Doktor Saša Plećević, široj javnosti poznat kao dr Filgud, upozorio je na popularni gazirani napitak čiji sastav mnogi potcjenjuju, ističući da jedna čaša može sadržavati gotovo šest kockica šećera i da se takva količina vrlo lako neprimjetno unosi u svakodnevnu ishranu.
Njegova poruka nije bila usmjerena na potpuno odricanje od svega što ljudi vole da piju, nego na razumijevanje navika koje se ponavljaju bez razmišljanja. Upravo zato je u središte stavio zaslađene napitke, popularne režime ishrane i jutarnje rituale kojima se često pripisuju efekti koje nauka ne potvrđuje.
Plećević je u svom nastupu, koji je objavljen na TikToku, pokušao pojednostaviti ono što se u praksi često previdi: tečni šećer ne stvara osjećaj sitosti kao čvrsta hrana, a upravo zbog toga se lako unosi više energije nego što osoba uopće primijeti. U tom objašnjenju nije bilo dramatiziranja, nego jasna poruka da deklaracije i veličina porcija mogu biti važniji nego što se obično misli.
Takav pristup, u kojem se šećer prevodi u nešto opipljivo, često djeluje snažnije od same brojke. Kada se 30 grama pretvori u sliku šest kockica šećera, postaje jasnije koliko se brzo može premašiti ono što bi trebalo ostati povremeni užitak, a ne svakodnevna rutina.
Plećević, međutim, nije sugerisao da gazirana pića treba zauvijek izbaciti iz života. Njegov stav bio je znatno umjereniji: problem nastaje onda kada se takvi napici piju svakog dana, uz obroke ili između njih, pa njihov doprinos ukupnom energetskom unosu ostane skriven iza navike i osjećaja da je riječ o bezazlenom piću.
Zašto zaslađeni napici stvaraju problem
Ključni problem kod ovakvih pića nije samo u tome koliko šećera sadrže, nego i u načinu na koji ih tijelo “doživljava”. Dok čvrsta hrana obično traži sporije jedenje i duže ostaje u stomaku, tečni kalorijski unos prolazi brzo i često ne izaziva osjećaj da je organizam dobio dovoljno energije. Zbog toga osoba može popiti više nego što bi inače pojela u istoj količini šećera.
Upravo tu se, prema njegovom objašnjenju, krije razlog zbog kojeg se gazirani sokovi ne bi trebali posmatrati kao neutralan dodatak danu. Ako se piju uz ručak, uz užinu ili samo “usput”, lako postaju dio rutine koji se ne uračunava u ukupni dnevni unos, iako organizam svejedno reaguje na šećer i kalorije koje dolaze s njima.
Plećević je zato naglasio da svjesnost o tome šta se pije može biti jednako važna kao i izbor hrane. Kada se osoba navikne da pored sebe redovno ima zaslađeni napitak, teško je primijetiti koliko se tih malih odluka nakupi tokom sedmice. Dugoročno, upravo takvi obrasci mogu utjecati na tjelesnu težinu i ukupno zdravstveno stanje.
U tom smislu, njegovo upozorenje nije bilo usmjereno samo na jedan napitak, nego na cijeli obrazac ponašanja. Ljudi često misle da je dovoljno paziti na glavne obroke, dok pića ostaju po strani. Međutim, upravo se tu može sakriti značajan dio energije koju organizam prima tokom dana.
Takav pristup posebno je važan za one koji pokušavaju regulisati tjelesnu težinu. Ako se ne obrati pažnja na napitke, lako se dogodi da osoba misli kako jede umjereno, a zapravo kroz zaslađena pića unosi dodatne kalorije koje ne prati osjećaj sitosti. Zbog toga je, kako je Plećević sugerisao, korisno čitati deklaracije i razmišljati o veličini porcije, a ne samo o ukusu.
Stav prema popularnim dijetama i postu
Osim o gaziranim napicima, dr Filgud govorio je i o režimima ishrane koji posljednjih godina privlače veliku pažnju, naročito o povremenom postu. Kritički je opisao praksu u kojoj osoba veći dio dana ne jede, a zatim pokušava da sve obroke smjesti u veoma kratko vremensko razdoblje. Prema njegovom mišljenju, takav raspored kod nekih ljudi može izazvati prejak osjećaj gladi i otežati kontrolu količine hrane.
