Penzioneri u Zeničko-dobojskom kantonu ponovo su u fokus javnosti stavili pitanje svog materijalnog položaja, a među rješenjima koja se sada najviše spominju izdvajaju se jednokratna pomoć i subvencije za električnu energiju za one s najnižim primanjima. Povod za novu raspravu bio je Dan penzionera, 25.
oktobar, kada su predstavnici Udruženja penzionera iz Tešnja organizirali aktivnosti kojima su željeli podsjetiti na rast troškova života, pritisak zimskih računa i činjenicu da veliki broj starijih ljudi više nema prostora za dodatne izdatke.
Obilježavanje nije bilo tek formalno podsjećanje na jedan datum u kalendaru. Program je uključivao posjetu bolesnim članovima Udruženja u Općoj bolnici u Tešnju, prijem na kojem se razgovaralo o ekonomskom i društvenom položaju penzionera te uručivanje zahvalnica pojedincima i ustanovama.
Time je poslata poruka da starija populacija želi biti viđena, saslušana i uključena, ali i da podrška zajednice ima dvostruku vrijednost: ljudsku i vrlo konkretnu, jer se odnosi na svakodnevni život.
U tom osjećaju pripadnosti krije se i razlog zbog kojeg ovakvi događaji imaju širi odjek. Za mnoge starije ljude, naročito one koji su zdravstveno oslabljeni ili žive s najmanjim primanjima, pažnja institucija i udruženja nije samo pitanje ceremonije. Ona predstavlja potvrdu da njihove potrebe nisu zaboravljene.
U isto vrijeme, takva okupljanja postaju prilika da se javno progovori o brojkama koje ne ostavljaju mnogo prostora za optimizam, ali jasno opisuju razmjere problema.
Prema informacijama koje su iznijeli predstavnici penzionera, u kantonu živi oko 46.000 penzionera, a približno 60 posto njih prima minimalnu penziju. Ta činjenica sama po sebi govori o širini problema, jer iza svake od tih penzija stoji domaćinstvo koje pokušava uskladiti račune, hranu, lijekove i neizbježne sezonske troškove. Kada se na to nadovežu poskupljenja, prostor za bilo kakvu rezervu gotovo nestaje.
Zbog toga penzionerska udruženja sve glasnije govore da redovno usklađivanje penzija više ne prati stvarni rast troškova života. Jedan od ključnih razloga, kako je ukazao predsjednik Saveza udruženja penzionera ZDK Džemal Sejdinovski, jesu cijene goriva. One ne pogađaju samo prijevoz, nego se preko cijelog lanca troškova prelijevaju i na hranu, lijekove i gotovo sve druge osnovne potrepštine.
U praksi to znači da se posljedice poskupljenja najviše osjećaju upravo tamo gdje je budžet odavno skroman.
Pritisak na kućni budžet sve je jači
Kako je prenio FTV, direktor Opće bolnice u Tešnju Omer Bedak naglasio je koliko pacijentima znači sama spoznaja da neko misli na njih. U bolničkom okruženju ta poruka dobija posebno značenje, jer se odnosi na ljude koji su daleko od svojih domova, navika i svakodnevne rutine. Za starije pacijente, pažnja nije samo lijepa gesta, već i podsjetnik da nisu prepušteni sami sebi dok se nose sa zdravstvenim tegobama.
Upravo zato se obilježavanje Dana penzionera ne svodi samo na protokolarni događaj. Posjete članovima koji su na liječenju, razgovori s predstavnicima institucija i javno ukazivanje na stanje najugroženijih služe kao podsjetnik da problemi ne prestaju onda kada se završi svečanost. Iza svake brojke stoji čovjek, domaćinstvo i vrlo konkretna računica: hoće li prvi biti plaćeni lijekovi, režije ili hrana.
Zimski mjeseci dodatno pojačavaju taj pritisak. Grijanje je jedna od najvećih stavki u kućnom budžetu, a za ljude s malim primanjima to često znači odricanje od nečega drugog. Zato se među prijedlozima najčešće spominju subvencije za električnu energiju i druge energente. Takva mjera ne bi riješila sve probleme, ali bi barem dijelu najugroženijih olakšala ulazak u sezonu kada su troškovi najveći.
Zašto se traži podrška za struju i energente
Predstavnici penzionera podsjećaju da se o njihovom položaju ne može govoriti bez šireg ekonomskog konteksta. Kada rastu cijene goriva, hrane i lijekova, posljedice se ne zaustavljaju na jednoj stavci. Sve ulazi u isti kućni budžet, a taj budžet je kod mnogih penzionera već odavno napregnut do granice. Zbog toga se i male promjene u cijenama osjećaju vrlo brzo i vrlo direktno.
Prema izvještavanju portala BH-Index, predsjednik Udruženja penzionera u Tešnju Bećir Jašić podsjetio je da je prethodne godine bila osigurana jednokratna pomoć penzionerima s najnižim primanjima. Upravo zbog tog iskustva predstavnici ove populacije očekuju da se slična podrška ponovi i tokom 2026. godine. Ipak, zasad nema potvrđenih detalja o tome kada bi eventualna isplata mogla biti realizirana, koliki bi iznos bio u pitanju niti po kojim bi kriterijima korisnici bili određeni.
Važno je, međutim, naglasiti da se u ovom trenutku govori o prijedlozima i očekivanjima, a ne o konačnoj odluci. To znači da stariji ljudi i njihova udruženja i dalje čekaju službene informacije koje bi pokazale ima li prostora za novu pomoć. Dok se to ne dogodi, svaka izjava, svaka najava i svaki javni signal dobijaju veću težinu nego što bi možda imali u nekoj drugoj društvenoj okolnosti.
Aktivnosti u Tešnju pokazale su i drugu stranu ove priče, onu koja nije vezana samo za novac. Posjete bolesnim članovima, pažnja i zahvalnice podsjetile su da stariji ljudi nisu samo korisnici socijalnih mjera nego i dio zajednice koja se godinama gradila njihovim radom. Ipak, dok se na jednom mjestu govori o solidarnosti, na drugom ostaje vrlo praktično pitanje kako preživjeti naredne mjesece bez dodatnog udara na kućni budžet.
Za mnoge penzionere u ovom kantonu predstojeća zima biće test izdržljivosti. Ako dođe do nove jednokratne pomoći, ona će poslužiti kao kratkoročno olakšanje. Ako se otvori prostor za subvencije struje ili drugog energenta, dio starijih ljudi mogao bi lakše dočekati hladnije mjesece. Do tada ostaje osjećaj da se iza svakog računa krije borba u kojoj se ne odlučuje samo o trošku, nego i o svakodnevnom dostojanstvu.
