Priča o prijevremeno rođenoj djevojčici Lani i mačku Bruni postala je za njenu porodicu simbol borbe, nade i neobične povezanosti. Dok su liječnici pratili teško stanje malene bebe, životinja koja je godinama bila dio porodice ostajala je uz njen inkubator pod posebnim uslovima.
Kada je Ivana Radić saznala da trudnoća mora biti hitno završena zbog komplikacija, nije ni slutila da će se naredni dani pretvoriti u najtežu borbu njenog života. Umjesto priprema za dolazak bebe i uređivanja dječje sobe, njena svakodnevica postali su hodnici bolnice, zvukovi aparata i pogled prema inkubatoru u kojem je ležala njena tek rođena kćer.
Djevojčica Lana rođena je u 27. sedmici trudnoće, sa svega 870 grama. Zbog izuzetno ranog rođenja njeno zdravstveno stanje od početka je bilo veoma teško. U prvim danima pojavile su se ozbiljne komplikacije koje su dodatno ugrozile njen život.
Prema opisu porodice, nakon infekcije, problema sa plućima i krvarenja u mozgu, liječnici su roditeljima objasnili da je situacija veoma ozbiljna. Trideset prvog dana borbe stigao je razgovor koji je Ivani promijenio sve.
Trenutak kada su roditelji čuli najtežu prognozu
POZADINA DOGAĐAJA
Lana je prve dane života provela na neonatalnoj intenzivnoj njezi, uz stalni nadzor medicinskog osoblja. Njena majka Ivana svakodnevno je dolazila do inkubatora, pokušavajući biti uz kćer u trenucima kada joj medicina nije mogla dati sigurnu prognozu.
Doktor Marko Perić razgovarao je s Ivanom nakon što su mogućnosti liječenja bile iscrpljene. Majka je željela jasan odgovor i pitala koliko vremena njena beba još ima.
„Možda šest sati.“
— doktor Marko Perić
Za Ivanu je ta rečenica bila trenutak potpunog očaja. Govorila je da njena kćer ima tek mjesec dana života, da je nikada nije držala kod kuće i da nije upoznala onu svakodnevicu koju roditelji očekuju nakon rođenja djeteta.
Njen suprug Filip teško je prihvatio vijest. Prema Ivaninom opisu, dugo je sjedio u bolničkom hodniku bez riječi, pokušavajući shvatiti mogućnost da bi mogli izgubiti dijete za koje su se toliko borili.
Bruno nije bio običan kućni ljubimac
U trenucima kada se porodica suočavala s najtežim vijestima, Filip je postavio pitanje koje se odnosilo na člana porodice koji nije bio u bolnici – njihovog mačka Bruna.
Bruno je bio desetogodišnji narančasti mačak kojeg je Ivana pronašla još dok je bila studentica. Bio je povrijeđen i u lošem stanju, ali je nakon vremena postao njen nerazdvojni pratilac.
Prema njenim riječima, Bruno je bio uz nju kroz najteže periode života – nakon smrti majke, kroz promjene u porodici, ali i nakon spontanih pobačaja koje je doživjela prije nego što je zatrudnjela s Lanom.
KLJUČNE INFORMACIJE
- Lana je rođena u 27. sedmici trudnoće sa 870 grama.
- Prvih mjesec dana života provela je na neonatalnoj intenzivnoj njezi.
- Porodični mačak Bruno imao je deset godina kada je počeo dolaziti uz inkubator.
- Liječnici nisu tvrdili da je prisustvo životinje imalo medicinski uticaj na oporavak bebe.
Kada je Ivana ponovo zatrudnjela, porodica je vjerovala da će Bruno imati posebnu ulogu u životu djeteta. Prema njenom opisu, mačak je često ležao uz njen trudnički stomak i reagovao na pokrete bebe.
Dolazak mačka u bolnicu uz posebnu dozvolu
Nakon nekoliko dana Bruno je prestao jesti, a porodica je primijetila da se njegovo ponašanje promijenilo. Ivana je primijetila da mačak posebno reaguje na stvari koje su imale miris bebe, naročito na dekicu koju su koristili uz Lanu.
Nakon razgovora s osobljem bolnice i obavljenih potrebnih provjera, porodica je dobila mogućnost da Bruno kratko boravi u blizini neonatalne jedinice pod strogo kontroliranim pravilima.
Kada je Bruno prvi put došao do inkubatora, prema riječima porodice, mirno je prišao, legao na pripremljenu podlogu i ostao gledati prema maloj Lani.
Osoblje je naglasilo da životinja nije predstavljala dio medicinskog tretmana i da njeno prisustvo nije moglo zamijeniti liječenje. Za Ivanu je, međutim, Bruno bio emocionalna podrška u periodu kada je svaki dan donosio novu neizvjesnost.
Prema njenom svjedočenju, mačak je provodio vrijeme uz inkubator, a porodici je značilo što su u najtežim trenucima imali osjećaj da nisu sami.
Noć kada su se dvije borbe odvijale istovremeno
Istog dana kada su liječnici roditeljima rekli da Lani možda ostaje još samo nekoliko sati, Bruno je doživio naglo pogoršanje zdravstvenog stanja.
ŠIRA SLIKA
Istovremeni događaji ostali su duboko urezani u sjećanje porodice, ali nema medicinskih dokaza da je Brunina prisutnost direktno uticala na zdravstveno stanje djevojčice. Liječenje i oporavak Lane pratili su liječnici neonatalne jedinice.
Bruno je posljednje trenutke proveo uz porodicu. Prema riječima Ivane, ležao je pored inkubatora dok je ona držala svoju kćer u naručju nakon što su liječnici odlučili da joj omoguće taj trenutak bliskosti.
„Bok, ljubavi. Mama je ovdje.“
— Ivana Radić
Nakon što je Bruno uginuo, osoblje je primijetilo promjene na Laninim monitorima. Njeni vitalni parametri počeli su se popravljati, ali liječnici nisu povezivali ta dva događaja niti su davali objašnjenje koje bi prelazilo medicinske činjenice.
Za roditelje je taj trenutak ipak ostao simboličan. U istoj noći izgubili su životinju koja ih je pratila godinama, ali su dobili novu nadu da će njihova kćer nastaviti borbu.
Bruno nije mogao promijeniti medicinsku prognozu, ali je porodici dao osjećaj blizine i podrške u periodu kada im je bilo najteže.
— osvrt porodice Radić
Lana je nastavila liječenje pod nadzorom liječnika, a njena porodica pamti prve dane njenog života kao period ispunjen strahom, ali i trenucima koji su im davali snagu.
Priča o djevojčici i mačku Bruni ostala je za Ivanu podsjetnik na povezanost koju je imala sa životinjom koja je bila dio njenog života mnogo prije nego što je Lana došla na svijet.
