Na Makarskoj rivijeri ponovo se rasplamsala rasprava o tome ko zapravo raspolaže plažnim prostorom, nakon što su turisti upozorili na ležaljke postavljene u hladu, ali i na praksu da kupači unaprijed zauzimaju mjesta ručnicima i prostirkama. U središtu priče našli su se Tučepi, gdje lokalne vlasti najavljuju strožiji nadzor nad iznajmljivačima i mogućnost ukidanja dozvola onima koji ne poštuju pravila korištenja javne obale.
Tokom vrhunca ljeta, kada je na obali najveća gužva, pitanje rasporeda ležaljki više nije samo praktično nego i pravno i komunalno. Atraktivni dijelovi plaža, posebno oni pod prirodnim hladem, postali su tačka sporenja između iznajmljivača, posjetilaca koji plaćaju dodatnu uslugu i kupača koji žele slobodan pristup moru bez obaveze da uzmu ležaljku.
Problem se, međutim, ne iscrpljuje samo u broju komercijalnih rekvizita. Dio turista i sam učestvuje u stvaranju pritiska na plažni prostor tako što još tokom noći ili veoma rano ujutro ostavlja stvari kako bi „sačuvao“ mjesto. Tako se već na početku dana na pojedinim dijelovima obale stvara utisak da je javna površina podijeljena prije nego što su se kupači uopće pojavili.
U toj kombinaciji sezonske gužve, komercijalnih sadržaja i navika gostiju otvara se šira priča o tome koliko je teško održati ravnotežu između turističke ponude i prava svih koji žele koristiti istu plažu. Na Makarskoj rivijeri to pitanje svake godine dobija na težini, a ovog ljeta posebno je vidljivo u Tučepima.
Plaža kao javni prostor, a ne produžetak ugostiteljske ponude
Suština spora leži u tome da dozvola za iznajmljivanje ležaljki ne znači i vlasništvo nad dijelom obale. Pomorsko dobro ostaje javno, a svaki korisnik koji dobije dozvolu djelatnost može obavljati samo pod propisanim uslovima. To je princip koji bi, barem u teoriji, trebao spriječiti da se plaža tretira kao privatizovani prostor namijenjen samo gostima koji plaćaju dodatnu uslugu.
Pravila su jasna i u pogledu rasporeda opreme: ležaljke ne bi smjele blokirati prolaz prema moru niti zauzimati više prostora nego što je odobreno. U praksi, međutim, baš taj raspored često postaje izvor nezadovoljstva. Kada su ležaljke postavljene na najpoželjnijim mjestima, kupači koji ih ne žele unajmiti ostaju sa znatno manjim izborom, i to posebno u dijelovima plaže gdje se traži i malo hlada.
Situacija se dodatno komplikuje činjenicom da se broj gostiju na Makarskoj rivijeri iz godine u godinu povećava, dok se obalni prostor ne može širiti. Pritisak je najveći u špici sezone, kada i najmanji komad hlada postaje dragocjen, a razlika između uredno organizirane usluge i pretjeranog zauzimanja prostora postaje vidljiva na prvi pogled.
Lokalna vlast u Tučepima, prema navodima iz priče, priznaje da postoji problem s poštivanjem propisanih pravila. Posebno se ističe da dio iznajmljivača navodno ne poštuje dozvoljeni broj rekvizita niti način njihovog rasporeda. Takav pristup, ako se potvrdi nadzorom, direktno pogađa javni interes jer umanjuje prostor koji bi morao ostati dostupan svima.
Najavljene mjere zato nisu samo administrativna formalnost, nego pokušaj da se uvede red u jedan od najosjetljivijih segmenata ljetne turističke ponude. U pitanju je svakodnevno iskustvo hiljada ljudi koji na plažu dolaze sa vrlo različitim očekivanjima: jedni žele komfor, drugi slobodan prostor, a treći samo sigurnost da će za njih ostati mjesto bez obzira na to kada stignu.
Iskustvo gosta iz Njemačke pokazuje koliko je problem opipljiv
Da problem nije samo teorijski, pokazuje i iskustvo jednog gosta iz Njemačke koji je sa porodicom boravio u Tučepima. On je naveo da su im posebno smetala mjesta u prirodnom hladu, jer su ležaljke na njima bile postavljene već u ranim jutarnjim satima. Za porodicu s troje djece to je značilo da su često morali birati dijelove plaže izložene direktnom suncu.
Posebno osjetljiv bio je položaj najmlađeg djeteta, koje je, prema riječima gosta, tokom visokih temperatura imalo kožne probleme povezane s vrućinom. To je detalj koji dobro pokazuje kako raspored plažnog prostora može imati vrlo konkretne posljedice za posjetioce, naročito za porodice s malom djecom i ljude koji traže zaklon od sunca, a ne samo mjesto za odmor.
Važno je, ipak, zadržati razmjere ove priče: riječ je o iskustvu jednog turiste, koje ne opisuje stanje na svim plažama. Ali upravo takva svjedočenja često otvaraju prostor za ozbiljniju raspravu o tome koliko su postojeća pravila dovoljno precizna i koliko se dosljedno primjenjuju u praksi, posebno kada sezona uđe u svoj najintenzivniji dio.
Ležaljke same po sebi nisu sporni element turističke ponude. Na brojnim jadranskim plažama one predstavljaju uobičajenu uslugu i dio gostiju ih doživljava kao praktično rješenje. Sporno postaje tek kada njihov raspored smanji slobodan prostor do mjere da drugi kupači gotovo nemaju gdje da se smjeste, ili kada se postavljaju mimo uslova navedenih u dozvoli.
Šta slijedi za Tučepi i ostatak rivijere
U Tučepima je sada u fokusu najava pojačanog nadzora, a posebno mogućnost da se iznajmljivačima kod kojih budu utvrđene nepravilnosti ukinu dozvole. Takav potez bi, ako se zaista primijeni, mogao poslati jasnu poruku da komercijalna upotreba plaže ima granice i da se ne može širiti mimo pravila koja važe za pomorsko dobro.
Istovremeno, problem neće nestati samo administrativnim mjerama. Na obali će i dalje ostati navika nekih gostiju da ranije „rezervišu“ mjesto ručnikom, kao i sezonski pritisak koji stvara veliki broj turista na ograničenom prostoru. Zato će dosljedna kontrola rasporeda ležaljki, ali i promjena ponašanja samih posjetilaca, biti jednako važni ako se želi izbjeći da javna plaža izgubi svoj osnovni smisao.
U pozadini svega ostaje jednostavna činjenica: obala je zajednički prostor, a njeno korištenje tokom ljeta zavisi od toga koliko će se poštovati pravila i koliko će svi akteri prihvatiti da na istoj površini moraju stati i turisti koji traže hlad, i porodice s djecom, i oni koji žele platiti dodatnu uslugu, i oni koji samo žele jedan slobodan komad plaže kraj mora.
