U današnjem članku vam pišemo na temu starenja i načina na koji čovjek može sačuvati radost, mir i osjećaj svrhe čak i onda kada završi jedno od najvažnijih životnih poglavlja – radni vijek.
- Mnogi ljudi godinama maštaju o penziji vjerujući da će upravo tada konačno imati dovoljno vremena za sebe, odmor i sve ono što su godinama odlagali. Međutim, život često pokaže da potpuni odmor nije uvijek ono što čovjeka čini sretnim. Kada nestanu svakodnevne obaveze, rokovi i odgovornosti, mnogi se suoče sa osjećajem praznine koji nisu očekivali.
Nakon decenija rada, brojni penzioneri dočekaju dane u kojima više nema žurbe. Jutra postaju mirnija, kafa se ispija bez gledanja na sat, a knjige i filmovi konačno dolaze na red. U početku takav način života djeluje kao ostvarenje sna. Ipak, kako vrijeme prolazi, mnogi primijete da ih nešto iznutra počinje opterećivati. Dani postaju slični jedan drugom, a osjećaj ispunjenosti polako nestaje.
- Najveći izazov starosti često nije fizička slabost, već gubitak unutrašnje motivacije. Čovjek koji je godinama imao jasno definisane zadatke odjednom se nađe u situaciji da više ne zna šta ga pokreće. Upravo tada nastupa opasnost od povlačenja u sebe i odustajanja od aktivnog života.
Mnogi mudri ljudi kroz istoriju upozoravali su da život bez cilja može postati veoma težak. Nije problem u odmoru, jer je odmor potreban svakome. Problem nastaje kada čovjek prestane da sanja, planira i raduje se budućnosti. Tada svakodnevica počinje da liči na začarani krug iz kojeg je teško pronaći izlaz.
- Starost ne oprašta unutrašnju pasivnost. Bore, sijeda kosa i sporiji koraci prirodan su dio života. Međutim, kada nestane želja za novim iskustvima, druženjima i učenjem, čovjek polako gubi osjećaj vlastite vrijednosti. Tada dani prolaze bez posebnog razloga za radost.
O ovoj temi često pišu i domaći mediji. Tako je Kurir u više navrata naglašavao da aktivan društveni život i osjećaj korisnosti predstavljaju ključne faktore za očuvanje mentalnog zdravlja u poznim godinama. Stručnjaci koje prenosi ovaj medij ističu da osobe koje ostaju uključene u društvene aktivnosti mnogo lakše podnose izazove starenja.
- Posebno je zanimljivo što najveći neprijatelj starosti nije uvijek bolest. Mnogo opasnija može biti ravnodušnost. Kada čovjek počne vjerovati da ga niko ne treba i da više nema razloga da se trudi, tada se javlja stanje koje psiholozi povezuju sa osjećajem bespomoćnosti. Takve osobe često odustaju od aktivnosti koje su nekada voljele i postepeno se udaljavaju od ljudi.
Jedna starija žena godinama je bila poznata po svojoj energiji i vedrini. Nakon odlaska u penziju njeno raspoloženje se promijenilo. Sve joj je smetalo, ništa joj nije pričinjavalo zadovoljstvo, a dane je provodila žaleći se na razne probleme. Ipak, neočekivani susret sa prijateljicom koju nije vidjela godinama promijenio je njen život.
- Njih dvije počele su svakodnevno provoditi vrijeme zajedno. Šetale su, razgovarale o knjigama, prisjećale se mladosti i planirale male izlete. Ubrzo je žena ponovo pronašla razlog da ustane iz kreveta sa osmijehom. Nije se promijenio njen organizam – promijenio se njen pogled na život.
Slične primjere navodio je i Mondo, koji je kroz brojne tekstove o zdravlju i kvalitetu života isticao koliko društveni kontakti utiču na psihičko stanje starijih osoba. Prema sagovornicima tog portala, osjećaj pripadnosti i redovna komunikacija sa ljudima često imaju snažniji efekat od mnogih drugih metoda očuvanja mentalnog zdravlja.
