Zdravstveni sistem Srbije od 1. januara 2026. godine primjenjuje detaljnija pravila o elektronskom zdravstvenom kartonu, ličnom zdravstvenom broju i pristupu podacima pacijenata. Cilj promjena jeste da se medicinska dokumentacija bolje poveže između ustanova, da ovlašteni zdravstveni radnici lakše dođu do važnih podataka tokom liječenja i da građani imaju jasniji uvid u vlastitu zdravstvenu istoriju.
Digitalizacija zdravstvene dokumentacije nije samo zamjena papirne fascikle računarom. Suština novog modela jeste da se podaci koji su ranije mogli ostati raspoređeni između različitih domova zdravlja, bolnica, specijalističkih službi i privatnih ordinacija postepeno povezuju u centralizovaniji sistem. Za pacijenta bi to u praksi trebalo značiti da se relevantna medicinska istorija može brže pronaći kada mu je potrebna nova zdravstvena usluga.
Pravilnik koji se primjenjuje od početka 2026. detaljnije uređuje e-karton, lični zdravstveni broj, kao i način na koji pacijent može dobiti podatke na vlastiti zahtjev. Istovremeno, važno je naglasiti da centralizovana dokumentacija ne znači da svaki zaposleni u zdravstvu automatski dobija pristup svim podacima. Pristup je vezan za zakonska ovlaštenja, a medicinski podaci moraju biti zaštićeni od neovlaštenog pregledanja, kopiranja i zloupotrebe.
Jedan od razloga za uvođenje ovakvog sistema jeste problem fragmentirane dokumentacije. Pacijenti su godinama često morali nositi stare nalaze, otpusna pisma, rezultate snimanja i podatke o terapijama od jedne ustanove do druge. Novi koncept pokušava smanjiti upravo takvu zavisnost od papira i omogućiti da podaci, kada su pravilno uneseni i dostupni u sistemu, prate pacijenta kroz različite dijelove zdravstvene zaštite.
E-karton bi trebao povezati podatke iz različitih zdravstvenih ustanova
Elektronski zdravstveni karton zamišljen je kao objedinjeni skup podataka i dokumenata koji nastaju kroz obaveznu medicinsku dokumentaciju. To uključuje različite informacije koje su već dio zdravstvenih evidencija, poput identifikacionih podataka, podataka o osiguranju, izabranom ljekaru, zdravstvenim i stomatološkim kartonima, imunizaciji i drugim podacima koje sistem predviđa.
Važan dio promjene jeste činjenica da se sistem ne odnosi isključivo na državne domove zdravlja i bolnice. Pravilima su obuhvaćene i privatne prakse, kao i druga pravna lica koja vode zdravstvenu dokumentaciju. Ideja je da podaci, bez obzira na to gdje su nastali unutar sistema, mogu biti povezani sa konkretnim pacijentom i dostupni tamo gdje postoji opravdana potreba za njihovim korištenjem.
POZADINA DOGAĐAJA
Jedan od praktičnih problema ranijeg modela bio je to što medicinska dokumentacija nije uvijek bila objedinjena između različitih ustanova. Pacijent je zbog toga često morao sam prenositi nalaze i otpusna pisma. E-karton pokušava smanjiti takvu fragmentaciju, ali njegova korisnost zavisi od toga da li su podaci pravilno, potpuno i pravovremeno uneseni.
Sama činjenica da je nešto digitalizovano ne garantuje automatski kvalitetniju zdravstvenu zaštitu. Ako dokumentacija nije ažurirana, ako nedostaju važni nalazi ili ako različite ustanove ne unose podatke dosljedno, prednosti sistema mogu biti ograničene. Zato je jedan od ključnih uslova za uspjeh e-kartona tačnost onoga što se u njega upisuje.
Posebno značajna može biti dostupnost podataka kod pacijenata koji se liječe kod više ljekara ili često prelaze iz jedne ustanove u drugu. Specijalista koji pacijenta vidi prvi put mogao bi, u okviru svojih ovlaštenja, imati pristup već postojećim podacima koji su važni za nastavak liječenja. Time se smanjuje oslanjanje isključivo na ono što je pacijent ponio sa sobom ili uspio zapamtiti.
