Ako ogrjevno drvo držite naslonjeno uz kuću, vrijedi znati da takav raspored može učiniti više štete nego koristi. Naizgled praktična navika, koju mnogi domaćini smatraju sasvim bezazlenom, u stvarnosti može usporiti sušenje zida, zadržavati vlagu uz fasadu i dugoročno stvoriti uslove za pojavu tragova vlage u unutrašnjosti.
Ovakva situacija posebno dolazi do izražaja tokom hladnijeg dijela godine, kada se drva slažu radi lakšeg pristupa i zaštite od vremena. Mnogi vlasnici kuća tada žele sve držati pri ruci, ali upravo blizina zida može postati problem. Vanjska površina objekta treba da „diše“, da se nakon kiše, snijega ili visoke vlažnosti može osušiti, a velika gomila cjepanica to često otežava.
Primjer vlasnika kuće koji je uz fasadu složio približno tri kubika drva, pa nakon dvije zime primijetio vlagu u unutrašnjosti, pokazuje koliko se posljedice mogu razvijati tiho i dugo ostati nevidljive. Kada je pozvao stručnjaka, pažnja je odmah usmjerena upravo na tu naslaganu gomilu koja je gotovo u potpunosti zaklanjala vanjski zid.
Takav raspored ne mora automatski značiti da su drva jedini ili konačni uzrok problema, ali je dovoljno ozbiljan da se ne smije zanemariti. Vlažan zid može biti posljedica više različitih faktora, od loše hidroizolacije i prodora kišnice do oštećenih oluka ili kondenzacije. Ipak, skladištenje ogrjeva tik uz kuću može stvoriti dodatne okolnosti koje takve probleme pogoršavaju ili prikrivaju.
Zašto fasada trpi kada su drva preblizu
Vanjski zidovi kuće stalno su izloženi kiši, snijegu, mrazu, promjenama temperature i općoj vlažnosti zraka. Kvalitetna fasada može podnijeti te utjecaje, ali pod jednim važnim uslovom: mora imati mogućnost da se osuši nakon što je navlažena. Kada se uz zid nagura veća količina drva, protok zraka postaje slabiji, a vlaga se na zaklonjenom dijelu zadržava mnogo duže nego na otvorenim površinama.
Situacija je još nepovoljnija ako su cjepanice stalno pod utjecajem padavina ili ako je riječ o sjenovitom dijelu objekta. U takvom slučaju zid može ostati vlažan i onda kada ostatak kuće djeluje potpuno suh. Ono što se spolja ne vidi, često se tek kasnije pokaže u unutrašnjosti kroz mrlje, promjenu boje, neugodan miris ili tragove oštećenja.

U praksi se ovakve greške često prave iz čisto praktičnih razloga. Drva su blizu ulaza, ne zauzimaju dodatni prostor u dvorištu i lako su dostupna kada zatrebaju za loženje. Međutim, ono što je praktično za svakodnevno korištenje ne mora biti najbolje za samu građevinu, naročito ako se zid iza njih ne može ni vidjeti ni pregledati mjesecima.
Upravo zato problem često ostaje neprimijećen sve dok se drva ne premjeste. Tek tada postaje moguće provjeriti stanje fasade i utvrditi jesu li se pojavile promjene koje zahtijevaju sanaciju. U mnogim domaćinstvima upravo ta skrivenost predstavlja najveći rizik, jer se prve naznake oštećenja ne vide na vrijeme.
Kako bi drva trebalo slagati
Jedna od ključnih poruka iz ovog primjera jeste da ogrjev ne treba držati direktno uz fasadu. U pojedinim savjetima spominje se razmak od najmanje deset centimetara, ali takva udaljenost ne može se smatrati univerzalnim rješenjem za svaku kuću. Mnogo je sigurnije birati posebno, dobro provjetreno mjesto koje nije naslonjeno na objekt i koje omogućava da zrak slobodno cirkuliše oko cijele gomile.
Posebno je važna podloga. Drva koja stoje direktno na zemlji, travi ili drugoj vlažnoj površini mogu dodatno upijati vlagu iz tla. Zato je preporučljivo koristiti stalke, drvene grede ili palete, pod uslovom da su dovoljno čvrste i stabilne. Kada postoji slobodan prostor ispod gomile, zrak prolazi i s donje strane, pa se i donji slojevi suše ravnomjernije.

Cerada također zahtijeva oprez. Mnogi vjeruju da će nepropusni pokrivač riješiti sve probleme, ali ako se njime zatvore i bočne strane, vlaga ostaje zarobljena unutar gomile. Zbog toga je praktičnije zaštititi prvenstveno gornji dio, dok bočne strane treba ostaviti dovoljno otvorenim da zrak može prolaziti. Pokrivač pritom mora biti postavljen tako da voda ne otiče na nezaštićene dijelove drveta.
Takvo skladištenje nije važno samo zbog fasade. Kvalitetno osušeno drvo lakše se pali, daje više korisne toplote i stvara manje dima. Kada je ogrjev previše vlažan, dio energije u peći odlazi na isparavanje vode, pa se dobija manje toplote. Usto, vlažne cjepanice mogu doprinijeti stvaranju naslaga u ložištu i dimnjaku, zbog čega je održavanje sistema grijanja zahtjevnije.
Šta vlasnik kuće treba provjeriti
Ako se na unutrašnjoj strani zida već pojave tragovi vlage, samo premještanje drveta nije dovoljno da problem nestane. Potrebno je otkriti pravi uzrok. To može biti oštećena fasada, loša hidroizolacija, prodor vode kroz zid, neispravan oluk, kapilarna vlaga ili kondenzacija. Zato je stručni pregled važan, jer se po izgledu mrlje ne može uvijek sa sigurnošću znati šta je stvarni izvor problema.
U primjeru koji je poslužio kao upozorenje, upravo je pregled stručnjaka pomogao da se pažnja usmjeri na dio fasade koji je bio zaklonjen drvima. To ne znači da su cjepanice automatski jedini krivac, ali jeste dovoljno važan pokazatelj da način skladištenja može imati direktan utjecaj na stanje kuće. Ponekad su upravo svakodnevne navike ono što najduže prolazi ispod radara.
Postoji još jedan razlog zbog kojeg drva ne bi trebalo držati uz zidove kuće. Takva gomila može postati sklonište za insekte i sitne životinje, a ujedno povećava količinu zapaljivog materijala u blizini objekta. Zbog sigurnosti je važno voditi računa i o položaju dimnjaka, ložišta, prolaza i svih mjesta kroz koja se svakodnevno prolazi.
Najveća korist od pravilnog skladištenja nije samo u tome što će drva biti spremna za loženje, nego i u tome što kuća ostaje lakša za održavanje. Fasada se može pregledati, zidovi se bolje suše, a rizik da se skrivena vlaga pretvori u ozbiljniji problem znatno je manji. Prije naredne sezone grijanja zato vrijedi još jednom pogledati gdje su zalihe, jesu li odignute od tla i imaju li dovoljno prostora da zrak slobodno prolazi između njih.





