Žepački poslovni čovjek Vinko Zovko, s već dva desetljeća talijanskom adresom, među talijanskim prijateljima poznat kao Vicenzo, ostvario je svoj san. Iz dana u dan niču novi plantažni nasadi vinograda u Žepču zbog čega taj pitomi kraj u srcu Bosne postaje vinska dolina. Tu je 12 hektara najfinijih vinskih sorti. O želji da se jednog dana skrasi tamo otkud je sve krenulo, govori naziv vinarije “Povratak”. Vinko Zovko za Vedrinu govori svojim osebujnim stilom i načinom na koji doživljava posao i život.
Ostvarili ste poslovni uspjeh diljem Europe,a posljednjih desetljeća u Italiji, u regiji Veneto. Vi se vraćate u rodno Žepče i tamo ulažete, za razliku od mnogih koji bi bili zadovoljni postignutim u inozemstvu. Što vas motivira?
– Gledano sa strane, može se za mene reći da sam uspješan poduzetnik, iako ja na to ne gledam tako. Radim, ispunjavam svoje obveze prema radnicima, državi, dobavljačima, bankama. Živim svakodnevnicu bilo kojeg poduzetnika zdravih pogleda na život. Zašto ulažem u Žepče i zašto se želim vratiti? Kao prvo, nikad nisam niti mislio kako se neću vratiti, a kao čovjek koji gleda dalje u budućnost, vidim bolju perspektivu za razvoj poslovnih inicijativa kod nas negoli u poslovno prezasićenoj Europi. Možda to nekom našem čovjeku i zvuči čudno, s obzirom na trendove odlaska s naših prostora, ali ja mislim tako. Ostvareni rezultati mi potvrđuju ispravnost donesenih odluka. Motivaciju za ovo što radim nalazim u svakom pozitivnom rezultatu, u svakom novom otvorenom radnom mjestu, na neki način u svakoj novoj zbrinutoj obitelji.
Koja je razlika između uspjeha u inozemstvu i u domovini. Što čovjek mora raditi a što ne?
– Uspjeh je uspjeh, bilo gdje da se ostvari. To je zbroj rada, truda, osobnih kapaciteta i poslovnog rizika kroz neko određeno vrijeme. Da bi se postigao uspjeh, čovjek mora dobro poznavati samoga sebe, tj. biti svjestan svojih mogućnosti, ali i limita. Jednom prigodom mi je jedan Talijan rekao: “Vincenzo, našao si Ameriku ovdje”, a ja sam mu ogovorio. “Ne, našao sam Italiju, a Ameriku sam sam sebi izgradio”. Dakle, treba svatko za sebe, prema mogućnostima, zacrtati određeni cilj koji želi postići te ne odustajati od toga cilja. Uvijek se pravolinijski kretati prema njemu bez skretanja, lutanja ili odustajanja i – to je to.
Kakav je stav vaših talijanskih prijatelja i partnera prema ideji u ulaganja i poslovanja u BiH, odnosno u Žepču?
– Naravno da je pozitivan ako gledamo iz današnje perspektive. Moram reći da je ipak bilo teško okupiti vrhunske stručnjake i nagovoriti ih uključiti se u projekat vinogradarstva u Bosni. Sve ono što smo mi u nedavnoj povijesti prolazili, itekako je iskvarilo sliku o nama u svijetu. To mi je bila najveća prepreka. Nakon prvih dolazaka i svjedočenja, bilo je ipak sve jednostavnije i lakše. Talijani vide svoju priliku u razvoju vinogradarstva u našem kraju jer su oni tu nenadmašni stručnjaci. S druge strane, mi ne smijemo gledati ono što će oni realizirati nego isključivo ono što će ostati nama i našoj djeci, a to je jamstvo opstanka i života dostojnog čovjeka.
Originalna ideja podizanja vinograda u Žepču mnoge iznenađuje i pitaju se je li moguće jer tamo toga nije bilo. Je li tu čarolija uspjeha?