Ipak, pacijentima se ne može preporučiti da odmah odbace staru papirnu dokumentaciju. Dok se ne uvjere da su svi važni raniji nalazi dostupni u elektronskom sistemu, razumno je čuvati originalne otpusne liste, izvještaje, snimke i drugu dokumentaciju koja može biti važna u budućem liječenju.
Šta je lični zdravstveni broj i kako se dodjeljuje
Jedna od novina koja je privukla pažnju jeste lični zdravstveni broj, odnosno LZB. Prema pravilima, on se pacijentu dodjeljuje automatizovano nakon uspostavljanja e-kartona i povezivanja potrebnih identifikacionih podataka. To znači da građanin ne bi trebao odlaziti u posebnu proceduru samo da bi sam pribavio taj broj.
Prije dodjele LZB-a u sistem se prenose propisani podaci, među kojima mogu biti JMBG ili evidencijski broj stranca, podaci o zdravstvenom osiguranju i drugi elementi potrebni za pouzdanu identifikaciju pacijenta. Broj zatim služi kao identifikator unutar zdravstvenog informacionog sistema i povezuje medicinsku dokumentaciju sa konkretnom osobom.
Za građane je, međutim, važnije šta takav identifikator omogućava nego sam broj. Njegova svrha nije da postane još jedan dokument koji pacijent mora nositi u novčaniku, već da tehnički olakša povezivanje zdravstvenih podataka unutar sistema.
Jedno od važnijih pravila jeste obaveza da se podaci o pruženoj zdravstvenoj usluzi ili promjeni zdravstvenog stanja ažuriraju u e-kartonu u roku od 24 sata. Takva dinamika može biti posebno značajna kada pacijent nakon jednog pregleda ubrzo odlazi kod drugog specijaliste ili bude upućen u bolnicu.
Krajem 2025. predstavnici Ministarstva zdravlja navodili su da je cilj pune primjene sistema da zdravstveni radnici mogu vidjeti informacije poput terapije, otpusnih lista, radioloških nalaza, alergija i drugih podataka značajnih za donošenje odluke o liječenju. Takva dostupnost može biti naročito važna u situacijama kada ljekar mora brzo procijeniti stanje pacijenta.
Informacija o alergiji na određeni lijek, ranijoj ozbiljnoj dijagnozi ili terapiji koju pacijent već koristi može u pojedinim situacijama imati mnogo veći značaj od same administrativne uštede vremena. Međutim, i u tom slučaju prednost postoji samo ako je podatak prethodno unesen tačno i ako mu pristupa osoba koja za to ima odgovarajuće ovlaštenje.
Zbog toga se digitalizacija zdravstvenog sistema ne može svesti na instaliranje novog softvera. Ona zahtijeva disciplinu u vođenju dokumentacije, odgovornost ustanova i zdravstvenih radnika, kao i tehničku pouzdanost sistema kroz koji se podaci razmjenjuju.
Privatnost ostaje jedno od najvažnijih pitanja
Medicinska dokumentacija spada među najosjetljivije kategorije ličnih podataka. Upravo zato šire povezivanje sistema istovremeno otvara pitanje kontrole pristupa. Zakon propisuje da se podaci iz zdravstvene i medicinske dokumentacije moraju obrađivati u skladu sa pravilima zaštite podataka o ličnosti, a ustanove i ovlaštena lica imaju obavezu da ih zaštite od zloupotrebe.
Pravilnik predviđa da pristup imaju zdravstveni radnici, zdravstveni saradnici i druga ovlaštena lica, u skladu sa zakonom. To znači da centralizacija ne bi trebala pretvoriti medicinsku dokumentaciju u bazu kojoj svako može pristupati bez razloga. Naprotiv, veća tehnička dostupnost podataka povećava potrebu za jasnim pravilima o tome ko ih koristi, kada i u koju svrhu.
