U današnjem društvu, gdje je često teže postaviti granice nego oprostiti, mnogi ljudi veruju da je oproštaj uvek plemenit čin.
- Međutim, ponekad bezuvjetno praštanje može biti najveća greška koju napravimo, naročito ako nije povezano sa stvarnim posledicama za osobu koja nas povređuje. Istina je da oprost, iako može doneti unutrašnju slobodu, ponekad može postati dozvola za ponovljeno zlostavljanje i manipulaciju.
Život nas često stavlja pred situacije u kojima je oprost nužan, kako bismo sačuvali unutrašnji mir i izbegli stalne konflikte. Ali, postoji nekoliko situacija u kojima treba prepoznati da oprost može biti samo iluzija i da nije uvek zdrav za nas.

- U trenutku kada pređemo preko određenih granica, šaljemo poruku da je takvo ponašanje prihvatljivo. To može rezultirati unutrašnjim razaranjem samopouzdanja i osećajem da nismo dovoljno vredni poštovanja. Granice koje postavljamo moraju biti jasne i odlučne.
Jedan od ključnih razloga zašto je važno postaviti granice odnosi se na manipulaciju. Kada ljudi koriste vaše slabosti protiv vas, koristeći vaše strahove i traume kao oružje tokom svađa, to je znak da ta osoba ne poštuje vaše emotivne granice. Korišćenje ličnih povreda kako bi stekli nešto ili manipulisali vašim osećanjima nije samo izdaja poverenja, već i duboko pogađa. Takvo ponašanje ne može biti opravdano, ma koliko se činilo da je u pitanju šala ili nesporazum. U takvim slučajevima, važno je postaviti jasne granice, jer kada pređemo preko ovog, šaljemo poruku da je manipulacija dopuštena.

- Razumevanje da oprost ne mora značiti nastavak odnosa ključni je korak ka emocionalnoj stabilnosti i zdravim odnosima. Postoji ogromna razlika između praštanja za vlastiti mir i nastavka veze s nekim ko ne poštuje vaše osnovne granice. Često je oprost sredstvo koje nam pomaže da se oslobodimo bola, ali to ne mora značiti da treba da zadržimo osobu koja nas povređuje u našem životu. Uzimanje vremena da prepoznamo kada oprost postaje štetan je najvažniji korak ka unutrašnjoj snazi i samopouzdanju. Naučićemo da se oslonimo na svoju unutrašnju snagu kako bismo postavili granice koje nas štite, jer naše emocionalno dobrostanje je vrednije od svakog odnosa koji nas iscrpljuje.
U mnogim situacijama, ako zlostavljači prepoznaju da ne postoji odgovornost za njihove postupke, to postaje poziv na dodatnu manipulaciju. Kao društvo, moramo shvatiti da je važno postaviti granice i da oprost ne znači uvek održavanje odnosa. Kada odlučimo oprostiti, to bi trebalo biti sredstvo za našu unutrašnju slobodu, a ne poziv na ponavljanje destruktivnog ponašanja.

U stvaranju zdravih odnosa, ključno je postaviti jasne emocionalne granice koje ne dopuštaju da nas manipuliraju ili zlostavljaju, kako bi zaštitili svoju unutrašnju snagu i emocionalno zdravlje. Neke stvari su jednostavno neoproste






