Nestanak malog Muhameda Januzija iz Sarajeva, koji je kao četvorogodišnjak nestao u izbjegličkom centru u Berlinu, postao je jedan od slučajeva koji su ostavili dubok trag. Porodica koja je u Njemačku otišla tražeći sigurniji život suočila se sa tragedijom koja je promijenila sve.
Priča o Muhamedu Januziju počela je kao priča mnogih porodica koje su napustile svoje domove u potrazi za boljom budućnošću. Dječak iz Sarajeva zajedno sa majkom Aldijanom i starijom sestrom Medinom otišao je u Njemačku vjerujući da ih tamo čekaju mirniji dani, više mogućnosti i sigurnije odrastanje.
Umjesto novog početka, njihova svakodnevica pretvorila se u jednu od najtežih životnih borbi. Nestanak četvorogodišnjeg dječaka u Berlinu pokrenuo je veliku potragu, ali i otvorio brojna pitanja o okolnostima u kojima je došlo do tragedije.
POZADINA DOGAĐAJA
Muhamed Januzi rođen je 2011. godine u Sarajevu. Živio je sa majkom Aldijanom i sestrom Medinom, koja je bila pet godina starija od njega. Krajem 2013. godine porodica je odlučila da napusti Bosnu i Hercegovinu i ode u Njemačku, nadajući se stabilnijem životu.
Majka je vjerovala da će u Berlinu pronaći posao i da će njena djeca dobiti priliku koju kod kuće nije mogla da im obezbijedi. Međutim, dolazak u novu zemlju nije donio lako rješenje problema.
Ljudi koji su joj ranije govorili da je Njemačka mjesto gdje se brzo dolazi do posla nisu bili u pravu. Aldijana se našla bez sigurnih prihoda, u nepoznatom okruženju i sa dvoje male djece o kojima je morala sama da brine.
Ipak, nije željela da odustane. Najvažnije joj je bilo da Muhamed i Medina imaju osjećaj normalnog djetinjstva, uprkos okolnostima koje su bile daleko od onoga što je zamišljala.
Porodica je smještena u prihvatni centar za izbjeglice. Muhamed je krenuo u vrtić, a Medina u školu. Djeca su učila njemački jezik i polako se prilagođavala novoj sredini.
Majčina borba za novi život i dan koji je sve promijenio
Vremenom je Aldijana uspjela pronaći posao. Čistila je kuće kako bi zaradila novac i obezbijedila osnovne potrebe za svoju djecu. Uz to je dobijala i određenu pomoć od humanitarnih organizacija.
U Njemačkoj je upoznala muškarca iz Bugarske. Prema njenim riječima, on je bio pažljiv prema njoj i djeci, zbog čega je vjerovala da bi konačno mogla izgraditi stabilniji porodični život.
Jednog dana, dok je porodica pokušavala završiti administrativne obaveze kako bi napustila prihvatni centar, četvorogodišnji Muhamed nestao je u nekoliko minuta. Njegova sestra Medina otišla je po čokoladicu za njega, a kada se vratila, dječaka više nije bilo.
Tog jutra Aldijana je sa djecom otišla u administrativni centar kako bi završili papire potrebne za preseljenje. Bio je to trenutak kojem se porodica dugo nadala – prilika da napuste život u kampu i započnu mirniju svakodnevicu.
Dok je čekala svoj red, dozvolila je djeci da se igraju u blizini. Medina je pazila na mlađeg brata, ali kada joj je rekao da je gladan, otišla je do majke kako bi mu donijela nešto za jelo.
Kada se vratila, Muhameda nije bilo. Počela je da ga traži, a od jednog dječaka saznala je da je njen brat razgovarao sa muškarcem koji ga je zatim poveo prema izlazu.
KLJUČNE INFORMACIJE
- Muhamed Januzi nestao je kao četvorogodišnjak u Berlinu.
- Porodica je prethodno iz Sarajeva otišla u Njemačku.
- Potraga policije trajala je sedmicama.
- Ključan trag bili su snimci sigurnosnih kamera.
Istraga koja je promijenila tok slučaja
Aldijana je odmah prijavila nestanak policiji. Pokrenuta je velika potraga, a Berlin je bio obaviješten o nestanku dječaka. Objavljene su informacije o njegovom izgledu i odjeći koju je nosio posljednjeg dana.
U početku istrage policija je provjeravala sve moguće scenarije. Kao i u mnogim slučajevima nestanka djece, istražitelji su prvo ispitivali ljude iz najbližeg okruženja.
Prema navodima iz istrage, provjeravana je i mogućnost da je neko blizak porodici imao veze sa nestankom. Međutim, kasnije se pažnja usmjerila na drugi trag.
1
ključni snimak sigurnosne kamere pomogao je istražiteljima da pronađu trag muškarca koji je posljednji viđen sa dječakom.
Na snimcima je pronađen muškarac koji vodi Muhameda za ruku, dok je u drugoj ruci nosio plišanog medvjeda. Kada je snimak pokazan majci, rekla je da tu osobu ne poznaje.
Fotografija muškarca objavljena je u javnosti, a policija je dobila veliki broj dojava. Ipak, nijedna informacija u početku nije dovela do dječaka.
Poziv koji je otkrio identitet čovjeka sa snimka
Nakon gotovo mjesec dana istrage stigao je poziv žene koja je tvrdila da poznaje muškarca sa snimka. Rekla je policiji da je osoba sa fotografije njen sin.
Istražitelji su ubrzo došli do Silvija Šulca. Prema pisanju medija, ljudi iz njegovog okruženja opisivali su ga kao povučenog čovjeka koji je živio izolovano i rijetko ulazio u kontakte sa drugim ljudima.
„Znam. Ja sam to uradio.“
— navodno odgovor Silvija Šulca policiji
Prema dostupnim informacijama, nakon dolaska policije Šulc je priznao umiješanost u nestanak. Istraga je tada dobila novi pravac.
Tokom pretresa pronađeni su materijali koji su dodatno usmjerili pažnju istražitelja na njegov način života i ponašanje koje je ranije bilo skriveno od ljudi iz njegovog okruženja.
ŠIRA SLIKA
Slučaj Muhameda Januzija ostao je zapamćen ne samo zbog tragedije jedne porodice, već i zbog pitanja koja je otvorio o sigurnosti djece, životu izbjeglica i tome koliko ljudi ponekad mogu skrivati dijelove svog života od najbližih.
Za Aldijanu i njenu porodicu potraga koja je počela vjerom da će pronaći sina završila se bolnim ishodom. Njihova priča ostala je podsjetnik na težinu gubitka i posljedice koje jedna tragedija može ostaviti na čitavu porodicu.
Silvio Šulc je nakon završetka sudskog postupka osuđen na doživotni zatvor. Slučaj koji je počeo nestankom jednog malog dječaka iz Sarajeva završio je kao jedna od najtežih istraga koje su potresle javnost u Njemačkoj.
