Mnoge žene, naročito nakon što zakorače u starije godine, često počinju da osjećaju kako njihova uloga u porodici više nije jednako vrednovana. Čitav život nesebično posvećen mužu, djeci i unucima ponekad se doživi kao nešto što se podrazumijeva, a ne kao nešto što zaslužuje priznanje.
To ne znači da porodica prestaje da voli ili cijeni, već da kroz godine male navike, ponašanja i stavovi utiču na način na koji žena sama sebe postavlja i kako je okolina doživljava.Upravo u tim sitnicama kriju se razlozi zbog kojih poštovanje vremenom može da izblijedi – ali isto tako, u njima se nalazi i put ka njegovom obnavljanju.
- Prvi korak je razumjeti da prevelika potreba da budemo korisne može postati zamka. Žena koja se u potpunosti daje drugima, bez granica, često se doživljava više kao podrška ili servis, a manje kao osoba. Kada se nauči reći „ne“ i postave zdrave granice, okolina počinje da uviđa da iza te požrtvovanosti stoji i individua kojoj je potrebno uvažavanje.
Drugi problem nastaje kada žena osjeti da su njene riječi prestale da imaju težinu. Ako se njeno mišljenje ignoriše ili svodi na tišinu, ona se lako osjeća zapostavljeno. Ćutanje u tim trenucima ne donosi ništa dobro. Potrebno je mirno, ali jasno ponavljati da i njen glas vrijedi, da je ona i dalje dio razgovora, a ne samo posmatrač.
Često se dešava i da žene u kasnijim godinama počnu da žive u prošlosti. Stalna poređenja sa onim što je bilo nekad mogu da opterete odnose sa odraslom djecom i unucima. Ljubav i poštovanje se obnavljaju tek kada postoji interesovanje za njihov sadašnji život i kada se grade novi mostovi, umjesto da se stalno vraća unazad.
Još jedan kamen spoticanja jeste kontrola. Savjeti dati iz ljubavi i brige često se mogu doživjeti kao pritisak ili kritika. Kada se pusti drugima da donose sopstvene odluke, odnos postaje zdraviji i prirodniji, jer se u njemu razvija međusobno uvažavanje, a ne osjećaj nadzora.
Veliki izazov za mnoge žene nastaje kada shvate da su zaboravile na sebe. Dok traje mladost i dok ima mnogo obaveza, žena rijetko razmišlja o sopstvenim željama i hobijima. Ali kad se završi radni vijek i djeca zasnuju svoje porodice, javlja se praznina. Upravo tada postaje jasno da se poštovanje gradi i kroz to da žena pokaže da njen život ima vrijednost i izvan porodičnih dužnosti – kroz aktivnosti, prijateljstva i male radosti koje joj pripadaju.
- Jedan od razloga zašto poštovanje može izblijedeti jeste i ćutanje o sopstvenim potrebama. Kada žena ne govori šta joj je teško i gdje su granice njenih mogućnosti, porodica stiče utisak da je sve lako i da ona može sve. Tek kada se otvoreno kaže šta prija, a šta ne, drugi počinju da razumiju i cijene uloženi trud.
Slično je i sa neizgovorenim uvredama. Kada žena nešto prećuti, a zapravo je povrijeđena, stvara se zid između nje i najbližih. Ljudi ne mogu da čitaju misli, niti da naslutite šta nas boli. Zato je iskren razgovor, ma koliko bio neprijatan, uvijek zdraviji od tišine koja udaljava.
Vrijeme često pokaže i da žena gubi zanimljivost kada se potpuno zatvori u kuću i obaveze. Ljudi prirodno poštuju one koji imaju sopstvena interesovanja, strasti i teme za razgovor. Kada žena njeguje svoje male posebnosti, njena uloga u porodici dobija novu vrijednost.
I, možda najvažnije – sve počinje od samopoštovanja. Ako žena sebe stalno stavlja na posljednje mjesto, ako ne vjeruje da je vrijedna pažnje, onda ni okolina neće imati razloga da je drugačije gleda. Poštovanje se rađa kroz male svakodnevne odluke: da uživamo u onome što volimo, da postavimo granice, da pokažemo da smo i dalje važni i sebi i drugima.
Na kraju, važno je znati da poštovanje ne nestaje preko noći. Ono polako slabi kroz sitnice – kroz ćutanje, potiskivanje emocija, odustajanje od sebe. Ali isto tako, može da se vrati. Potrebno je samo da žena ponovo otkrije sopstvenu snagu, da njeguje svoje interese i da pokaže svojoj porodici da je i dalje ona osoba vrijedna divljenja.
Kada žena pronađe put ka sebi i obnovi vlastito samopoštovanje, tada i drugi počinju da je gledaju drugačijim očima – ne samo kao majku ili baku, već kao cjelovitu ličnost kojoj pripadaju ljubav, pažnja i uvažavanje
