Tokom velikih ljetnih vrućina klima-uređaj može raditi satima, ali visina računa za struju ne zavisi samo od toga koliko je dugo uključen. Mnogo veći utjecaj imaju podešena temperatura, način korištenja, stanje filtera i to koliko toplote ulazi u prostoriju kroz prozore i zidove.
Mnogi korisnici, želeći da se stan što prije rashladi, odmah postave klimu na vrlo nisku vrijednost, najčešće na 18 ili 20 stepeni. Iako takva navika djeluje logično, ona često vodi do dužeg rada uređaja i veće potrošnje električne energije nego što je potrebno.
Efikasnost hlađenja zavisi i od šire slike: koliko je prostorija izložena suncu, jesu li prozori zatvoreni, kakva je izolacija doma i koliko je klima redovno održavana. Upravo zbir tih sitnih navika odlučuje hoće li uređaj raditi umjereno ili će nepotrebno trošiti više struje nego što bi trebalo.
Zašto prenisko podešavanje nije najbolje rješenje
Kada se čovjek vrati u zagrijan stan nakon boravka na visokim temperaturama, prirodno je da poželi što brže olakšanje. Zato mnogi odmah biraju ekstremno nisku temperaturu, uvjereni da će klima tako ubrzati hlađenje prostorije. U praksi, međutim, kod uobičajenog rada uređaj ne hladi brže samo zato što je zadana temperatura niža.
Klima nastavlja raditi dok ne priđe vrijednosti koja je podešena na termostatu. Ako je taj prag postavljen prenisko, uređaj će jednostavno duže ostati aktivan i trošiti više energije. Zbog toga se za većinu prostorija tokom ljeta često navodi umjerena temperatura između 24 i 26 stepeni kao razumna mjera za ugodan boravak i manju potrošnju.
Važno je i to da razlika između vanjske i unutrašnje temperature utiče na rad uređaja. Što je jaz veći, klima mora ulagati više truda da održi željeni nivo hlađenja. Drugim riječima, nije presudno samo koliko je vruće napolju, nego i koliko se traži od samog sistema u odnosu na uslove u prostoru.
Inverteri, režimi rada i navika uključivanja
Česta je i dilema da li klima troši manje ako se povremeno isključi, pa ponovo uključi kada prostor opet postane topao. Odgovor zavisi od vrste uređaja, ali savremeni inverter modeli rade drugačije od starijih sistema. Oni mogu prilagođavati snagu kompresora trenutnim potrebama prostorije i tako nastaviti održavati temperaturu bez stalnog rada punim kapacitetom.
Zato kod takvih klima često nije najekonomičnije neprestano ih paliti i gasiti u kratkim razmacima. Umjesto toga, stabilan rad i umjerena postavka mogu biti bolji izbor. Kada se uređaj približi zadanoj temperaturi, on smanjuje intenzitet i nastavlja održavati uslove koji su korisniku potrebni, bez nepotrebnih oscilacija.
S druge strane, ako u stanu niko ne boravi duži period, nema potrebe držati prostor jednako hladnim kao tokom dnevnog boravka ukućana. Upravo zato su korisne opcije poput ekonomičnog režima, noćnog rada i programabilnog tajmera. Te funkcije omogućavaju da klima radi prema stvarnim potrebama, a ne unaprijed postavljenoj rutini koja ne odgovara svakom trenutku dana.
Najbolji način rada, međutim, ne postoji kao univerzalno pravilo. On zavisi od modela, dužine boravka u prostoriji i spoljašnjih uslova. Kod nekih uređaja i u nekim domovima mala promjena navika može donijeti znatnu razliku na računu, dok će u drugima veći efekat dati sama stabilna upotreba bez čestog prepravljanja postavki.
Upravo zato korisno je posmatrati klimu ne kao uređaj koji radi odvojeno od ostatka doma, nego kao dio sistema u kojem sve ima svoju ulogu. Ako je prostor već rashlađen roletnama, ventilacijom i smanjenim ulaskom toplote, i klima će imati lakši posao.
Prozori, sjenila i ventilator kao jednostavna pomoć
Jedan od najlakših načina da se smanji opterećenje klima-uređaja jeste sprečavanje dodatnog zagrijavanja prostora. Ako su prozori i vrata otvoreni dok klima radi, u prostor stalno ulazi topao zrak i uređaj mora nadoknađivati gubitak hladnoće. Takva situacija povećava potrošnju jer klima neprestano pokušava sustići uslove koje sama prostorija gubi.
Zato se preporučuje da se tokom hlađenja prozori drže zatvorenim, a provjetravanje organizuje onda kada je vani svježije, obično u hladnijem dijelu dana. Posebnu pažnju zaslužuju prozori okrenuti prema jugu i zapadu, jer oni tokom dana mogu znatno podići temperaturu u sobi. Roletne, zavjese i druga sjenila pomažu da se dio sunčeve toplote zadrži vani.
Ventilator je još jedan jednostavan saveznik. On ne spušta stvarnu temperaturu zraka, ali pojačava osjećaj svježine na koži. Zbog toga klima može biti podešena na nešto višu vrijednost, a da boravak i dalje ostane ugodan. Ipak, koristi se najviše onda kada su ljudi u prostoriji, jer njegova svrha nije da rashlađuje prazan prostor, nego da poboljša osjećaj komfora dok je neko unutra.
Održavanje uređaja i utjecaj samog doma
Ni najbolje podešena klima neće raditi jednako efikasno ako nije redovno održavana. Filteri tokom upotrebe zadržavaju prašinu i druge nečistoće, a s vremenom to može otežati prolazak zraka. Kada je protok slabiji, uređaj mora raditi duže da bi postigao isti učinak, što se direktno može osjetiti i na potrošnji i na kvalitetu hlađenja.
Zbog toga se preporučuje čišćenje filtera prema uputama proizvođača, kao i povremeni stručni servis. Takva provjera može otkriti nepravilnosti koje nisu odmah vidljive korisniku, ali ipak usporavaju rad sistema. Redovno održavanje nije samo pitanje trajnosti uređaja, već i jednostavan način da klima radi sa manje napora.
Na konačnu potrošnju utiče i sam dom. Bolje izolovan prostor sporije prima vanjsku toplotu, pa klima lakše održava željenu temperaturu. U slabije izolovanim prostorijama rashlađeni zrak brže gubi željene uslove, zbog čega uređaj radi intenzivnije. Zato se najveći efekat obično postiže kada se nekoliko jednostavnih mjera primijeni zajedno, umjesto da se od uređaja očekuje da sam nadoknadi sve nedostatke prostora.
Najviše koristi, prema svemu navedenom, donose umjereno podešavanje temperature, zaštita od sunca, zatvoren prostor dok klima radi, pametno korištenje dostupnih funkcija i redovno održavanje. Kada se ti elementi uklope, klima troši manje struje, a dom ostaje podnošljiv i tokom najtoplijih dana ljeta.
