Hoće li stariji vozači morati češće obnavljati vozačke dozvole i prolaziti dodatne zdravstvene preglede? Ovo pitanje ponovo privlači pažnju zbog promjena evropskih propisa i rasprava o sigurnosti na cestama. Ipak, pravila nisu ista u svim državama: Francuska ne propisuje automatski prestanak prava na vožnju nakon sedamdesete godine, dok Velika Britanija zahtijeva obnavljanje dozvole svake tri godine. Nove inicijative odnose se prvenstveno na provjeru zdravstvene sposobnosti, a ne na opću zabranu upravljanja automobilom zbog starosti.
Za veliki broj ljudi automobil predstavlja važan dio svakodnevne samostalnosti. Odlazak u kupovinu, posjeta porodici, obavljanje administrativnih poslova ili odlazak ljekaru često zavise od mogućnosti korištenja vlastitog vozila. To posebno dolazi do izražaja u manjim mjestima, gdje javni prevoz nije dovoljno razvijen ili ne omogućava jednostavno putovanje do zdravstvenih ustanova i drugih važnih odredišta. Zbog toga svaka najava promjene pravila za starije vozače izaziva zabrinutost među osobama koje se oslanjaju na automobil.
Ipak, potrebno je razlikovati nekoliko važnih pitanja. Jedno je administrativno obnavljanje vozačke dozvole, drugo zdravstvena sposobnost za upravljanje vozilom, a treće eventualno ograničenje prava na vožnju. Ovi postupci nisu međusobno jednaki. Vozač može biti obavezan obnoviti dokument, a da pritom ne mora ponovo polagati ispit. Također, određene zdravstvene okolnosti mogu zahtijevati dodatnu provjeru bez obzira na to koliko osoba ima godina.
Francuska: Vozači ne gube pravo na upravljanje automobilom samo zbog godina
Francuska je jedan od primjera država u kojima se starosna dob ne koristi kao automatski razlog za prestanak važenja prava na upravljanje običnim automobilom. Prema informacijama državnog portala Service-Public, vozačka dozvola kategorije B u savremenom kartičnom obliku uglavnom ima administrativni rok važenja od petnaest godina. Kada taj period istekne, potrebno je obnoviti dokument, ali redovan postupak ne podrazumijeva ponovno polaganje vozačkog ispita.
Posebno je važno to što administrativni rok važenja kartice ne znači da pravo na upravljanje automobilom automatski prestaje nakon petnaest godina. Francuski sistem razlikuje važenje fizičkog dokumenta od prava upravljanja vozilom određene kategorije. Za standardnu kategoriju B trenutno nije propisana opća granica od sedamdeset ili sedamdeset pet godina nakon koje bi svi vozači morali prestati voziti.
To, međutim, ne znači da zdravstveno stanje nema utjecaja na vozačku dozvolu. U određenim okolnostima medicinska procjena može biti obavezna, naročito kada postoje bolesti ili zdravstvena ograničenja koja mogu ugroziti sigurno upravljanje vozilom. Nadležni organi tada mogu zahtijevati odgovarajuće preglede i donijeti odluku o mogućim ograničenjima. Za profesionalne vozače i pojedine kategorije težih vozila važe posebna pravila, uključujući zdravstvene provjere povezane s godinama i vrstom dozvole.
Upravo zbog tih razlika nije ispravno tvrditi da svi francuski vozači nakon određene dobi moraju proći isti postupak. Osoba koja vozi privatni automobil ne podliježe nužno pravilima koja vrijede za vozača autobusa ili teretnog vozila. Isto tako, neko ko ima zdravstvene poteškoće može imati obaveze koje se ne odnose na zdravog vozača iste starosne dobi.
POZADINA PROPISA
U Francuskoj standardna kartična vozačka dozvola kategorije B uglavnom se obnavlja nakon petnaest godina. Sam datum rođenja ne znači automatski gubitak prava na vožnju. Posebna zdravstvena ograničenja i određene profesionalne kategorije mogu zahtijevati drugačiji postupak. Ova pravila potvrđuju informacije francuskog državnog portala Service-Public.
Rasprava o ovoj temi u Francuskoj dobila je dodatnu dimenziju nakon usvajanja novih evropskih pravila o vozačkim dozvolama. Francuska Nacionalna skupština u augustu 2026. usvojila je rezoluciju kojom se izražava protivljenje obaveznim medicinskim pregledima pri svakom obnavljanju dozvole i zagovara korištenje fleksibilnijih mogućnosti koje dopušta evropski okvir. Rezolucija sama po sebi ne mijenja sve postojeće postupke, ali pokazuje da je pitanje zdravstvenih provjera i dalje predmet političke rasprave.
