sve bilo kao iz sna, ona mu je objasnila da je bila uz njega cijelo to vrijeme, šuteći i brinući se za njega. Tada je osjetila kako mu mozak polako počinje povezivati izgubljeno vrijeme, pokušavajući shvatiti što je prošlo dok je spavao.
- Držala je njegovu ruku i nije ju željela pustiti. Bilo je to isto ono što je činila godinama — čistila je njegove ruke, podešavala ih, držala ih u trenucima kada je izgledao najslabije. A sada, ta ista ruka je uzvraćala njezin stisak, toplinom koja ju je preplavila.
- Nije se mogla okrenuti kad je čula korake iz hodnika. Taj trenutak je bio samo njihov i nije željela da iko drugi uđe u njega. Njezine emocije bile su na vrhuncu, jer je uvijek vjerovala da će zauvijek ostati u tišini. Dok je razgovarala s njim, priznala je da je plakala jer je mislila da ga nikada neće čuti, da nikada neće znati da je bila tu za njega. Tada je njegov izraz postao nježniji, kao da su njegove misli shvatile dubinu njezinih osjećanja.
Kad je medicinska sestra ušla, pozvana alarmima koji su se oglasili zbog njegovog buđenja, trenutak je prekinut, ali Loren je nastavio gledati u nju, kao da mu je svaki pogled pomagao da se vrati u stvarnost. U tom trenutku, ona nije željela da iko prekinu njihov trenutak.
- Dok su medicinski radnici obavljali svoj posao, Loren je tiho upitao zašto ga je poljubila. Nije imala spreman odgovor, ali je priznala da je to učinila jer je osjećala da će to biti jedini trenutak da mu kaže što osjeća. Iako nije imala plan, njezine riječi su se stvorile iz čistog srca. Tada je čula njegovo ime, izgovoreno kao da ga pamti iz nekog sna. I on je zamolio da ne ide.
Nije mogla vjerovati što je čula — bio je to trenutak kojem se nije nadala. Oduvijek je bila uz njega, a sada je osjećala da je njihova veza stvarna. Držala ga je za ruku, obećavajući mu da neće otići, bez obzira na sve što će se dogoditi. Bio je to trenutak kada je ljubav napokon prešla u stvarnost. Niti ona niti Loren nisu znali što budućnost nosi, ali njihova povezanost bila je sada snažna i stvarna.
Kada je medicinski tim ušao s iznenađenim izrazima na licu, cijeli je svijet izgledao kao da se okupio oko njegovog kreveta. Ipak, Loren je gledao samo nju. U njegovom pogledu bila je zahvalnost i nešto dublje, nešto što ju je potpuno razoružalo. Taj trenutak obećavao je da će njihov život uskoro biti drugačiji — bolje i punije
