Oglasi - Advertisement

Nova politička faza u Beogradu odmah je otvorila jedno od najosjetljivijih pitanja u odnosima Srbije i Evropske unije: koliko je nova vlast spremna da uskladi vanjsku i sigurnosnu politiku s Briselom, uključujući i stav prema Rusiji i sankcijama uvedenim zbog rata u Ukrajini.

Sadržaj se nastavlja nakon oglasa

Poruka koja je stigla iz evropskih institucija nije bila izrečena uz dramatičan ton, ali je bila dovoljno jasna da ostavi malo prostora za drugačije tumačenje. Evropska komesarka za proširenje Marta Kos više puta je posljednjih dana govorila o Srbiji i o tome šta političke promjene u Beogradu znače za nastavak pristupnih pregovora. Suština njenog stava svodi se na to da izborni rezultat sam po sebi neće biti dovoljan ako ga ne prate odluke koje približavaju zemlju zajedničkim politikama Unije.

Takav okvir stavlja novu vlast u Srbiji pred vrlo konkretan politički test. Brisel više ne posmatra pitanje odnosa prema Rusiji kao usputnu diplomatsku nijansu, nego kao dokaz koliko je država kandidat za članstvo spremna da dijeli osnovne političke smjernice Evropske unije. U trenutku kada se rat u Ukrajini i dalje nalazi u središtu evropske sigurnosne politike, takvo usklađivanje postaje mjera kredibiliteta, a ne samo administrativna obaveza.

Jasan signal iz Brisela nakon izbora u Srbiji

Marta Kos je 27. oktobra 2026. godine govorila za poljsku televiziju TVP World, u razgovoru koji je vodio novinar Marcin Zaborowski. Tema nisu bile samo tehničke faze pregovora, nego i politička realnost Srbije nakon parlamentarnih izbora. Jedno od ključnih pitanja odnosilo se na mogućnost da zemlja postane članica Evropske unije ako odbije da se pridruži sankcijama protiv Rusije. Time je komesarka praktično potvrdila da Evropska komisija vanjskopolitičko usklađivanje vidi kao sastavni dio pristupnog procesa, a ne kao dodatni politički ukras.

U njenoj poruci nije bilo dvosmislenosti: državama koje ne dijele strateške stavove Evropske unije veoma je teško napraviti ozbiljniji pomak ka punopravnom članstvu. Takva formulacija ne zatvara vrata saradnji, ali jasno pokazuje gdje se nalaze granice tolerancije Brisela. Evropske institucije i dalje ostavljaju prostor za dijalog s novim vlastima u Beogradu, ali pod uvjetom da iza političkih riječi stoje konkretni potezi i reforme.

Za Srbiju je to posebno osjetljivo zato što godinama pokušava održati ravnotežu između evropskog puta i veza s Moskvom. Taj balans je dugo bio predstavljen kao vanjskopolitička prednost Beograda, ali nakon početka ruske invazije na Ukrajinu u februaru 2022. godine postao je mnogo teže održiv. Brisel sada od kandidata za članstvo traži da takvu ravnotežu zamijene jasnijim opredjeljenjem, posebno kada je riječ o sigurnosnim pitanjima i sankcijama.

Ono što intervju čini značajnim jeste činjenica da se poruka ne odnosi samo na jedan kabinet ili jednu političku garnituru. Kos je govorila o očekivanju koje se tiče i sadašnje i buduće vlasti, čime je jasno stavila do znanja da se standardi Evropske unije ne mijenjaju sa svakim izbornim ciklusom u Beogradu. Za Brisel je kontinuitet politike prema Rusiji i Ukrajini jedno od mjerila ozbiljnosti kandidata za članstvo.

U toj logici, evropski put Srbije ne zavisi samo od obećanja iz kampanje ili deklarativnog zalaganja za članstvo. Potrebno je da političke odluke budu usklađene sa zajedničkim stavovima Unije u trenucima kada su ti stavovi najosjetljiviji. Upravo zato je pitanje odnosa prema Rusiji postalo svojevrsni lakmus-papir za cijeli pristupni proces.

