Već gotovo tri desetljeća u fokusu poljoprivrednika Hrvatske isključivo je zemljište u vlasništvu države. A državnih oranica, pogodnih za biljnu proizvodnju hrane (žitarice, uljarice, povrće, voće…), manje je od 300.000 hektara, a ima 164.629 poljoprivrednih gospodarstava.
Agencija za plaćanja u poljoprivredi, ribarstvu i ruralnom razvoju glavna je adresa za doznati pouzdane podatke o ukupno korištenim hektarima, s obzirom na isplatu potpora. U 2023. godini Agenciji je prijavljeno 1,16 milijuna hektara. Od toga je u kategoriji oranica bilo 855.000 hektara. Država je vlasnik oko 30-ak posto oranica dok ih je u privatnom vlasništvu gotovo dvostruko više, piše poslovni.hr
U privatnom vlasništvu, ne računajući zemljište već upisano kod Agencije, prema nekim procjenama nalazi se još najmanje 100.000 hektara, neki izvori tvrde da ga ima i više od 200 tisuća hektara.
Riječ je uglavnom o vrlo usitnjenim parcelama koje su obrasle korovom i o kojima nitko ne brine. Ni vlasnici, ni općine i gradovi gdje se to zemljište nalazi, a u konačnici ni država. Vlasnici ili ne žive u Hrvatskoj ili su ostarjeli pa ih više ne mogu obrađivati. Ili su ih namjerno zapustili jer, računaju možda na njihovu prenamjenu u skuplje građevne kvadrate, pogotovo ako se radi o zemljištu u priobalju i na otocima.
Zapuštene privatne površine lokalna vlast ignorira. Iako im je zakon, usvojen 2018., i za njih nametnuo konkretnu zadaću. Članak 14. određuje: gradovi i općine (odnosno grado/načelnici) imaju obvezu jednom godišnje na svom području provesti inventuru poljoprivrednog zemljišta u privatnom vlasništvu “koje se ne održava pogodnim za poljoprivrednu proizvodnju”.
O utvrđenom stanju moraju izvijestiti Ministarstvo poljoprivrede i istodobno sve podatke objaviti na svojim mrežnim stranicama i oglasnim pločama. Te objave zapravo su javni poziv poljoprivrednicima da zatraže to zemljište. Ugovor o zakupu privatnog zemljišta budući korisnici potpisuju s Ministarstvom poljoprivrede.
Privatno zemljište, naravno uz plaćanje zakupnine, moguće je dobiti na rok od 10 godina. Novac od zakupnine gradovi i općine čuvaju na posebnom računu dok vlasnik ne zatraži isplatu. Ostane li vlasnik nedostupan, istekom 10 godina zakupnina se smije trošiti isključivo za uređenje poljoprivrednog zemljišta.
Zakon o vlasništvu kaže da vlasništvo jamči prava, ali i obvezuje. Stoga bi svim tzv. (ne)poznatim vlasnicima, čije je poljoprivredno zemljište zapušteno i nepodobno za proizvodnju, trebalo dati rok od pet godina da uklone korov i riješe imovinsko pravne odnose.
Tko to ne obavi u zadanom roku država preuzima inicijativu, neće poništiti vlasništvo, neće prisvojiti ničiju imovinu, nego će angažirati institucije i operativu kako bi se zapušteno zemljište privelo svrsi. Proizvodnja hrane strateško je pitanje, ne od danas ili jučer, već odavno.
poslovni-global.ba