Vlada Divljan ostao je upamćen kao jedan od najvoljenijih muzičara sa prostora bivše Jugoslavije, čovjek čije su pjesme obilježile generacije i čiji je duh ostao prisutan i mnogo godina nakon njegove smrti.
- Kao osnivač Idoli, ostavio je neizbrisiv trag na regionalnoj muzičkoj sceni, a publika ga nije pamtila samo po hitovima, već i po harizmi, toplini i posebnom smislu za humor. Iako je po struci bio geolog, muzika je postala njegov životni put i prostor u kojem je ostavio najveći trag.
Kada je saznao da boluje od veoma rijetkog oblika karcinoma slijepog crijeva, nije dozvolio da ga bolest definiše. Ljudi koji su ga poznavali govorili su da je i u najtežim trenucima pokušavao da zadrži osmijeh i da zaštiti porodicu od dodatnog bola. Umjesto očaja, birao je humor, ironiju i razgovore o životu. Upravo zbog toga mnogi su ga voljeli još više, jer je pokazao nevjerovatnu snagu onda kada bi većina posustala.
- Prema pisanju Kurira i magazina Stil, Divljan je za bolest saznao sasvim slučajno tokom pregleda koji nije imao veze sa kancerom. Vijest ga je pogodila, ali nije dozvolio panici da ga savlada. Umjesto toga, razmišljao je o supruzi Dini i sinovima, uvjeren da upravo zbog njih mora ostati jak. Ljudi bliski muzičaru kasnije su pričali da je pokušavao normalno živjeti i ponašati se kao da se ništa dramatično ne događa, iako je bio svjestan ozbiljnosti dijagnoze.
Njegov prijatelj Boris Jakić imao je priliku da s njim uradi jedan od posljednjih intervjua. Divljan je tada otvoreno govorio o bolesti, ali je nekoliko dana kasnije zamolio prijatelja da intervju ne bude objavljen. Plašio se kako bi njegove riječi mogle uticati na porodicu, posebno na suprugu i djecu. Dogovorili su se da razgovor ponove kada ponovo dođe u Beograd, međutim, do tog susreta nikada nije došlo. Nakon njegove smrti intervju je ipak objavljen kao dragocjeno svjedočanstvo o čovjeku koji se sa bolešću suočavao dostojanstveno i bez samosažaljenja.
- Iako je prolazio kroz izuzetno težak period, Divljan nije želio da ga javnost posmatra kao žrtvu. Često se šalio na vlastiti račun i pokušavao da olakša atmosferu ljudima oko sebe. Govorio je kako je imao osjećaj da ga je bolest “vratila u stvarni život”, natjeravši ga da drugačije posmatra vrijeme, porodicu i svakodnevicu. Uprkos svemu, ostao je dosljedan svom vedrom duhu i prepoznatljivom beogradskom šarmu.
Tokom liječenja veliki dio vremena provodio je po bolnicama. Infekcije i komplikacije dodatno su iscrpile njegov organizam, ali je i tada odbijao da javno dramatizuje svoje stanje. Smatrao je da je bolest intimna stvar i nije želio da ga ljudi pamte po patnji. Upravo ta njegova potreba da sačuva dostojanstvo izazivala je ogromno poštovanje među publikom i kolegama.
- Kako su prenosili domaći mediji poput MONDA i Espresa, najposebniji trenutci za njega bili su oni provedeni na sceni. Govorio je da se jedino dok stoji pred publikom nije osjećao bolesno. Iako iscrpljen terapijama i čestim odlascima u bolnicu, nastupao je kad god je mogao, jer mu je muzika davala snagu koju nije mogao pronaći nigdje drugo. Čak i kada su putovanja postala iscrpljujuća, izlazak na binu vraćao mu je energiju i osjećaj slobode.
Posebno emotivan bio je njegov odnos prema smrti. Nije negirao strahove, ali je govorio da čovjek ne može pobijediti smrt i da zbog toga nema smisla stalno razmišljati o kraju. U bolničkim sobama pokušavao je maštati o lijepim stvarima koje će raditi kada izađe, planirao je nove nastupe i vjerovao da će ponovo svirati u Beogradu. Takva unutrašnja snaga ostavila je dubok utisak na sve koji su pratili njegov život.
- Godinama nakon njegove smrti publika i dalje pamti njegove pjesme, intervjue i nastupe. U njegovu čast snimljen je i dokumentarni film Nebeska tema, koji je okupio brojne umjetnike i prijatelje iz regiona. Film je pokazao koliko je njegov uticaj bio veliki i koliko emocija njegove pjesme i danas bude kod ljudi širom bivše Jugoslavije.
- Mnogi ne znaju da je upravo Divljan autor čuvenog kafanskog hita “Ja je zovem da mi se vrati” iz filma Šest dana juna. Iako poznat po rok muzici, uspio je da napiše pjesmu potpuno drugačijeg senzibiliteta. Kasnije je kroz šalu pričao kako je uz rakiju pokušavao da pronađe pravo emotivno stanje kako bi pjesma zvučala autentično i iskreno. Upravo ta njegova sposobnost da se poigra različitim stilovima pokazivala je koliko je bio talentovan muzičar.
Njegov privatni život takođe je bio ispunjen snažnim emocijama. Nakon prvog braka i godina provedenih u Australiji, vratio se u Beograd ne sluteći da će upoznati ženu koja će obilježiti ostatak njegovog života. Dina Đurović postala je njegova najveća ljubav i osoba koja mu je vratila vjeru u sreću. Njihova priča počela je spontano, kroz druženja sa zajedničkim prijateljima, ali je vrlo brzo prerasla u duboku i stabilnu vezu.
- Prema pisanju Lepa i srećna i portala Glossy, Dina je kasnije govorila da je njihov susret bio sudbinski. Ispričala je kako joj je nakon upoznavanja Vlada čak došao u san, a ubrzo poslije toga njih dvoje započeli su vezu koja je trajala do posljednjih dana njegovog života. Vjenčali su se, dobili sinove Stevana i Pavla, a porodica im je postala centar svijeta.
Pred početak bombardovanja SR Jugoslavije preselili su se u Beč, gdje su nastavili zajednički život. Uprkos velikoj popularnosti koju je uživao među ženama širom regiona, prijatelji su govorili da je upravo uz Dinu pronašao mir koji je dugo tražio. Njoj je posvetio neke od svojih najljepših pjesama, a ona je ostala uz njega i tokom najtežih trenutaka borbe sa bolešću.
- Dina danas živi u Beču sa njihovim sinovima, koji su, kako mnogi primjećuju, naslijedili očevu muzikalnost, duhovitost i posebnu harizmu. Iako je prošlo mnogo godina od njegove smrti, uspomena na Vladu Divljana ne blijedi. Njegove pjesme i dalje se slušaju, mlađe generacije tek otkrivaju njegov rad, a stariji ga pamte kao simbol jednog drugačijeg vremena.
Ostao je upamćen ne samo kao vrhunski muzičar, već i kao čovjek koji je u najtežim trenucima pokazao dostojanstvo, humor i ogromnu ljubav prema porodici. Upravo zbog toga njegovo ime i dalje izaziva emocije među ljudima širom regiona, a priča o njegovom životu ostaje podsjetnik koliko umjetnost i ljudskost mogu ostaviti snažan trag koji ne prolazi ni poslije mnogo godina.