Velika Britanija: Nakon sedamdesete dozvola se obnavlja svake tri godine
Za razliku od francuskog pristupa, Velika Britanija već primjenjuje poseban režim obnavljanja vozačkih dozvola nakon sedamdesete godine. Prema zvaničnim informacijama britanske državne službe GOV.UK, vozači moraju obnoviti dozvolu kada navrše sedamdeset godina, a zatim postupak ponavljati svake tri godine. To pravilo ne znači automatsku zabranu vožnje, nego obavezu redovne obnove prava na upravljanje vozilom.
U Velikoj Britaniji vozači prilikom obnavljanja potvrđuju da ispunjavaju propisane standarde vida i prijavljuju određena zdravstvena stanja koja mogu utjecati na njihovu sposobnost sigurnog upravljanja automobilom. Postojeći postupak za sve osobe starije od sedamdeset godina ne podrazumijeva automatsko ponovno polaganje praktičnog vozačkog ispita. U pojedinačnim slučajevima, međutim, zdravstvene okolnosti mogu dovesti do dodatnih provjera.
Britansko Ministarstvo saobraćaja pokrenulo je 7. januara 2026. javno savjetovanje o mogućem uvođenju obaveznih pregleda vida za starije vozače. Razmatralo se da se dosadašnji sistem lične izjave o ispunjavanju standarda vida dopuni formalnim testiranjem. Savjetovanje je trajalo do 11. maja 2026. godine, ali samo njegovo provođenje ne znači da su sve predložene mjere automatski postale važeći zakon.
Predložene mogućnosti uključivale su provjeru vida prilikom obnavljanja dozvole, kao i razmatranje učestalijih pregleda u kasnijim godinama života. U raspravi su otvorena i pitanja načina provođenja testiranja, odgovornosti za dostavljanje rezultata te troškova pregleda. Prema dostupnim službenim informacijama, važno je razlikovati ove prijedloge od već postojećeg pravila da se dozvola nakon sedamdesete obnavlja svake tri godine.
Za Sjevernu Irsku postoji poseban administrativni postupak, ali i tamo vozači nakon sedamdesete godine u pravilu obnavljaju dozvolu za period do tri godine. Ni britanski sistem ne propisuje univerzalnu gornju dobnu granicu nakon koje bi svi građani morali prestati voziti. Presudno je ispunjavanje propisanih uslova i prijavljivanje zdravstvenih okolnosti koje mogu utjecati na sigurnost saobraćaja.
VAŽNA RAZLIKA: Francuska ne propisuje automatski prestanak prava na vožnju nakon sedamdesete godine, dok se u Velikoj Britaniji dozvola od te dobi obnavlja svake tri godine. Britanski prijedlog dodatnih pregleda vida predstavlja odvojeno pitanje i ne smije se poistovjećivati s već usvojenim pravilima.
Nova evropska pravila i pitanje zdravstvene sposobnosti
Evropska unija usvojila je 2025. godine modernizovana pravila o vozačkim dozvolama, kojima se predviđaju zajednički standardi i dodatna pažnja prema zdravstvenoj sposobnosti vozača. Direktiva je stupila na snagu u novembru 2025, ali države članice moraju njene odredbe prenijeti u nacionalno zakonodavstvo prije pune primjene. Evropski okvir ostavlja prostor za različite modele procjene, uključujući zdravstvene provjere ili odgovarajuće sisteme samoprocjene prema nacionalnim pravilima.
To znači da se nova evropska pravila ne mogu tumačiti kao trenutna i jedinstvena zabrana vožnje osobama starijim od sedamdeset godina. Postupci koje će pojedine države primjenjivati zavisit će od njihovih nacionalnih propisa i načina provedbe direktive. Također, pravila Francuske ili Velike Britanije ne mogu se automatski primjenjivati na vozače u Bosni i Hercegovini, Srbiji ili drugim državama, gdje je potrebno pratiti odluke nadležnih institucija.
Pitanje zdravstvene sposobnosti posebno je važno jer vožnja zahtijeva istovremeno praćenje velikog broja informacija. Vozač mora uočavati pješake i bicikliste, procjenjivati udaljenost drugih vozila, reagovati na saobraćajnu signalizaciju i donositi odluke u kratkom vremenu. Određene bolesti i promjene zdravstvenog stanja mogu otežati takve zadatke, ali njihov utjecaj nije jednak kod svih osoba.
