Priča o Hedvigi Golik, koja je pronađena mrtva u svom stanu nakon 35 godina, postala je pravi šok za cijeli Zagreb i šire. Ova nevjerojatna i jeziva priča kruži društvenim mrežama, izazivajući lavinu reakcija i pitanja o društvenoj izolaciji i otuđenosti koja danas pogađa mnoge ljude, posebno starije osobe.
- Kad su vlasti u Zagrebu 2008. godine odlučile otvoriti stan u kojem je godinama vladala potpuna tišina, zatekli su zapanjujuć prizor: Hedviga je bila pronađena u fotelji, mumificirana, s čajnom šalicom uz sebe. Stan je bio prepun prašine, kao da je vrijeme stalo. Niti najmanje nije bilo tragova raspadanja na njezinu tijelu, zahvaljujući savršenoj zatvorenosti prostora.
Ova priča budi mnoge kontroverze i potiče pitanja o tome kako se može dogoditi da netko nestane, a da nitko ne primijeti. Hedviga Golik je posljednji put viđena 1966. godine. Nitko nije primijetio njezin nestanak, jer nije imala blisku obitelj, niti prijatelje.
- Njeno odsustvo nije izazvalo nikakve sumnje među susjedima, koji su pretpostavili da se jednostavno iselila ili otišla negdje na putovanje. Stan je ostao zaključan, a godina za godinom prošla je bez ijedne promjene. Kroz sve te godine, susjedi su raspravljali o imovinskim pitanjima i pokušavali doći do odgovora na to zašto stan nikada nije bio otvoren, ali nisu imali hrabrosti da poduzmu bilo što.
No, tek 2008. godine, prilikom planiranja izgradnje nove zgrade u naselju Medveščak, vlasti su odlučile otvoriti zaključani stan. Otvorena su vrata u prošlost, i ono što su pronašli bilo je šokantno. Svi su se pitali kako je moguće da netko može biti zaboravljen toliko godina. Prvi su u javnost izašli mediji poput BalkanNews-a, koji je izvijestio o ovom neobičnom slučaju, a vijest je brzo postala viralna na društvenim mrežama. Kasnije su i drugi hrvatski mediji, poput Slobodne Dalmacije, objavili detalje o ovom tragičnom otkriću, izazivajući široku pažnju javnosti.
- Priča o Hedvigi Golik ujedno postavlja pitanje o društvenoj odgovornosti i brizi za starije osobe koje žive same. Nažalost, Hedviga nije imala nikoga da je traži. Niti obitelj, niti prijatelje koji bi prijavili njezin nestanak. Samoća i izolacija postale su sudbina ove žene, koja je u tišini svog stana provela četiri desetljeća, a da nitko nije primijetio. Jutarnji list je izvijestio da je Hedviga rođena krajem 1920-ih godina i radila je kao medicinska sestra. Bila je povučena osoba, koja nije imala mnogo kontakta s drugim ljudima. Iako se šuškalo da je planirala putovanje u Makedoniju ili Rusiju s trojicom mladića, nikada se nije saznalo je li to bila istina ili samo spekulacija.
Ovaj slučaj je postao simbol moderne otuđenosti, u kojoj ljudi mogu nestati iz života svojih susjeda i obitelji, a da to nitko ne primijeti. Hedviga je postala tužna ilustracija života u kojem se lako može utonuti u anonimnost, gdje smrt prolazi neprimijećena. Ovaj incident nas podsjeća na to koliko je važno održavati međuljudske veze, osobito s onima koji su stariji, koji žive sami i koji možda nemaju nikoga da se pobrine za njih. U današnjem užurbanom svijetu, gdje je sve više ljudi koji žive izolirano, priča o Hedvigi Golik postavlja ozbiljna pitanja o tome koliko je društvo pažljivo prema svojim članovima. Slobodna Dalmacija je također istaknula važnost zajednice i međusobne povezanosti u sprječavanju ovakvih tragedija
