GALERIJA ALUMINIJ Osunčani Dubrovački ciklus Tihomira Lončara bezobrazno je dobra izložba

BiH vijesti

Veličanstvenim sinoćnjim otvorenjem velike samostalne izložbe slika hrvatskoga akademskog slikara Tihomira Lončara, Galerija Aluminij ambiciozno je najavila bogat jesenski dio godine. – Naš je izložbeni prostor uistinu osunčan ovim djelima, ozračen optimizmom. Sve pršti od jarkih boja, pa i onih kojih gotovo i nema u prirodi, ali ih majstor vješto uklapa u ove pejzaže s mora. Lončarev Dubrovački ciklus istinskom je likovnom poslasticom i dopuštam sebi doživjeti ga drugim djelom jedne tako slične, a opet tako različne priče, misleći na izložbu Lukše Peke s početka ove godine i na njegovu spaljenu zemlju, nasuprot koje stoji ovaj Lončarev krajolik pun života – kazao je rukovoditelj Galerije Aluminij Darko Juka, podsjetivši kako je Dubrovački ciklus bio dijelom ovogodišnjih Dubrovačkih ljetnih igara, a Mostaru i Dubrovniku darovan je u opsežnomu suorganizacijskom pothvatu Galerije Aluminij odnosno Aluminija d.d. Mostar, Dubrovačkih ljetnih igara, Filozofskoga i Fakulteta prirodoslovno-matematičkih i odgojnih znanosti Sveučilišta u Mostaru.

U ime te dvije visokoškolske ustanove koje su novčano podržale zahtjevne tehničke dijelove organizacije, uključujući i tiskanje raskošnoga kataloga, nazočnima se obratio dekan FF-a dr. sc. Zoran Tomić, zahvalivši autoru na volji i na želji za suradnjom, ali i poručivši kako svoj dojam ne želi iskazati akademskim rječnikom, nego porukom koju je uputio kustosu mostarske izložbe, povjesničaru umjetnosti Marinu Ivanoviću, kada je zakoračio u galerijski prostor s postavljenim Lončarevim djelima: Ovo je bezobrazno dobro.

Postav, kojega potpisuje povjesničarka umjetnosti Barbara Martinović, broji 25 raskošnih ulja na platnu, a dostupnim za besplatno razgledanje u Galeriji Aluminij ostaje sve do 30. ovog mjeseca. Kustos Ivanović, koji je i autorom prigodnoga kataloškog osvrta, ističe kako je Lončar, u desetljećima slikarskoga stvaranja, napravio jedan od najvećih solarnih opusa u hrvatskoj umjetnosti, te kako je na njegovim slikama samo jedno godišnje doba – ljeto, u kojemu Sunce dominira Zemljom.

– Lončar je jedan od slikara u čijim sam izgovorenim promišljanjima o likovnosti vidio onu teško opisivu uronjenost umjetnika u svoje djelo, u čijim se riječima očituje sukob s vlastitim dosadanjim radom i praiskonska želja da u svakomu danu napravi još jedan korak naprijed. Takove misli prati postupak slikanja i preslikavanja, promatranja i savjetovanja, doslikavanja i ponovnoga vraćanja slici, s vremenskim odmakom. Njegovom je slikarstvu arkadijskoga nagnuća osjećajnost konačnom kategorijom. (…) On ne slika samo obasjani krajolik, već uranja svijet u svjetlo koje stvara tajna suglasja među objektima, kolorističkim registrima i vidljivim potezima – piše, između ostaloga, Marin Ivanović, zaključujući kako su Lončarove slike himne ubavome, udaljenome i razmjernome, eolskim eufonijama i djelićima podudarnosti.

Slušajući sudionike programa i pozorno prateći reakcije publike, Lončar nije krio emocije. Samozatajan, kakov jest, nije dugo govorio, gotovo stidljivo zahvalio se nazočnima.

– Pozivam Vas na intimnu komunikaciju. Priđite mi, običan sam čovjek. Želim čuti Vaše dojmove, napose ako se netko pronašao u ovomu što radim, ako su Vas dirnula moja djela – riječi su ovoga kontinentalca koji se na Jadranskoj obali, pod nebom drevnoga Dubrovnika, osjeća kao doma.

Uz brojne uglednike iz kulturnoga, političkog, gospodarskog i inog života, među posjetiteljima svečanosti otvorenja neočekivano se pojavio i rektor Sveučilišta u Zagrebu dr. sc. Damir Boras, kojega je Juka pozvao za mikrofon. Rektor se, i sam je tako kazao, osjećao iznimno dobrodošlim, te je uputio niz poruka o budućim oblicima akademske potpore razvijanju umjetničke suradnje i razmjenama vrhunskih izložbi između Hrvatske i BiH.

Inače, Tihomir je Lončar rođen je u Vinagori, 1953. godine. Nakon završenoga školovanja na Slikarskomu odjelu zagrebačke Škole primijenjenih umjetnosti, diplomirao je slikarstvo na Akademiji likovnih umjetnosti Sveučilišta u Zagrebu, u klasi Vasilija Josipa Jordana. Tijekom nekoliko desetljeća intenzivnoga rada, priredio je više od trideset samostalnih izložbi, a njegovo je stvaralaštvo obrađeno i u dvjema tematskim monografijama, iz 1995. i iz 2008. godine. Objavio je nekoliko grafičkih mapa i sudjelovao na brojnim skupnim izložbama u Hrvatskoj i svijetu. Živi i stvara u Zagrebu.

poslovni-global.ba

Odgovori