Predrag Živković Tozovac, jedan od najpoznatijih pevača narodne muzike, napustio nas je pre pet godina, ali njegova muzika i legenda žive i dalje. Za sve koji su imali priliku da ga upoznaju, ali i za one koji su ga pratili kroz njegovu bogatu karijeru, Tozovac je bio mnogo više od muzičara.
- Ratko Rađenović, venčani kum Tozovca, koji je bio blizak prijatelj i saputnik legende, sada deli brojne nepoznate detalje o njegovom životu, ličnosti i izazovima sa kojima se suočavao. Mnogi od tih detalja ostavljaju snažan utisak, jer iza poznate figure pevača stajao je život ispunjen emocijama, bolom, ali i ogromnim šarmom koji je osvajao sve oko njega.
Ratko se priseća Tozovca kao osobe koja je zračila neodoljivim prirodnim šarmom, sposobnošću da osvaja ljude, bez obzira na sve okolnosti. Zajedno su proveli brojne noći u razgovorima i besanim satima, do zore, čime je Tozovac ostao upamćen kao pravi boem, osoba koja je volela život i uživala u svakom trenutku.

“Zajedno smo dočekivali zore”, prisetio se Ratko, koji nije mogao da sakrije tugu zbog gubitka svog prijatelja. Iako je Tozovac bio omiljen među ženama, njegovo srce pripadalo je Mimi, ženi koja je sa njim provela poslednjih 40 godina njegovog života, i koja je, prema Rađenovićevim rečima, bila “najpametnija žena u Srbiji”. Mima je bila ključna u Tozovčevom životu, posebno jer je bila strpljiva, verna i uvijek spremna da ga podrži, čak i u trenucima kada je on sam bio na ivici.
- Dobar deo Tozovčevog života bio je ispunjen izazovima, a mnogi od njih ostali su nepoznati javnosti. Rađenović otkriva da je Tozovac, iako je imao izuzetnu karijeru, nosio sa sobom duboku tugu zbog gubitka oca u ranoj mladosti. Sa samo pet godina, Tozovac je ostao bez oca, a ta tragedija ga je pratila celog života. Slika njegovog pokojnog oca bila je uvek sa njim, u njegovom novčaniku, kao podsećanje na najvažniju osobu u njegovom životu. Iako je kasnije postao jedan od najpoznatijih pevača, njegov početak u Beogradu nije bio lak. Tozovac je dolazio iz skromnih okolnosti, a bez oca je morao da se bori za opstanak, što je uključivalo i sviranje harmonike kako bi preživeo.
Iako je Tozovac ostavio iza sebe bogatu karijeru i neizbrisiv trag u muzičkoj industriji, njegova privatnost bila je duboko zaštićena. Iako je bio u braku sa Mima, pevač je imao i vanbračne sinove koje je dobio iz prethodnih veza, a te priče su ostale u velikoj meri tajna. Ratko Rađenović otkriva da je Tozovac imao sina Mladena iz Amerike i sina Svetozara, koji nosi ime njegovog pokojnog oca.

Iako je Tozovac želeo da uradi DNK test, njegova životna filozofija i odnos sa sinovima bili su mnogo kompliciraniji nego što je većina ljudi znala. Mladen, koji je odrastao u Americi, nije bio zainteresovan za vezu sa svojim ocem, što je bilo veliki izvor bola za Tozovca. U intervjuu, Ratko je priznao da je, i pored Tozovčevih nedoumica u vezi sa svojim naslednicima, on uvek bio posvećen svojoj porodici i volio svoju decu, iako im je kasnije ostavio imovinu kroz testament, koji je bio jasno definisan.
- Život Tozovca bio je pun kontrasta – od teškog detinjstva i siromaštva do svetske slave. Mnoge njegove životne borbe bile su skrivene od očiju javnosti, a njegova borba sa depresijom i suicidalnim mislima tokom godina bila je poznata samo najbližima. Rađenović otkriva da je Tozovac živeo u Nemačkoj i da je u tom periodu gotovo došao do kraja, želeći da okonča svoj život. No, povratak u Srbiju i ponovni susret sa svojom domovinom u njemu je probudio snagu da nastavi dalje. Njegov život je bio prepun uspona i padova, ali nikada nije odustao od svoje ljubavi prema muzici i životu.
Ratko Rađenović, koji je bio uz Tozovca u mnogim njegovim teškim trenucima, sećajući se i onih lakših, ističe da Tozovac nikada nije zaboravio odakle je potekao. Bez obzira na slavu i bogatstvo koje je stekao, on je uvek bio skroman, pun poštovanja prema svemu što je postigao. Rađenović je objasnio da je, iako su neki trenuci bili teški, Tozovac uvek zračio dobrotom i ljubaznošću, što ga je činilo izuzetnim ne samo kao pevača, već i kao osobu. Po njemu, Tozovac je bio simbol velike unutrašnje borbe i neumorne borbe za sreću, koju je tražio i u muzici, ali i u životu sa svim svojim usponima i padovima.

Za kraj, Tozovac je ostavio neizbrisiv trag u srpskoj muzici i kulturi. Iako su mnogi detalji njegovog života ostali u senci, njegova umetnost i lik žive u srcima svih koji su ga volele. On je bio više od muzičara; bio je pravi heroj, borac, koji je do poslednjeg dana života nastojao da uživa u svakom trenutku, kako bi ostavio svetu ne samo pesme, već i sećanje na svoju snagu, ljubav i strast prema životu.












