Oglasi - Advertisement

Učestalo zijevanje, nadutost, gasovi i hladna stopala ne znače automatski da osoba ima anksioznost, iako se svi ti simptomi mogu pojaviti u okviru istog stanja. Stručnjaci zato upozoravaju da se ne donose brzi zaključci na osnovu jedne tegobe, nego da se posmatra šira slika: koliko dugo simptomi traju, šta ih pojačava i koliko utiču na san, koncentraciju i svakodnevno funkcionisanje.

Sadržaj se nastavlja nakon oglasa

Anksioznost se kod različitih ljudi ne ispoljava na isti način. Kod nekoga je najizraženija unutrašnja napetost, kod drugog stalna zabrinutost, a kod trećih se prvi znakovi primjećuju kroz promjene u disanju, probavi ili kvalitetu sna. Upravo zato pojedinačni simptomi, posmatrani bez konteksta, ne mogu biti pouzdana osnova za zaključivanje o poremećaju.

U praksi se često dešava da ljudi pokušaju jednu tegobu objasniti jednim jedinim uzrokom, jer je tako lakše pronaći odgovor i smiriti zabrinutost. Međutim, medicinska procjena traži više od pretpostavke. Potrebno je sagledati i tjelesne i psihičke simptome, trajanje poteškoća, kao i njihov uticaj na posao, porodične odnose i svakodnevne obaveze. Povremena tjeskoba nije isto što i poremećaj, ali dugotrajna zabrinutost koju je teško kontrolisati može zahtijevati ozbiljniji pristup.

Kada tijelo šalje signale koje je lako pogrešno protumačiti

Učestalo zijevanje ne treba automatski tumačiti kao znak anksioznosti niti kao dokaz da tijelu nedostaje kisika. Na tu pojavu mogu uticati umor, manjak sna, ritam dana, stres, ali i okolnosti u kojima se zijevanje javlja. Ako traje duže vrijeme, mijenja se ili izaziva zabrinutost, mnogo je korisnije zabilježiti kada se dešava i o tome razgovarati s ljekarom nego samostalno donositi zaključke.

Slično je i s probavnim tegobama. Nadutost i gasovi mogu pratiti napetost, ali nisu poseban test za anksioznost. Mogu se javiti zbog hrane, gaziranih napitaka, gutanja zraka tokom jela, zatvora, intolerancije na određenu hranu ili drugih probavnih stanja. NHS, kako se navodi, među mogućim uzrocima spominje i sindrom iritabilnog crijeva te celijakiju.

Zbog toga je korisno pratiti obrazac tegoba: javlja li se nelagoda nakon određenih obroka, u stresnim situacijama ili bez jasnog povoda. Preporuka je da se jede bez žurbe i da se ne uvode brojna ograničenja u ishrani bez jasnog razloga. Uporno nadimanje treba procijeniti, a ne unaprijed pripisati isključivo nervozi.

Ista logika vrijedi i za hladne ruke ili noge. Osjećaj hladnoće ne može sam po sebi potvrditi anksiozni poremećaj niti pouzdano govoriti o cirkulaciji. Ako su tegobe nove, česte ili praćene bolom, utrnulošću ili promjenom boje kože, potreban je razgovor s ljekarom. Nagla ili izražena promjena ne bi smjela biti objašnjena isključivo stresom.

Šta ljekari obično žele da znaju prije procjene

Na razgovoru o simptomima obično se postavljaju pitanja o tome kada su tegobe počele, koliko često se javljaju, šta ih pojačava i kako utiču na san, posao i odnose. Korisno je unaprijed zabilježiti nekoliko primjera, kao i navesti koje lijekove ili dodatke osoba koristi te koliko kofeina unosi. Nema potrebe da pacijent sam unaprijed traži dijagnozu prije odlaska na pregled.

Kod anksioznih poremećaja liječenje može uključivati psihoterapiju, lijekove ili njihovu kombinaciju. Jedan od dobro proučenih pristupa je kognitivno-bihevioralna terapija, a izbor zavisi od potreba i zdravstvenog stanja osobe. To znači da rješenje nije isto za sve, niti da savjet iz okruženja može zamijeniti individualnu procjenu.

U tom kontekstu često se govori i o kućnim pripravcima, koji se ponekad dijele kao brza pomoć za gotovo sve tegobe. Međutim, tekst posebno upozorava da lovor nije zamjena za liječenje. Iako se lovorov list u kuhinji koristi kao začin, to nije isto što i terapijska primjena. Ne treba ga koristiti umjesto propisane terapije niti paliti listove i udisati dim radi „otvaranja disajnih puteva”, a biljni pripravci mogu imati i neželjene efekte te interakcije s lijekovima.

Navike i tehnike koje mogu pomoći, ali ne rješavaju sve

Izvor naglašava da se ne treba oslanjati na jednu namirnicu ili jednu kućnu tehniku kao na terapiju. Umjesto toga, važniji su redovni obroci, dovoljno odmora, kretanje koje odgovara osobi i razgovor sa zdravstvenim stručnjakom kada se koriste biljni preparati. Ni čaj, ni čokolada, ni med nisu terapija za anksioznost.

Uz to, napetost se ponekad može ublažiti jednostavnim tehnikama: sjedenjem u udobnom položaju, oslanjanjem stopala o pod, opuštanjem ramena i mirnim disanjem tempom koji osobi odgovara. Ako usmjeravanje pažnje na disanje dodatno uznemirava, savjetuje se prebacivanje fokusa na okolinu, na primjer na oslonac stolice ili nekoliko predmeta u prostoru.

Neke tehnike samopomoći mogu biti korisne, ali nisu zamjena za medicinski pregled kada su simptomi novi, jaki ili neuobičajeni. Iznenadno otežano disanje, bol u prsima ili gubitak svijesti zahtijevaju hitnu medicinsku procjenu. Isto vrijedi i kada tegobe traju, pojačavaju se ili čovjeka navode da odustaje od svakodnevnih aktivnosti.

Nekima će pomoći šetnja, drugima muzika, trećima vrijeme s ljubimcem ili razgovor s bliskom osobom. Ne postoji jedna tehnika koja djeluje uvijek i jednako na sve. Ali ako se napetost ponavlja, remeti san ili mijenja ponašanje, tada je razgovor sa stručnjakom najvažniji korak. Tek kada se simptomi sagledaju zajedno s mislima, osjećanjima i svakodnevnim funkcionisanjem, može se razumjeti šta ih zaista uzrokuje.

U takvom pristupu nema mjesta brzom etiketiranju ni samostalnom zaključku da je svaka probavna smetnja, svaki hladan dlan ili svako zijevanje posljedica nervoze. Uvjerljivije i korisnije je pratiti simptome, zapisati okolnosti i potražiti procjenu onda kada tegobe počnu da utiču na uobičajeni ritam života, jer upravo to često donosi najviše olakšanja i jasniji sljedeći korak.