Život velikog književnika Branka Ćopića bio je ispunjen stvaralaštvom, uspjesima i nezaboravnim djelima, ali iza javne slike poznatog pisca postojala je i jedna tiha, godinama skrivana emotivna priča.

Branko Ćopić ostao je zapamćen kao jedan od najznačajnijih pisaca sa prostora bivše Jugoslavije. Njegove priče, romani i pripovijetke obilježili su generacije čitalaca, a njegov poseban spoj humora, topline i kritičkog pogleda na društvo učinio ga je autorom čija djela i danas privlače pažnju.
Iza književnog uspjeha, međutim, nalazio se čovjek složenog karaktera, osjetljiv na nepravdu i duboko vezan za ljude kojima je vjerovao. Njegov privatni život često je bio mnogo mirniji od njegovih knjiga, ali pojedini događaji iz njegove biografije godinama su izazivali interes javnosti.
Posebnu pažnju privukla je priča o odnosu sa Marijanom Babić, dubrovačkom učiteljicom koju je upoznao dok su oboje već imali svoje bračne živote. Njihovo dugogodišnje dopisivanje ostalo je sačuvano kao jedno od najzanimljivijih poglavlja iz privatnog života poznatog pisca.
Brak sa Bogdankom Cicom Ilić i život uz poznatog pisca
Prije nego što je u njegov život ušla Marijana, najvažnija žena za Branka Ćopića bila je njegova supruga Bogdanka Ilić, poznata kao Cica. Ona je bila ugledna beogradska pedijatrica, a njih dvoje su se vjenčali 1951. godine.
POZADINA DOGAĐAJA
Branko i Cica gradili su zajednički život u Beogradu. Ona je bila njegov oslonac, prvi čitalac njegovih rukopisa i osoba koja je pratila njegov književni rad izbliza. Prema dostupnim biografskim podacima, njihov brak trajao je više decenija, sve do Ćopićeve smrti.
Njihov prvi dom bio je skroman stan u kojem je Ćopić istovremeno živio i stvarao. Pisao je u tišini, često u običnim školskim sveskama, popravljajući i prepravljajući rečenice sve dok ne bi bio zadovoljan onim što je napisao.
Cica je, osim svojih profesionalnih obaveza, imala važnu ulogu u njegovom stvaralačkom procesu. Bila je osoba kojoj je pokazivao ono što napiše i čije je mišljenje cijenio.

Iako je njihov brak bio stabilan i ispunjen bliskošću, kasnije se u Ćopićevom životu pojavila još jedna osoba koja je zauzela posebno mjesto u njegovim mislima.
Susret sa Marijanom Babić koji je prerastao u dugogodišnju tajnu prepisku
Prema pisanju pojedinih medija, Branko Ćopić upoznao je Marijanu Babić početkom šezdesetih godina. Ona je bila dubrovačka učiteljica, 18 godina mlađa od njega, a njihov prvi susret dogodio se tokom jednog putovanja.
Marijana je tada bila u braku, kao i Ćopić, zbog čega je njihov odnos ostao daleko od očiju javnosti. Umjesto javne veze, njihova bliskost nastavila se kroz pisma koja su godinama razmjenjivali.
Jedan slučajan susret na putovanju postao je početak odnosa koji je trajao gotovo dvije decenije kroz pisma, razgovore i međusobno povjerenje.
Prema dostupnim navodima, njihov prvi susret bio je neobičan i ostao je u sjećanju zbog duhovitog razgovora između pisca i učiteljice. Marijana je navodno napisala nekoliko stihova na salveti i predala ih Ćopiću, zadirkujući pjesnike koji ženama ostavljaju takve poruke.
Ćopića je taj postupak iznenadio, ali upravo ta neposrednost privukla je njegovu pažnju. Nakon nekoliko godina ponovo su se sreli, a tada je započela njihova intenzivnija komunikacija.
Njihova pisma sadržavala su razgovore o književnosti, putovanjima, životu i ličnim osjećanjima. Ćopić joj je pisao iz različitih gradova, a prema svjedočenjima, Marijanu je doživljavao kao osobu kojoj može povjeriti misli koje nije dijelio sa svima.
„Najmilija prijateljice, nisam se javljao jer sam dugo bio na putu po Jugoslaviji i inostranstvu… Čim vas se sjetim, na usta mi počnu navirati sve samo nježne riječi. Vi lično ne dajete mi povoda da vam se tako obraćam, pa se bojim da moje pismo slučajno ne padne u neke neželjene ruke pa da vam načinim komplikacije…Željno čekam glasa od Vas i ljubim Vašu sjenku. Vaš Branko….PS. Pismo, naravno, odmah uništite…”
— Branko Ćopić
Marijana je čuvala dio njihove prepiske, a prema navodima, određeni broj pisama kasnije je povjeren novosadskom književniku Vladimiru Kuljači. On je o toj priči snimio i dokumentarni film pod nazivom „Dubrovačka tajna veza“.
Posljednje godine, depresija i tragičan kraj velikog pisca
Tokom osamdesetih godina, prema svjedočenjima ljudi koji su ga poznavali, Ćopićevo raspoloženje se promijenilo. Posebno ga je pogodila reakcija javnosti i kritike nakon objavljivanja „Jeretičke priče“, djela zbog kojeg je naišao na osude pojedinih političkih krugova.
Njegova pisma Marijani tada su postala rjeđa i drugačija. Ona je kasnije govorila o njegovoj velikoj unutrašnjoj borbi i teškom periodu kroz koji je prolazio.
„I danas osećam njegovu ruku na svom ramenu dok šetamo Stradunom.”
— Marijana Babić
Branko Ćopić izvršio je samoubistvo 26. marta 1984. godine skokom sa beogradskog mosta preko Save. Njegova smrt ostavila je veliki trag u kulturnoj javnosti.
Nakon njegove smrti pronađena su tri testamenta. U svakom od njih, prema dostupnim informacijama, svoju imovinu i autorska prava ostavio je supruzi Bogdanki Cici Ilić-Ćopić.
ŠIRA SLIKA
Priča o Branku Ćopiću pokazuje složenost života jednog umjetnika koji je iza javne slike velikog pisca nosio vlastite dileme, emocije i unutrašnje borbe. Njegovo stvaralaštvo ostalo je trajno, dok privatni dio njegove biografije i danas izaziva interes čitalaca.
Bogdanka Cica Ilić-Ćopić nakon njegove smrti dio imovine ostavila je Zadužbini Branka Ćopića pri Srpskoj akademiji nauka i umjetnosti.

Bez obzira na sve priče koje su godinama pratile njegov privatni život, Branko Ćopić ostao je prije svega pisac čija su djela nadživjela vrijeme u kojem su nastala. Njegove knjige i danas podsjećaju na čovjeka koji je kroz humor, emociju i iskrenost znao govoriti o najvažnijim ljudskim iskustvima.







