Vlasnik kuće tokom jutarnjeg obilaska dvorišta primijetio je blijedu tvorevinu sa crvenkastim izdancima i snažnim neugodnim mirisom, ali je naknadno saznao da se iza neobičnog prizora krije prirodan razvoj posebne vrste gljive.
Poslije nekoliko dana obilnih padavina dvorišta često izgledaju drugačije nego inače. Zemlja postane mekša i tamnija, trava zadrži vlagu, a između biljaka, malča i komadića trulog drveta mogu se pojaviti organizmi koji tokom sušnog perioda nisu bili vidljivi. Upravo takav prizor zatekao je jednog vlasnika kuće kada je ujutro izašao provjeriti je li kiša napravila štetu u njegovoj bašti.
Umjesto polomljenih grana ili nakupljene vode, pažnju mu je privukla neobična struktura koja se pojavila u jednom dijelu dvorišta. Imala je blijedu osnovu iz koje su izlazili crvenkasti dijelovi, pa je na prvi pogled izgledala kao nešto što ne pripada uobičajenom vrtnom okruženju. Situaciju je dodatno učinio neprijatnom snažan miris nalik raspadnutom organskom materijalu.
Budući da ranije nije vidio ništa slično, nije želio odmah prići niti dodirivati tvorevinu. Umjesto toga napravio je fotografiju i pokušao saznati šta se nalazi u njegovom dvorištu. Prvobitna sumnja da bi pojava mogla biti opasna ubrzo je zamijenjena radoznalošću, jer se pokazalo da nije riječ ni o odbačenom predmetu, ni o nepoznatoj životinji, već o gljivi prepoznatljivoj po neobičnom izgledu i intenzivnom mirisu.
Prizor koji se gotovo preko noći pojavio u bašti
Gljive ponekad postanu vidljive veoma brzo, naročito kada se poslije toplog i suhog perioda pojavi veća količina vlage. Dio organizma koji ljudi vide iznad zemlje predstavlja samo plodno tijelo, dok se njegova šira mreža može nalaziti u zemljištu, kompostu, malču ili drugom organskom materijalu. Kada nastupe odgovarajući uslovi, iz podloge može izrasti struktura koja nekoliko sati ranije nije bila primjetna.
U ovom slučaju upravo su obilna kiša, zadržana vlaga i prisustvo materijala koji se razgrađuje stvorili povoljno okruženje. Neobična gljiva u početnoj fazi može podsjećati na blijedo jaje ili zatvorenu kuglastu tvorevinu, a zatim iz nje izlaze izduženi dijelovi intenzivnije boje. Zbog takvog razvoja nekome ko se prvi put susretne s njom može izgledati kao da se u dvorištu pojavilo nešto potpuno nepoznato.
POZADINA DOGAĐAJA
Toplota, obilna vlaga i organski materijal koji se razgrađuje mogu pokrenuti razvoj gljiva koje su ranije bile neprimjetne. Posebno pogodna mjesta su dijelovi dvorišta sa kompostom, malčem, ostacima biljaka, lišćem i trulim drvetom.
Najviše sumnje ipak nije izazvao sam oblik gljive, već miris koji se širio oko nje. Bio je toliko izražen da je vlasnik pomislio kako se u blizini možda nalazi raspadnuta životinja ili neki drugi izvor koji bi trebalo hitno ukloniti. Međutim, neugodan miris kod pojedinih gljiva nije slučajna posljedica truljenja, već dio njihovog načina razmnožavanja.
Takve gljive mirisom privlače muhe i druge insekte koji obično slijeću na raspadnuti organski materijal. Kada insekti dođu u kontakt sa ljepljivom površinom gljive, spore se mogu zadržati na njihovim tijelima. Muhe ih zatim prenose na druga mjesta, čime gljiva širi svoj reproduktivni materijal bez potrebe da se oslanja isključivo na vjetar.
Ono što ljudima djeluje odbojno zapravo je efikasan prirodni mehanizam. Miris koji podsjeća na kvarenje nije znak da je gljiva nužno opasna, nego sredstvo kojim privlači organizme potrebne za nastavak životnog ciklusa. Upravo je ta informacija potpuno promijenila način na koji je vlasnik posmatrao pojavu u svom dvorištu.
Prvobitna zabrinutost smanjila se kada je utvrđeno da neobična masa nije opasan predmet niti životinja, već gljiva čiji snažan miris privlači insekte i pomaže širenju spora.
Zašto se gljive najčešće primijete poslije kiše
Pojava gljiva nakon kišnog perioda često ostavlja utisak da su izrasle bez ikakve najave. Ipak, organizam je mogao biti prisutan u zemljištu mnogo duže, samo bez vidljivog plodnog tijela. Kada podloga upije dovoljno vode, a temperatura ostane povoljna, rast može biti veoma brz, pa se promjena u bašti primijeti od jednog jutra do drugog.
Dijelovi dvorišta u kojima se zadržava voda posebno su pogodni za ovakve pojave. Slični uslovi stvaraju se ispod gustog sloja malča, uz stare panjeve, oko komposta i na mjestima gdje se nakuplja pokošena trava. Tu se nalaze biljni ostaci koje gljive razgrađuju i koriste kao izvor hranjivih materija.