Umjesto strogih pravila koja je teško održavati, on se zalaže za redovnije obroke i raspored koji se može uklopiti u svakodnevne obaveze. To ne znači da jedan način ishrane mora biti loš za svakoga, ali znači da popularnost neke dijete nije dovoljna garancija da će odgovarati svakoj osobi, bez obzira na njene potrebe, navike ili zdravstveno stanje.
Njegov stav posebno se odnosi na to da tijelo ne traži savršen raspored, nego održiv sistem. Kada se ishrana temelji na pravilima koja osoba može pratiti samo kratko vrijeme, rezultati se često izgube čim prestane početni entuzijazam. Zato je, prema njegovom pristupu, važnije pronaći način koji je moguće dugo održavati nego slijediti trend koji obećava brze promjene.
U tom okviru smjestio je i svoj stav o keto režimu, koji podrazumijeva veoma nizak unos ugljikohidrata i veći udio masti. O tom tipu ishrane govorio je izrazito kritički, upozoravajući da se pri pokušaju eliminisanja pojedinih namirnica može zanemariti ukupna potreba organizma za uravnoteženim jelovnikom.
Ipak, iz izvora je jasno da nije tvrdio kako svi ljudi na isti način reagiraju na svaku dijetu, već da koristi i rizici zavise od šireg konteksta.
Takvo upozorenje posebno dobija na težini u vremenu kada se mnoge prehrambene preporuke šire mnogo brže nego što ljudi stižu da ih provjere. Ono što je na internetu predstavljeno kao brzo i jednostavno rješenje ne mora biti odgovarajuće za svakoga, a upravo je na to dr Filgud nastojao skrenuti pažnju kroz niz primjera iz svakodnevice.
Voda s limunom, šećer i navike koje se ponavljaju
Među temama koje je komentarisao našlo se i jutarnje ispijanje tople vode s limunom, napitka kojem se često pripisuju gotovo čudesna svojstva kada je riječ o mršavljenju. Prema njegovom mišljenju, takva praksa nije nikakav poseban preparat za skidanje kilograma, a prednost daje običnoj vodi sobne temperature. Limun može biti dio raznovrsne ishrane, ali sam po sebi ne sagorijeva masne naslage niti donosi značajan gubitak kilograma.
Tu se vraća i šira slika njegove poruke o šećeru. On glukozu ne predstavlja kao nešto što organizam ne treba, jer je ona važan izvor energije. Ono na šta upozorava jesu prekomjerne količine dodanog šećera, posebno u industrijski proizvedenim napicima i slatkišima, kao i navika da se takvi proizvodi konzumiraju često i bez svijesti o ukupnom učinku.
Kao osnovu održivog mršavljenja izdvojio je umjerenu ishranu i kretanje, uz podsjećanje da mnogi ljudi zanemaruju koliko dugo sjede tokom dana. Sporo jedenje i pažljivije praćenje gladi, naglasio je, mogu pomoći da se prepozna trenutak kada je obrok dovoljan. Brzo jedenje, s druge strane, često odgađa osjećaj sitosti i dovodi do toga da se pojede više nego što je tijelu potrebno.
Zbog toga se njegovo upozorenje o gaziranom piću ne može posmatrati izdvojeno od ostatka poruke. Riječ je o istom principu: mali, ponovljeni izbori tokom dana grade naviku, a navika s vremenom postaje rezultat. Čaša vode umjesto zaslađenog soka, redovan obrok umjesto naglog prejedanja i više kretanja nego sjedenja dio su istog obrasca koji je, prema njemu, realniji od obećanja o brzom preobražaju.
Iako nije poručio da gubitak nekoliko kilograma mjesečno može biti zagarantovan svakome, jasno je stavio do znanja da dugoročni rezultati zavise od početne težine, zdravstvenog stanja i načina na koji se prehrana i aktivnost uklapaju u svakodnevni život. Upravo u toj ravnoteži između užitka, discipline i realnih navika smješteno je i njegovo upozorenje o napitku koji mnogi piju gotovo mehanički, ne razmišljajući koliko šećera zapravo ulazi u organizam.
