Bez obzira na mnoge pokrenute inicijative, programe i mjere, među zemljama Europske unije još su velike razlike u stopi nezaposlenih, a rezultati za prošlu godinu daleko su i od cilja iz strategije “Europa 2020.” po kojem bi zaposlenost aktivnog stanovništva u dobi od 20 do 64 godine morala dosegnuti 75 posto.
To je, među ostalim, istaknuo analitičar Glavne uprave za zapošljavanje, socijalna pitanja i uključivanje Europske komisije Filip Tanay predstavljajući izvješće “Zapošljavanje i socijalna kretanja u Europi 2015”, objavio je BHRT.
Zaposlenost od 75 posto ostvarena je samo u Švedskoj, a u Grčkoj je najnižih 55 posto. Rezultati istraživanja pokazuju da se broj nezaposlenih ipak smanjuje, a broj zaposlenih povećava.
U prezentaciji ključnih zaključaka izvješća govorio je o pregledu razvoja, izazova i odgovora iz četiri tematska poglavlja – korištenju ljudskog kapitala, razvoju sposobnosti i ulozi mobilnosti i migracija, o ulozi socijalne zaštite u promicanju zapošljavanja te o politici i zakonima za otvaranje novih radnih mjesta i jačanju uloge socijalnog dijaloga.
U mobilnosti radnika unutar Europe uočeno je da stranci teže dolaze do posla, a kao uzroci navode se nedovoljna obrazovanost, jezična barijera, ali i diskriminacija.
“To sve nameće potrebu provedbe mjera kojima bi se to uklonilo i koje bi pridonijele da se taj dio ljudskih kapaciteta iskoristi na najbolji način”, rekao je Tanay.
Veliki je problem i dugotrajna nezaposlenost koja je opet najmanja u Švedskoj i iznosi dva posto, a u Grčkoj 18 posto.
U Europi je 2014. godine bilo oko 27 milijuna nezaposlenih osoba, a oko 12 milijuna njih bilo je dugotrajno nezaposleno. Istraživanje je obuhvatilo i zapošljavanje majki te koliko majčinstvo utječe na zapošljavanje žena. Rezultati su opet najbolji u Švedskoj, pa u Danskoj, zemljama u kojima na zapošljavanje žena ne utječe to jesu li majke.
Strateški dokument Europske komisije o poticanju zapošljavanja navodi kako mjere treba usmjeriti prema pružanju što više usluga, od jaslica, vrtića, školskih boravaka… U tzv. kružnoj migraciji radno sposobnih ljudi, Tanay navodi da treba razlikovati slučajeve kada, recimo, određeni broj iz jedne europske zemlje procjenjuje da im je na neko vrijeme lakše pronaći bolji posao u drugoj zemlji, nakon čega se vraćaju, od onih koji zbog drugotrajne nezaposlenosti napuštaju svoju matičnu zemlju i rijetko se vraćaju.
poslovni-global.ba