Jedan od događaja koji je dodatno otvorio ovu raspravu dogodio se 5. juna 2024. u francuskom gradu La Rochelle, kada je automobil kojim je upravljala starija žena udario grupu djece na biciklima. U nesreći je smrtno stradala desetogodišnja djevojčica, a više djece je povrijeđeno. Kasniji sudski postupak bavio se odgovornošću vozačice. Takvi tragični slučajevi pokreću pitanja zdravstvenih provjera, ali se na osnovu pojedinačne nesreće ne može zaključivati da su svi stariji vozači nesigurni.
Starenje se odvija različitom brzinom. Neki ljudi i u osamdesetim godinama zadržavaju dobar vid, pokretljivost i sposobnost koncentracije, dok se određene zdravstvene poteškoće kod drugih mogu pojaviti znatno ranije. Zbog toga individualna procjena pruža konkretnije informacije o sposobnosti za vožnju nego sam podatak o životnoj dobi. Višedecenijsko iskustvo za volanom može biti korisno, ali ne uklanja potrebu za realnim sagledavanjem zdravstvenog stanja.
Kada vozač treba preispitati svoju sigurnost za volanom?
Vid je jedan od najvažnijih faktora sigurnog upravljanja automobilom. Poteškoće s prepoznavanjem znakova, osjetljivost na svjetlost, slabije snalaženje tokom noćne vožnje ili problemi s procjenom udaljenosti mogu otežati reagovanje. Pojedine očne bolesti postaju češće s godinama, zbog čega je redovna provjera vida korisna, naročito kada vozač primijeti promjene koje ranije nije imao.
Pokretljivost je također važna. Okretanje glave radi provjere mrtvog ugla, pravovremeno korištenje kočnice i snalaženje u složenim raskrsnicama zahtijevaju određenu fizičku spremnost. Bolovi, ukočenost ili smanjena koordinacija pokreta mogu otežati pojedine radnje. U takvim situacijama razgovor s ljekarom i odgovarajuća procjena mogu pomoći u određivanju daljnjih koraka.
Posebnu pažnju zaslužuju lijekovi koji mogu izazvati pospanost, vrtoglavicu ili slabiju koncentraciju. Njihov utjecaj zavisi od vrste terapije, doze i individualne reakcije organizma. Vozači koji započinju novu terapiju trebali bi provjeriti upozorenja u uputstvu i razgovarati s ljekarom ili farmaceutom o mogućem utjecaju lijeka na upravljanje automobilom. Oprez je potreban bez obzira na godine.
Razgovor unutar porodice može biti osjetljiv kada se pojavi zabrinutost zbog nečije vožnje. Starijoj osobi automobil često znači mogućnost da samostalno živi, održava društvene kontakte i obavlja svakodnevne obaveze. Zbog toga je korisnije govoriti o konkretnim situacijama, poput neprimjećivanja saobraćajnih znakova ili poteškoća na poznatim relacijama, nego donositi zaključke samo na osnovu godina.
Ako se pokaže da vožnja više nije sigurna, važno je razmotriti dostupne alternative. Pomoć porodice, taksi prevoz ili javni saobraćaj mogu olakšati promjenu svakodnevnih navika. U pojedinim slučajevima dodatni časovi vožnje i upoznavanje sa savremenim automobilskim sistemima mogu pomoći vozačima da bolje razumiju nove saobraćajne okolnosti. Ipak, tehnička pomagala ne mogu zamijeniti zdravstvenu sposobnost niti pažnju za volanom.
Za vozače koji su zabrinuti zbog mogućih promjena propisa najvažnije je provjeravati informacije kod nadležnih državnih institucija. Naslovi koji najavljuju masovno oduzimanje dozvola nakon sedamdesete godine često ne objašnjavaju razliku između prijedloga, administrativne obnove i stvarne zabrane vožnje. Pravo upravljanja automobilom zavisi od propisa konkretne države, kategorije vozila i individualnih okolnosti vozača.
Istovremeno, odgovornost za sigurnost ne pripada samo starijim osobama. Prebrza vožnja, nepoštovanje saobraćajnih pravila i korištenje mobilnog telefona mogu izazvati ozbiljne posljedice kod vozača bilo koje životne dobi. Pravovremeno prepoznavanje vlastitih ograničenja, održavanje zdravstvene sposobnosti i spremnost na prilagođavanje načina vožnje važni su za sve koji učestvuju u saobraćaju.
