Jedna od najpoznatijih pjesama nastalih na prostoru bivše Jugoslavije krije zanimljivu priču o slučajnom trenutku inspiracije, brzom snimanju u studiju i odluci zbog koje je glas Olivera Dragojevića ostao zauvijek vezan za melodiju koju mnogi i danas pjevaju.
Neke pjesme tokom godina prestanu biti samo muzička djela i postanu dio kolektivnog sjećanja. Upravo takva sudbina zadesila je numeru „A sad adio“, pjesmu koja je obilježila televizijsku seriju „Vruć vetar“ i koja se decenijama kasnije i dalje čuje na različitim događajima, oproštajima i okupljanjima.
Iako je danas mnogi povezuju s emocijama odlaska, rastanka i nostalgije, malo je poznato koliko je jednostavno nastala. Iza nje nije stajao dug proces stvaranja, već jedan trenutak inspiracije koji je kasnije prerastao u muzički fenomen.
Tekstopisac Ljiljana Pavić i kompozitor Vojkan Borisavljević stvorili su pjesmu za potrebe popularne serije, a poseban pečat dao joj je glas Olivera Dragojevića, jednog od najprepoznatljivijih izvođača sa ovih prostora.
POZADINA DOGAĐAJA
Pjesma „A sad adio“ nastala je za televizijsku seriju „Vruć vetar“, jednu od najpopularnijih domaćih serija tog vremena. U njenom stvaranju učestvovali su autori koji su svojim radom ostavili veliki trag u regionalnoj kulturi.
Inspiracija koja je došla u samo nekoliko trenutaka
Vojkan Borisavljević svojevremeno je govorio da se nastanka pjesme sjeća kao da se dogodio jučer. Prema njegovim riječima, ideja je nastala nakon razgovora sa rediteljem Aleksandrom Acom Đorđevićem i scenaristom Sinišom Pavićem.
Od njega je traženo da kroz muziku dočara atmosferu serije i osjećaj koji nosi naslov „Vruć vetar“. Borisavljević je tada već imao iskustvo putovanja i osjećaj mediteranske atmosfere koja ga je dodatno inspirisala.
Sam proces stvaranja bio je mnogo kraći nego što bi mnogi očekivali od pjesme koja će postati toliko poznata. Prema njegovom svjedočenju, melodija i ideja pojavile su se veoma brzo.
Trenutak stvaranja jedne od najpoznatijih pjesama vezan je za vožnju taksijem prema aerodromu, kada je Vojkan Borisavljević dobio inspiraciju i brzo zapisao ideju koja će kasnije postati veliki hit.
Borisavljević je kasnije pričao da je pjesma nastala gotovo u jednom dahu. Upravo ta spontanost možda je jedan od razloga zbog kojih je melodija ostala tako prirodna i lako prepoznatljiva publici.
Kada je došlo vrijeme za snimanje, izbor izvođača dao je pjesmi posebnu emociju. Oliver Dragojević svojim karakterističnim glasom nije samo otpjevao numeru, već joj je dao prepoznatljiv identitet.
Oliverov glas ostao je zauvijek povezan s pjesmom
Prema riječima Vojkana Borisavljevića, Oliver Dragojević pjesmu je snimio veoma brzo. U studiju Radio Beograda, tokom jedne večeri, završio je snimanje za svega nekoliko minuta.
Iako je kasnije mnogo izvođača pjevalo „A sad adio“, upravo Oliverova interpretacija ostala je ona koju publika najviše pamti.
„Njegov glas je obeležio pesmu, a posle su je mnogi snimili.“
— Vojkan Borisavljević
Borisavljević je isticao i žal zbog vremena u kojem je došlo do raspada zajedničke države, smatrajući da su tadašnja kulturna saradnja i različitosti među ljudima stvarale mnoge vrijedne umjetničke trenutke.
Za mnoge slušaoce pjesma je ostala simbol jednog vremena kada su muzika, televizija i umjetnost povezivali veliki broj ljudi bez obzira na različitosti.
Zašto Oliver više nikada nije izvodio ovu pjesmu?
Posebnu pažnju javnosti godinama je privlačila činjenica da Oliver Dragojević nakon prvog snimanja ovu pjesmu nije često izvodio niti ju je ponovo snimao.
Mnogi su pokušavali pronaći razlog, ali prema riječima Vojkana Borisavljevića, problem nije bio u Oliveru niti u samoj pjesmi.
ŠIRA SLIKA
Priča o pjesmi „A sad adio“ pokazuje kako iza velikih muzičkih djela često postoje složeni odnosi, različite okolnosti i odluke koje publika nikada ne vidi. Ipak, ono što ostaje jeste trag koji pjesma ostavi među ljudima.
Borisavljević je govorio da je najveći uticaj na situaciju imao Zdenko Runjić, poznati hrvatski kompozitor i Oliverov dugogodišnji saradnik.
Prema njegovim riječima, Runjić nije želio da se uz Olivera pojavljuje još neko ime u tom kontekstu, a ni sam Borisavljević nije želio stvarati dodatni pritisak.
Prisjetio se i jednog susreta u Sarajevu kada su se Oliver i on srdačno pozdravili, ali nije želio ulaziti u razloge zbog kojih se pjevač odlučio na takav odnos prema tim pjesmama.
Pjesma koja je nadživjela vrijeme
Tokom godina „A sad adio“ postala je mnogo više od pjesme iz jedne televizijske serije. Izvodila se na različitim vrstama događaja – od ispraćaja u vojsku do velikih okupljanja.
Posebno je ostala upamćena po tome što je često pratila oproštajne trenutke. Čula se i na ispraćajima poznatih ličnosti, uključujući Ljubišu Samardžića i Mikija Jevremovića.
Jedan od najimpresivnijih trenutaka dogodio se krajem osamdesetih u Budimpešti, kada je Ljubiša Samardžić pjevao pjesmu pred velikim brojem ljudi. Prema riječima Borisavljevića, tada ju je pratila ogromna publika, stvarajući jedan od najvećih horova koje je doživio.
Nakon Oliverove verzije pjesmu su izvodili brojni drugi pjevači, ali je njegova interpretacija ostala duboko urezana u sjećanje publike.
Priča o nastanku pjesme „A sad adio“ nije samo priča o jednoj melodiji. To je priča o vremenu, umjetnicima i emociji koja je uspjela preći granice jedne generacije.
I decenijama nakon nastanka, ova pjesma i dalje podsjeća da neke melodije ne pripadaju samo izvođačima koji su ih stvorili. One pripadaju ljudima koji su uz njih slavili, tugovali i čuvali uspomene.