- Još jedna priča govori o starijem gospodinu koji je godinama bio nezadovoljan gotovo svime oko sebe. Kritizirao je društvo, porodicu i svakodnevne događaje. Njegovi dani bili su jednolični i bez sadržaja. Sve se promijenilo sasvim slučajno kada je u parku primijetio grupu ljudi koja igra šah.
- U početku ih je samo posmatrao. Nakon nekoliko dana priključio se razgovoru, a ubrzo i sam počeo igrati. Ono što je počelo kao obična znatiželja pretvorilo se u svakodnevnu aktivnost koja mu je donijela nove prijatelje i novu energiju. Nekoliko mjeseci kasnije čak je učestvovao na lokalnom turniru.
Takve priče pokazuju da čovjeku nisu potrebne velike promjene kako bi pronašao sreću. Ponekad je dovoljan jedan novi hobi, jedan razgovor ili jedno poznanstvo da se život ponovo ispuni smislom.
- Kada se govori o kvalitetnoj starosti, stručnjaci često ističu da je smisao važniji od samih godina. Neko može imati osamdeset godina i osjećati se korisno, dok se druga osoba sa šezdeset može osjećati potpuno izgubljeno. Razlika je uglavnom u načinu razmišljanja i spremnosti da se ostane uključen u život.
O tome su pisali i novinari portala Espreso, navodeći kako brojna istraživanja potvrđuju da ljudi koji ostaju aktivni, održavaju društvene kontakte i njeguju interesovanja imaju veće zadovoljstvo životom bez obzira na starosnu dob. Posebno se naglašava značaj svakodnevnih malih ciljeva koji čovjeku daju osjećaj napretka.Smisao se ne krije nužno u velikim dostignućima. Nekada ga čovjek pronađe u čuvanju unuka, radu u bašti, učenju stranog jezika ili volontiranju. Bitno je imati razlog zbog kojeg se svako jutro ustaje iz kreveta.
- Postoje četiri važna stuba koji mogu pomoći da starost bude ispunjena i dostojanstvena.Prvi je stvaranje dnevnih navika. Rutina pruža osjećaj sigurnosti i pomaže čovjeku da dan organizuje na način koji donosi mir.Drugi stub su međuljudski odnosi. Nijedna tehnologija ne može zamijeniti iskren razgovor, zajedničku šetnju ili druženje sa prijateljima.
Treći stub jeste osjećaj korisnosti. Kada čovjek zna da nekome pomaže, da njegovo prisustvo ima vrijednost i da može doprinijeti zajednici, mnogo lakše održava pozitivno raspoloženje.Četvrti stub predstavlja radoznalost. Učenje novih stvari nije rezervisano samo za mlade. Čitanje, kursevi, putovanja ili novi hobiji mogu probuditi energiju koju je osoba možda mislila da je izgubila zauvijek.
- Naravno, postoje trenuci kada čovjek nema snage ni volje za bilo kakvu aktivnost. Tada je važno prepoznati da problem možda nije u godinama, već u emocionalnom umoru koji se nagomilavao godinama. U takvim situacijama razgovor sa porodicom, prijateljima ili stručnim licem može biti prvi korak ka promjeni.
Starost ne mora biti period odricanja i čekanja kraja. Ona može postati vrijeme novih početaka, novih prijateljstava i novih iskustava. Godine mijenjaju tijelo, ali ne moraju ugasiti čovjekovu želju za životom.
- U svakom čovjeku postoji iskra koja ga je nekada pokretala. Kod nekoga je to ljubav prema ljudima, kod nekoga želja za učenjem, a kod nekoga potreba da stvara i pomaže drugima. Ta iskra ne nestaje sa godinama. Ponekad se samo privremeno sakrije ispod slojeva umora i razočaranja.
Kada se ponovo probudi, čovjek ne dobija novu mladost tijela. Dobija nešto mnogo vrijednije – drugu mladost duše, onu koja donosi mir, zadovoljstvo i osjećaj da svaki novi dan i dalje ima svoju svrhu.