Prema opisu sistema, pokušaji neovlaštenog pristupa trebali bi biti prijavljeni nadležnom ministarstvu. Takve mjere su važne jer povjerenje pacijenata ne zavisi samo od brzine sistema, već i od sigurnosti njihovih najličnijih zdravstvenih informacija.
ŠIRA SLIKA
Centralizovani e-karton može ubrzati razmjenu medicinskih informacija i pomoći ljekarima da imaju potpuniju sliku pacijenta. Istovremeno, što je veća količina osjetljivih podataka povezana na jednom mjestu, to veći značaj imaju kontrola pristupa, elektronska identifikacija i odgovorno upravljanje informacijama.
Građani imaju pravo pristupa vlastitim podacima kroz odgovarajuće državne elektronske servise, uz elektronsku identifikaciju. Predstavnici Ministarstva zdravlja još krajem 2025. navodili su da korisnici preko platforme e-Zdravlje već mogu vidjeti dio podataka o svojim posjetama zdravstvenom sistemu, dok se puna primjena novog modela povezivala sa 1. januarom 2026. godine.
Takav pristup može pacijentu olakšati praćenje vlastite medicinske istorije, jer više ne zavisi isključivo od papirnih nalaza. Istovremeno, digitalni pristup donosi i novu odgovornost za samog korisnika. Lozinke, sredstva elektronske identifikacije i uređaji sa kojih se pristupa zdravstvenim podacima moraju se čuvati pažljivo.
Najveća korist mogla bi se vidjeti kod pacijenata koji se liječe na više mjesta
Posebnu vrijednost novi model može imati za osobe koje koriste usluge većeg broja specijalista ili se liječe u više ustanova. Umjesto da svaki put nose kompletnu fasciklu medicinske dokumentacije, relevantni podaci bi, kada su dostupni u sistemu, trebali biti povezani sa njihovim e-kartonom.
Zdravstvena dokumentacija je već zakonski usmjerena prema elektronskom vođenju kroz Republički integrisani zdravstveni informacioni sistem, dok je papirna forma predviđena kao izuzetak u slučajevima kada elektronsko vođenje nije moguće iz tehničkih ili drugih opravdanih razloga. U praktičnom smislu, to predstavlja prelazak sa modela u kojem je dokumentacija često bila vezana za pojedinačnu ustanovu na model u kojem je veći naglasak na povezivanju podataka.
ŠTA SLIJEDI
Pravi efekti novih pravila zavisit će od njihove svakodnevne primjene. Sistem će imati najveću vrijednost ako zdravstvene ustanove redovno ažuriraju dokumentaciju, ako podaci budu tačni i ako ovlašteni ljekari mogu do njih doći u trenutku kada su pacijentu potrebni pregled ili liječenje.
Važno je zato ne posmatrati e-karton kao rješenje za sve probleme zdravstva. Digitalni sistem može olakšati administraciju, smanjiti ponavljanje istih podataka i pomoći u povezivanju medicinske istorije pacijenta, ali ne može zamijeniti stručnost ljekara, dostupnost pregleda, kvalitet opreme niti dobru organizaciju zdravstvene službe.
Za građane je najvažnije da razumiju da se pravila koja se primjenjuju od 1. januara 2026. odnose na centralizovanije vođenje dokumentacije, dodjelu ličnog zdravstvenog broja, ažuriranje podataka i zaštitu pristupa medicinskim informacijama. Oni imaju pravo da pristupe vlastitim podacima, dok pristup drugih osoba mora imati odgovarajući pravni osnov i ovlaštenje.
Potencijal ovakvog sistema je značajan, posebno za pacijente koji se liječe kod više specijalista ili često koriste zdravstvene usluge. Ipak, uspjeh neće zavisiti samo od toga postoji li e-karton kao tehničko rješenje. Mnogo važnije biće da informacije u njemu budu tačne, ažurne, zaštićene i dostupne odgovarajućem zdravstvenom radniku upravo onda kada su potrebne za liječenje pacijenta.