Brojke koje otkrivaju širinu jaza

Evropska komisija je 4. novembra 2026. objavila izvještaj u kojem je navedeno da je usklađenost Srbije s relevantnim odlukama i deklaracijama Evropske unije tokom 2026. iznosila približno 63 posto. Godinu ranije taj procenat bio je oko 67 posto, što znači da je zabilježen blagi pad, a ne napredak. Iako brojke ne govore da je Srbija izvan evropskog političkog okvira, one potvrđuju da razlike u osjetljivim vanjskopolitičkim pitanjima i dalje ostaju izražene.

Taj pad nije samo statistički detalj. U pristupnim pregovorima ovakvi podaci služe kao signal o tome koliko je zemlja spremna da svoje političke odluke veže za zajednički kurs Unije, naročito kada je riječ o sigurnosti, međunarodnim krizama i odnosu prema režimima koje Bruxelles vidi kao suprotstavljene evropskim interesima. Zato se usklađenost ne promatra kao formalnost, nego kao stvarna provjera političke orijentacije.

Kos je upravo taj raskorak stavila u prvi plan. Nije govorila samo o jednoj mjeri ili jednom potezu, već o ukupnoj vjerodostojnosti evropskog puta Srbije. Kada se procjenjuje kandidat za članstvo, pažnja nije usmjerena isključivo na deklaracije o evropskoj budućnosti, nego na to da li se takvo opredjeljenje vidi u stvarnim odlukama koje imaju političke posljedice.

Nekoliko dana nakon intervjua za TVP World, Marta Kos je 4. novembra govorila i za Radio-televiziju Srbije. Tada je poručila da je njen tim spreman sarađivati s novom vladom na reformama i obnovi međusobnog povjerenja. Taj dio poruke jednako je važan kao i upozorenje o sankcijama, jer pokazuje da evropske institucije ne žele prekid odnosa, nego traže jasnije odgovore i konkretnije poteze.

Među oblastima koje je posebno izdvojila našle su se vladavina prava, demokratija, sloboda medija i borba protiv korupcije. To su teme koje već godinama prate srbijanski evropski put i koje se ne mogu riješiti jednim političkim nastupom ili kratkotrajnim diplomatskim gestom. One zahtijevaju dugotrajan institucionalni rad, dosljednost i spremnost da se reforme provedu i onda kada nisu politički popularne.

Šta slijedi za novu vlast u Beogradu

Zbog toga se pitanje odnosa prema Rusiji ne može posmatrati odvojeno od šire slike. Iako je ono najvidljivije i politički najosjetljivije, tek je jedan dio očekivanja koje Evropska unija postavlja pred Srbiju. Brisel traži predvidljivost, institucionalnu stabilnost i usklađenost sa zajedničkim politikama, a to podrazumijeva i spremnost na odluke koje nisu uvijek popularne unutar same zemlje.

Ako nova vlast u Beogradu odluči da zadrži dosadašnji kurs, suočiće se s dodatnim pritiskom da objasni kako se takav pristup uklapa u ambiciju članstva. S druge strane, i eventualno mijenjanje politike prema sankcijama ne bi automatski značilo brz ulazak u Evropsku uniju. Za članstvo su potrebni brojni kriteriji, procedura i saglasnost država članica, a tempo napretka zavisi i od toga koliko se reforme zaista sprovode.

Evropska komisija je u najnovijem paketu proširenja naglasila da različite zemlje kandidatkinje napreduju različitim tempom. Među onima koje su ostvarile značajnije pomake izdvajaju se Crna Gora, Albanija, Moldavija i Ukrajina, dok Srbija i dalje ima otvorena pitanja u više oblasti pristupnog procesa. Ta usporedba dodatno pojačava pritisak na Beograd, jer pokazuje da formalni status kandidata sam po sebi ne donosi ubrzanje bez stvarnog političkog i reformskog pomaka.

Za sada, Brisel ne govori o prekidu saradnje sa Srbijom. Umjesto toga, iz poruka Marte Kos vidi se očekivanje da nova vlast iznese jasnije odgovore i pokaže da li evropski put za nju znači i spremnost na teške političke odluke. U Beogradu će upravo to morati da odmjere, jer će naredni potezi odrediti ne samo ritam pregovora, nego i širu sliku odnosa Srbije i Evropske unije.

Za zemlju koja godinama balansira između različitih međunarodnih partnerstava, predstoji period u kojem će svaka odluka imati veću težinu nego ranije. Brisel čeka konkretne poteze, a nova srbijanska vlast tek treba da pokaže da li će taj očekivani iskorak napraviti u smjeru koji Evropska unija smatra nužnim.