Ime koje nosimo često postane dio našeg identiteta, ali rijetko ko očekuje da će upravo ono obilježiti gotovo svaki susret s drugim ljudima. Upravo to dogodilo se Džemini iz okoline Aleksinca, ženi čija je životna priča godinama izazivala čuđenje, osmijehe i brojna pitanja. Dok su njeni vršnjaci nosili uobičajena imena, ona je odmalena shvatila da se po nečemu izdvaja.
- Tek kada je krenula u školu postalo joj je jasno da je jedina osoba s tim imenom, a upravo tada počela je potraga za odgovorom koji će pamtiti cijelog života.Kao i svako dijete, željela je znati zbog čega se razlikuje od ostalih. Kada je roditelje upitala zašto nosi neobično ime, otac joj je ispričao priču koja ju je iznenadila. Na dan njenog rođenja odlučio je obilježiti jedan od najsretnijih trenutaka u svom životu kupovinom novog televizora. U to vrijeme televizori su predstavljali pravi simbol napretka i bili su velika želja mnogih porodica. Oduševljen novim uređajem, odlučio je da upravo po njegovoj marki nazove svoju kćerku, vjerujući da će to ime biti posebno i jedinstveno.
Tako je u njenim dokumentima osvanulo ime Džemina, koje je ubrzo postalo tema gotovo svakog novog poznanstva. Dok je bila mala, nije mnogo razmišljala o tome, ali kako je odrastala, sve češće je morala objašnjavati porijeklo svog imena. Ljudi su često pretpostavljali da dolazi iz neke druge sredine ili da pripada drugoj nacionalnosti, pa su joj postavljali razna pitanja prije nego što bi je uopšte bolje upoznali. Neobično ime često je izazivalo pogrešne pretpostavke, što joj nije uvijek bilo prijatno.
Jednog događaja posebno se sjeća i danas. Tokom bavljenja košarkom upoznala je mladića koji je, čim je čuo kako se zove, pretpostavio da pripada njegovoj vjerskoj zajednici. U prvi mah nije razumjela zbog čega joj postavlja takvo pitanje, ali kada je shvatila razlog, kroz osmijeh mu je objasnila da njeno ime nema nikakve veze s porijeklom ili vjerom. Ispričala mu je kako ga je dobila po televizoru koji je njen otac kupio na dan njenog rođenja. Ta priča uvijek je izazivala nevjericu i osmijehe, jer je malo ko mogao povjerovati da se iza neobičnog imena krije tako jednostavno objašnjenje.
- Kao djevojčica često je maštala o tome da nosi neko sasvim obično ime poput svojih prijateljica. Smatrala je da bi joj tada život bio jednostavniji i da ne bi morala svaki put ponavljati istu priču. Ipak, kako su godine prolazile, počela je drugačije gledati na sve. Shvatila je da upravo zahvaljujući svom imenu ostaje zapamćena gdje god da se pojavi. Ono što joj je nekada predstavljalo teret, s vremenom je postalo dio njene posebnosti, pa je prihvatila očevu odluku i prestala razmišljati o promjeni imena.
Ni u odrasloj dobi neobično ime nije prestalo izazivati znatiželju. Dešavalo se da prilikom različitih administrativnih postupaka mora dodatno objašnjavati svoje porijeklo. Zbog neobičnog imena pojedini su pretpostavljali da nije rođena u Srbiji ili da nema domaće državljanstvo. Takve situacije znale su biti neugodne, ali ih je s vremenom naučila prihvatati s dozom humora. Kaže da je više puta morala dokazivati ono što nikada nije trebalo biti dovedeno u pitanje, samo zbog neobičnog izbora koji je njen otac napravio prije mnogo godina.
- Zanimljivo je da su njeni brat i sestra dobili sasvim uobičajena imena, zbog čega se često šalila da je jedino ona imala tako neobičnu sudbinu. Dok su Goran i Vesna prolazili nezapaženo kada bi se predstavljali, Džemina je gotovo uvijek morala ispričati svoju životnu priču. Uprkos tome, nikada nije zamjerila ocu zbog njegove odluke, jer je znala da je ime odabrao iz ljubavi i sreće koju je osjećao u trenutku njenog rođenja. Iza neobičnog imena nije stajala želja da bude drugačija, već iskrena roditeljska radost.
Ni nakon udaje situacija se nije mnogo promijenila. Njen suprug odavno je znao kako je dobila ime i nikada mu to nije predstavljalo problem, ali su ljudi iz njegove okoline često postavljali ista pitanja koja je slušala cijelog života. Čak je i njihova kćerka ponekad izbjegavala spominjati majčino ime kada bi popunjavala razne formulare ili odgovarala na pitanja u školi, kako ne bi morala objašnjavati njegovu neobičnu pozadinu. Porodica je, ipak, cijelu situaciju prihvatila s osmijehom, smatrajući da je riječ o zanimljivoj uspomeni koja ih izdvaja od drugih.
Danas Džemina na svoju životnu priču gleda potpuno drugačije nego nekada. Umjesto da joj ime predstavlja razlog za nelagodu, ono je postalo detalj po kojem je ljudi pamte. Svaka nova osoba koja čuje njeno ime gotovo uvijek poželi saznati kako je nastalo, a ona tu priču danas prepričava bez ikakvog ustručavanja. Vrijeme joj je pokazalo da različitost ne mora biti mana, već osobina koja čovjeka čini posebnim. Njena priča podsjeća da iza svakog imena može stajati zanimljiva porodična uspomena i da ono što nas nekada opterećuje s godinama može postati dio identiteta na koji ćemo biti ponosni.