– Koga danas treba iznenaditi podizanje vinograda? Samo oni koji misle da znaju nešto o vinogradarstvu, a u stvarnosti je to upitno, mogu biti iznenađeni ovom mojom inicijativom. Naime, poznato je da je vinova loza drvo penjačica i da joj za razvoj trebaju zemlja, sunce i voda, a to su osnovne prednosti žepačkog kraja. Osim toga, imamo i povijesne podatke o uzgoju vinove loze kod nas, imena mjesta poput Vinište, vinogradi… što dodatno potvrđuju činjenicu kako je naš kraj nekada imao nasade vinove loze. Otuda proizilazi i sam naziv Vinarija Povratak koji je, eto, pun simbolike. Nikakva čarolija ne postoji, nego samo rad i trud s pogledom u bolju budućnost naše djece.
Kakvi su vam planovi vezani za žepačko vinogorje?
– Projekt vinogradarstva u žepačkom kraju planira izgradnju proizvodnog pogona vinarije Povratak i sadnju oko 1500 ha vinograda po sustavu Pergola Veronese, a to je visokorodni viseći sustav sadnje. To je jamstvo ekonomskog opstanka ljudi i zaustavljanje kontinuiranog odlaska mladih iz našeg kraja. Socijalna strana ovog projekta je uvelike važnija od same dobiti koja će se ostvariti uključivanjem oko 600-700 kućanstava u SVZ Vitis koja je osnovana i koja već ima nekolicinu članova s podignutim vlastitim vinogradima. Uz svu pomoć samog stručnog tima vinarije Povratak. Sve ovo planiramo ostvariti u idućih deset do dvanaest godina.
S poslom koji ste već uveliko razvili, ide, barem u Vašem slučaju, cijela jedna filozofija života, specifičan pogled na sve, pa i razvoj opće kuture življenja. Je li to teško primijeniti kod nas?
– Energiju crpim iz riječi i djela podrške onih koji me podržavaju, a ne rasipam je na ljude koji su skeptični i puni negativnog naboja prema svemu, dok u svom osobnom životu, zapravo, nisu ništa pozitivno napravili. Naši ljudi su većinom dobri i vrijedni radnici. Podizanje životnog standarda u našem kraju je cilj za koji se borim i kojemu težim, a time će doći i sveobuhvatno osvještavanje i dizanje svih životnih vrijednosti. Do tada ima još puno stvari za odraditi. Sve velike stvari počinju malim koracima, pa tako i ovaj naš projekt u Žepču.
Kod nas se ljudi bore za novac koji je, čini se, sam sebi svrha ponekad. Kakav je vaš stav po tom pitanju?
Da u pravu ste… Kafić, dvije konobarice i Audi šestica s tamnim staklima je sinonim za gazdu na našim prostorima. To je, jednostavno, nešto što je toliko uzelo maha da je prosto nevjerojatno da većina ljudi to nijemo gleda i ništa ne čini. Biti ono što jesi u životu je najveći cilji koji se može postići. Ostati nepromijenjen, zadržati osobnost, prijatelje, rodbinu, susjede oko sebe, nešto je neprocjenjivo. Za to je čovjeku potrebna unutarnja sigurnost i vjera u sebe. To – ili imaš ili nemaš. Nema one vanjštine koja može prikriti unutarnju nesigurnost i slabost pojedinca. Može se biti i mali s malima i veliki s velikima bez da se izgubi bilo što od ljudskih vrijednosti. Za novac mogu samo reći da je sredstvo za rad i da nipošto ne smije biti cilj u životu. Znamo puno primjera gdje ljudi puno imaju, a još više im nedostaje i onih gdje se malo ima, ali je i to malo ipak dostatno za dostojanstven život.
Kada biste opisali formulu uspjeha u poslu i životu, evo – kao svojevrsna poruka čitateljima, kako bi ona u vašem slučaju izgledala?
Ne znam jesam li ja baš prava osoba za dijeljenje savjeta, ali znam da rad, upornost i vjera u ljude s kojima se surađuje neizbježno donose rezultate. Treba vjerovati i raditi….
poslovni-global.ba/ Ilko Barbarić, Vedrina