U današnjem članku želimo se osvrnuti na seriju incidenata koji su se pojavili krajem prošle godine, a koji se odnose na otkrivanje crva u brašnu Eko klas, marke koja se prodaje u Sparu.
- Ovi slučajevi nisu dobili odgovarajuću reakciju, a slični problemi ponovno su se pojavili, ovog puta s proizvodima brašna Eko klas kupljenog u Intersparu Arena, kao i brašnom za trgovačku marku K Classic – oštro, tip 400, koje proizvodi i distribuira tvrtka Granolio. Na slikama je jasno vidljivo da su u tim proizvodima uočene ličinke koje su se razvile unatoč tome što su rokovi trajanja proizvoda bili uredni. Ovi problemi izazvali su veliku nelagodu među potrošačima, pa je upitno zašto su ovi proizvodi ostali na tržištu.
Nakon što su potrošači prijavili ove incidente, zatraženo je očitovanje od tvrtke Granolio, kao i od stručnjaka za sigurnost i kvalitetu hrane. Postavljena su pitanja o tome kako je došlo do ovog onečišćenja, kakvi su unutarnji kontrolni procesi u mlinu, kao i odakle dolazi pšenica koja se koristi u proizvodnji Eko klas brašna. Također, postavljeno je pitanje što će biti poduzeto u vezi s ovom situacijom, kao i kako potrošači mogu ostvariti pravo na reklamaciju ili obeštećenje.
- Nažalost, odgovor koji smo dobili na važna pitanja nije bio zadovoljavajući. Na ambalaži brašna Eko klas nije jasno vidljiv broj LOT-a, a niti rok valjanosti, osim što se može naslutiti da je proizvod još uvijek unutar roka. Iako smo tražili dodatne informacije o proizvodu, na temelju dostupnih podataka nije bilo moguće detaljno razjasniti cijelu situaciju.
Što se tiče odgovora tvrtke Granolio, oni ističu da se proizvodi, prije nego što se pakiraju, propuštaju kroz entoletere i kontrolna sita kako bi se uklonile sve nečistoće iz brašna. Tvrtka također navodi da je njihov mlin Farina certifikovan po ISO 9001:2015, HACCP, IFS FOOD i drugim kvalitetnim standardima, a sustav kontrole kvalitete uveden je još 2004. godine.
- Granolio tvrdi da poduzima mjere zaštite svojih proizvoda, uključujući godišnju fumigaciju i preventivna zadimljavanja mlinskih prostora kako bi se spriječila zaraza. Proizvodni proces je automatiziran i nadziran, a sirovina koja ulazi u proizvodnju strogo se kontrolira. Prema njihovom mišljenju, problem koji se pojavio s crvima nije nastao zbog unutarnjih kontrola, već zbog skladištenja proizvoda i uvjeta u kojima je proizvod čuvan. Na temelju njihovih vlastitih inspekcija, nije bilo nađeno nikakvih problema s drugim proizvodima koji su bili pohranjeni u istim uvjetima.
- Međutim, stručnjak za sigurnost i kvalitetu hrane, mr. sc. Marijan Katalenić, smatra da je problem u lošoj kontroli ulazne sirovine, odnosno pšenice koja se koristi u proizvodnji. Prema njegovom mišljenju, loši uvjeti skladištenja i manjak temeljite kontrole mogu dovesti do zaraze moljcima, a tim više što se u Hrvatsku uvozi veliki broj pšenica koje nisu uvijek odgovarajuće kvalitete. Smatra da tvrtka Granolio ne provodi dovoljno detaljnu kontrolu i da postoji manjak odgovarajuće opreme, poput laboratorija, za analize sirovine, čime se smanjuje mogućnost otkrivanja problema na vrijeme. Iako tvrtka tvrdi da ima visokokvalitetne certifikate, Katalenić napominje da papirnati certifikati nisu uvijek jamstvo sigurnosti, te da ljudski faktor igra ključnu ulogu.
Ovaj problem postavlja ozbiljno pitanje o odgovornosti proizvođača, distributera i trgovaca. Na ambalaži Eko klas brašna nije jasno vidljiv broj LOT-a niti rok trajanja, što otežava praćenje tih proizvoda i njihovu eventualnu povlačenje s tržišta. S obzirom na to da je proizvođač i trgovci pokušali prebaciti odgovornost jedni na druge, potrošači su na kraju ti koji su ostali bez pomoći i odgovora. Bez obzira na to što su rokovi trajanja bili u redu, problem se ipak mora riješiti, jer je očito da kontrola nije bila dovoljno učinkovita.
Za kraj, važno je naglasiti da je odgovornost u ovom slučaju ne samo na tvrtki Granolio, već i na svim akterima u lancu opskrbe. Bez odgovarajuće kontrole kvalitete i uvjeta skladištenja, ovakvi problemi mogu postati česti i ozbiljni, a potrošači bi trebali imati pravo na reklamacije i obeštećenje kad god naiđu na ovakve situacije. Pitanje sigurnosti hrane i odgovornosti proizvođača ostaje otvoreno, a odgovor na njega bit će ključan za povjerenje potrošača u budućnosti
