Vladeta Jerotić, priznati psiholog, teolog i pedagog, dugo je bio zagovornik uravnoteženog pristupa u odgajanju djece. Njegova filozofija o odgoju naglašava važnost emocionalne sigurnosti i pravilnog pristupa roditelja u ranom djetinjstvu.
- Jerotić je tvrdio da način na koji roditelji komuniciraju s djecom može oblikovati njihove emocionalne obrasce, koji se često odražavaju i u odrasloj dobi. To, prema njegovim riječima, uključuje kako djeca percipiraju sebe, kako razvijaju osjećaj vlastite vrijednosti, te kako reagiraju na pohvale i kritike.
Jedna od ključnih tema koju je Jerotić obrađivao bila je odnos između pohvale i destruktivnih osjećaja poput gordosti i zavisti. Prema njegovim zapažanjima, pohvala u djetinjstvu može biti izuzetno korisna, jer pomaže djetetu da razvije osjećaj sigurnosti.
- Međutim, prekomjerno hvaljenje može izazvati kontraproduktivne efekte, poput razvoja gordosti i zavisti. Jerotić je isticao da je zavist, koja često ima duboke korijene u odnosima unutar obitelji, teža za ispraviti od gordosti. Dok se gordost može smatrati problemom koji je lakše uočiti i ispraviti, zavist ima snažniji emocionalni naboj i često ostavlja dugoročne posljedice.
Ono što je Jerotić također naglašavao je važnost smirenog pristupa roditelja, posebno u trenucima kada dijete ne uspijeva ili pogriješi. Umjesto podizanja tona i kritika, Jerotić je preporučivao strpljivo objašnjavanje, kakvo je karakteristično za mnoge zapadne kulture. Kao primjer pozitivnog pristupa, ističe obrazovne prakse u Engleskoj, gdje roditelji ne podižu glas, već ponovo i strpljivo objašnjavaju, omogućujući djetetu da uči iz svojih grešaka bez osjećaja sramote. Domaći pristupi, koji uključuju nervozne komentare poput: “Treći put ti objašnjavam, šta će od tebe biti?”, mogu kod djeteta izazvati osjećaj da je ono samo teret, što dugoročno može negativno utjecati na njegov emocionalni razvoj.
- Jerotić je, dalje, ukazivao na štetnost vladavine straha u odgoju. Smatrao je da strah od roditeljskog autoriteta ne može biti temelj za zdrav razvoj, jer dijete koje je često izloženo kritikama i povicima razvija osjećaj niže vrijednosti. Taj osjećaj nesigurnosti može ga pratiti kroz cijeli život, stvarajući unutarnje napetosti koje se teško mogu ispraviti kasnije. Jerotić je također govorio o obiteljima s dvoje djece, gdje je rivalitet za roditeljsku pažnju često najizraženiji. U takvim obiteljima, strah da je jedno dijete voljenije može potaknuti razvoj zavisti i osjećaja nesigurnosti.
- U svom učenju o odgoju, Jerotić nije tvrdio da roditelji trebaju težiti savršenu disciplinu ili ustrajnu korekciju djeteta, već je naglašavao važnost strpljenja, smirenosti i stalnog davanja objašnjenja bez ponižavanja. Takav pristup omogućava djeci da se osjećaju emocionalno stabilnima i samopouzdanima, što doprinosi njihovom zdravlju i sreći u odrasloj dobi. Na kraju, Jerotić je smatrao da roditelji koji su sposobni pružiti emocionalnu sigurnost i strpljenje pomažu djetetu da razvije stabilnu ličnost koja se neće boriti s negativnim emocijama i traumama tijekom života.
U razmatranju roditeljskih pristupa, Jerotić je spomenuo i važnost razvijanja emocionalne stabilnosti unutar obitelji. Prema njegovim riječima, u obiteljima u kojima postoji jasna emocionalna ravnoteža, djeca se lakše razvijaju i manje su sklona nesigurnosti. Jerotić je također kritizirao praksu prekomjernog podsticanja konkurencije među djecom, što može dovesti do osjećaja nesigurnosti. Umjesto toga, roditelji trebaju omogućiti svakom djetetu da osjeti da je voljeno i sigurno, čime se sprječava razvoj negativnih emocionalnih obrazaca.
- Kritike koje je Jerotić iznosio na račun domaćeg vaspitanja mogu se povezati s promjenama u društvu koje se nastavljaju i danas. Roditelji, bez obzira na dobre namjere, ponekad nesvjesno uništavaju emocionalnu stabilnost svog djeteta. Korištenje negativnih fraza i neprikladnih komentara može trajno utjecati na dijete, stvarajući temelj za dugoročne emocionalne probleme. Jerotić je stoga zagovarao pristup temeljen na strpljenju i emocionalnoj podršci, jer je to najvažniji faktor za zdrav razvoj djece.
S obzirom na Jerotićeve stavove, mnogi stručnjaci u području psihologije i pedagogije naglašavaju važnost proaktivnog pristupa u roditeljstvu. Tako se, na primjer, stručnjaci sa Fakulteta za psihologiju u Beogradu slažu s njegovim tvrdnjama da roditeljski pristupi koji uključuju previše kritike ili prekomjernog hvaljenja mogu imati štetne dugoročne efekte na emocionalno zdravlje djeteta. Također, mnogi pedagozi ističu važnost smanjenja konkurencije među djecom u obiteljima, što može značajno poboljšati njihovu emocionalnu stabilnost i samopouzdanje