Iako se gljive u svakodnevnom govoru često povezuju prvenstveno sa šumama, one su prisutne gotovo svuda gdje postoji organski materijal. Dvorišta, parkovi i bašte predstavljaju male ekosisteme u kojima se odvijaju isti procesi kao u prirodnim staništima. Razlika je u tome što ljudi takve organizme lakše primijete kada se pojave u blizini kuće ili među biljkama koje svakodnevno obilaze.
Gljive imaju važnu ulogu u razgradnji lišća, drveta i drugih organskih ostataka. Bez tog procesa materijal bi se gomilao, dok bi hranjive materije ostale zarobljene u mrtvim biljnim dijelovima. Njihovim razlaganjem elementi se vraćaju u zemljište i ponovo postaju dostupni drugim organizmima.
„Prvo sam pomislio da se radi o nečemu opasnom. Izgledalo je toliko neobično da nisam želio ni prići. Tek kasnije sam shvatio da je priroda samo pokazala jedan svoj neobičan dio.“
— Vlasnik dvorišta
Njegova reakcija bila je razumljiva jer se izgled pojedinih gljiva znatno razlikuje od klasičnog oblika šešira i stručka koji većina ljudi očekuje. Crvenkasti izdanci, blijeda ovojnica i neugodan miris mogu izazvati nelagodu, posebno kada se pojava nalazi blizu prostora u kojem borave djeca ili kućni ljubimci.
Ipak, neobičan izgled nije dovoljan da bi se zaključilo da je neki organizam otrovan ili opasan. Isto tako, poznat izgled ne znači da je gljiva bezbjedna za jelo. Zbog toga stručnjaci u pravilu savjetuju da se nepoznate vrste ne konzumiraju i da se pri njihovom uklanjanju postupa oprezno, naročito ako identifikacija nije pouzdana.
Šta uraditi kada se u dvorištu pojavi nepoznata gljiva
Najrazumniji prvi korak jeste ne dirati gljivu golim rukama i ne dozvoliti djeci ili životinjama da joj prilaze dok se ne utvrdi o kojoj vrsti je riječ. Fotografija snimljena iz nekoliko uglova može pomoći pri identifikaciji, posebno ako se zabilježe boja, oblik, veličina, podloga na kojoj raste i promjene koje se dešavaju tokom narednih sati.
Ako vlasnik želi ukloniti gljivu, može koristiti zaštitne rukavice i pažljivo odstraniti vidljivi dio zajedno s manjom količinom materijala na kojem je izrasla. U slučaju intenzivnog mirisa, uklanjanje plodnog tijela obično smanjuje neprijatnost, ali ne mora značiti da se gljiva više neće pojaviti. Njena mreža može ostati u zemljištu ili organskom sloju i ponovo razviti plodno tijelo kada nastupe odgovarajući uslovi.
Smanjenje prekomjerne vlage može pomoći ako se slične pojave često ponavljaju. To uključuje poboljšavanje drenaže, uklanjanje debelog sloja mokrog lišća, prozračivanje zbijenog zemljišta i izbjegavanje pretjeranog zalijevanja. Trulo drvo, raspadnuti korijen i velika količina biljnog otpada također mogu biti podloga za razvoj gljiva, pa njihovo uklanjanje mijenja uslove u dvorištu.
Ipak, nije svaku gljivu potrebno odmah uništiti. Ako se nalazi na mjestu kojem djeca i životinje nemaju pristup i ne izaziva praktične probleme, može se posmatrati kao privremeni dio vrtnog ekosistema. Plodna tijela mnogih vrsta traju kratko, nakon čega se osuše ili prirodno razgrade.
ŠIRA SLIKA
Bašta nije samo prostor za cvijeće, povrće i ukrasne biljke. Ona je složen sistem u kojem gljive, insekti, mikroorganizmi i biljni ostaci učestvuju u razgradnji materijala, kruženju hranjivih tvari i održavanju zemljišta.
Ovaj događaj pokazuje koliko prvi utisak može biti pogrešan kada se ljudi susretnu s pojavom koju ranije nisu vidjeli. Oblik i miris gljive bili su dovoljni da izazovu sumnju, ali je jednostavno istraživanje pokazalo da se iza svega nalazi objašnjiv biološki proces. Oprez je bio opravdan, dok se panika pokazala nepotrebnom.
Slične situacije nisu rijetke poslije dužih kišnih perioda. U istom dvorištu mogu se odjednom pojaviti različite vrste gljiva, sluzave mase, insekti ili promjene na drvetu koje na prvi pogled djeluju zabrinjavajuće. Umjesto donošenja brzih zaključaka, korisnije je zabilježiti izgled, ograničiti pristup i pokušati pronaći pouzdanu identifikaciju.
Neugodan miris ove gljive nije nastao bez razloga, baš kao što ni njena boja i oblik nisu bili slučajni. Svaki od tih detalja imao je ulogu u njenom razvoju i širenju. Ono što je vlasniku izgledalo kao neobjašnjiva i potencijalno opasna tvorevina bilo je samo kratkotrajno vidljivo lice organizma koji obavlja svoju ulogu u razgradnji organskog materijala.
Nakon što je saznao šta se nalazi u dvorištu, prvobitni strah ustupio je mjesto interesovanju za pojavu koju ranije vjerovatno ne bi ni tražio. Kiša tako nije donijela samo vlagu i lokve, već je otkrila jedan manje poznat dio prirodnog ciklusa koji se svakodnevno odvija ispod površine zemlje.
