Na dan kada je porodica trebala biti zajedno, Sara Anderson našla se između dvije životne borbe — supruga koji se borio za oporavak nakon teške nesreće i kćerki koje su, prema njenim riječima, ostale nezaštićene nakon što ih je odvela kod svojih roditelja tražeći sigurnost.
Božićno jutro za Saru Anderson počelo je kao i mnogi porodični praznici. U kući su bili pokloni, dječiji smijeh i planovi za miran dan. Međutim, nekoliko sati kasnije sve se promijenilo kada je njen suprug Dejvid doživio tešku saobraćajnu nesreću na zaleđenom putu.
Dok su ljekari u bolnici pokušavali stabilizovati njegovo stanje, Sara je morala donijeti odluku za koju je vjerovala da je najbolja za njihove dvije male kćerke. Budući da nije mogla istovremeno biti uz supruga i djecu, odlučila je da ih odvede kod svojih roditelja, uvjerena da će tamo biti na sigurnom.
Prema njenom iskazu, upravo taj izbor doveo je do događaja koji je kasnije pokrenuo policijsku istragu i potpuno promijenio odnos između nje i njene porodice.
POZADINA DOGAĐAJA
Prema priči Sare Anderson, njen suprug Dejvid zadobio je ozbiljne povrede nakon sudara izazvanog na klizavom putu. Dok je bio pod nadzorom ljekara, ona je pokušavala pronaći privremeno rješenje za brigu o djeci tokom snježne oluje.
Odluka koja je trebala donijeti sigurnost
Sara je navela da su njeni roditelji živjeli u velikoj kući u mirnom naselju i da je vjerovala kako će njene kćerke tamo biti zaštićene dok ona provodi vrijeme u bolnici. Kako tvrdi, njena majka Helen ranije joj je rekla da dovede djevojčice i da će se porodica pobrinuti za njih.
Njeni roditelji, prema njenim riječima, bili su imućni ljudi koji su godinama gradili poslovni ugled. Ipak, Sara tvrdi da nikada nisu u potpunosti prihvatili njenog supruga Dejvida, smatrajući da on nije osoba kakvu su zamišljali za svoju kćerku.
Uprkos ranijim nesuglasicama, vjerovala je da odnos između odraslih nikada ne bi mogao uticati na odnos prema djeci.
„Naravno, dovedi djevojčice. Ne budi smiješna, Sara. Fokusiraj se na Dejvida. Mi ćemo se pobrinuti za djecu.“
Nakon što je ostavila djevojčice u kući svojih roditelja, Sara se vratila u bolnicu. Tamo je čekala vijesti o suprugu, koji je prema ljekarskim informacijama pretrpio ozbiljne unutrašnje povrede.
Kako je kasnije ispričala, trenutak olakšanja nakon informacije da će Dejvid preživjeti nije dugo trajao. Telefon je zazvonio, a poziv koji je uslijedio donio joj je vijest koju nije očekivala.
Poziv iz dječije traumatologije
Prema Sarinoj priči, medicinska sestra iz dječijeg odjela obavijestila ju je da su njene kćerke pronađene tokom oluje i prevezene u bolnicu. Djevojčice su, kako je navedeno u priči, bile pothlađene i dezorijentisane.
Informacija da su pronađene kilometrima udaljene od kuće njenih roditelja izazvala je šok. Sara je tvrdila da nije mogla razumjeti kako su se dvije male djevojčice našle same na hladnoći.
Ključni trenutak dogodio se kada je osmogodišnja Mejsi, prema Sarinim riječima, ispričala šta se navodno dogodilo nakon njihovog dolaska kod bake i djeda.
Djevojčica je, prema majčinom svjedočenju, rekla da im je baka naredila da napuste kuću i zaključala vrata. Sara je navela da je njena kćerka pokušala koristiti ključ koji je imala kod sebe, ali da nije uspjela otvoriti vrata.
U tom trenutku u sobu je, prema priči, ušao policijski službenik sa dodatnim informacijama koje su otvorile novo pitanje o cijelom događaju.
