Marina Tucaković ostavila je iza sebe stotine pjesama koje su obilježile regionalnu muzičku scenu, ali je van studija njegovala još jednu veliku strast – modu, zbog koje je godinama skupljala dizajnerske komade u tolikoj količini da je, prema navodima ljudi koji su je poznavali, iznajmila poseban stan na Vračaru samo za garderobu, obuću i torbe.
Kada se govori o Marini Tucaković, prva asocijacija gotovo uvijek su stihovi. Tokom višedecenijske karijere bila je jedna od najtraženijih autorica na prostoru bivše Jugoslavije, a njene pjesme izvodile su neke od najvećih zvijezda domaće estrade. Ipak, iza profesionalne slike žene koja je sate provodila nad tekstovima, melodijama i novim projektima postojala je i jedna sasvim druga strana njenog života, mnogo manje poznata široj javnosti.
Marina je, prema pričama ljudi iz njenog okruženja, gajila veliku ljubav prema modi. Posebno su je privlačili kvalitetna garderoba, cipele, torbe i upečatljivi modni detalji koje je kupovala na putovanjima i u poznatim prodavnicama. Tokom godina kolekcija je rasla do te mjere da obični ormari u porodičnom domu više nisu bili dovoljni za sve što je posjedovala.
U medijskim tekstovima vrijednost te kolekcije procjenjivala se na gotovo milion eura. Takva cifra nije službeno dokumentovana u izvornom tekstu, pa je treba posmatrati kao procjenu koja se godinama prenosila u javnosti. Ono što se, međutim, ponavljalo u više priča jeste tvrdnja da je Marina u jednom trenutku odlučila iznajmiti dodatni stan u blizini svog doma na Vračaru kako bi u njemu čuvala stvari koje više nije imala gdje smjestiti.
Garderoba je bila njen najveći privatni luksuz
Marina nije bila poznata po tome da slijepo prati trendove. Ljudi koji su je poznavali opisivali su je kao osobu koja bira ono što joj se dopada, bez obzira na to da li je određeni komad u tom trenutku bio najtraženiji. Na taj način godinama je stvarala kolekciju koja je više odražavala njen lični ukus nego trenutne modne pravce.
Haljine, kaputi, cipele, torbe i različiti aksesoari stizali su sa brojnih putovanja, a prema tvrdnjama izvora bliskih porodici, nije žalila novac kada bi pronašla nešto što joj se zaista dopada. U javnosti se čak govorilo da je bila spremna potrošiti čitav honorar od jednog velikog projekta na novu garderobu, bez osjećaja da je napravila nerazuman potez.
„Marina nikada nije žalila novac na garderobu, cipele i tašne. Znala je da potroši čitav honorar i da joj to uopšte ne bude problem. To je bila njena velika strast i jedini pravi luksuz kojem je volela da se prepusti“
— Izvor blizak porodici
Takve navike nisu, prema opisima ljudi iz njenog okruženja, značile da je Marina bila opsjednuta demonstriranjem statusa. Naprotiv, često su je opisivali kao neposrednu i jednostavnu u komunikaciji. Novac joj, prema tim svjedočenjima, nije bio cilj sam po sebi, ali je uživala u lijepim stvarima i nije pokušavala sakriti da joj kupovina predstavlja zadovoljstvo.
Upravo zato njena kolekcija nije nastala preko noći. Bila je rezultat decenija rada, putovanja, poklona i spontanih kupovina. Kako je profesionalni uspjeh rastao, tako su se gomilali i predmeti koje je donosila kući. U jednom trenutku pitanje više nije bilo šta će kupiti, već gdje će sve to smjestiti.
POZADINA DOGAĐAJA
Marina Tucaković tokom karijere radila je sa brojnim velikim imenima estrade i ostvarivala visoke honorare kao jedan od najtraženijih tekstopisaca. Dio tog novca, prema navodima ljudi iz njenog okruženja, godinama je ulagivala u garderobu i modne dodatke koje je pažljivo skupljala.
Kada su postojeći ormari postali premali, pronašla je neuobičajeno rješenje. U neposrednoj blizini stana u kojem je živjela na Vračaru iznajmila je još jednu nekretninu. Taj prostor, prema navodima iz izvornog teksta, nije koristila ni za goste ni za posao. Služio joj je gotovo isključivo kao privatna garderoba.
U tom stanu nalazili su se vrijedni komadi odjeće, obuća, torbe i drugi predmeti koje je skupljala tokom godina. Za nekoga bi takva odluka mogla djelovati pretjerano, ali u njenom slučaju bila je praktično rješenje problema prostora. Ujedno je taj stan postao svojevrsni privatni modni arhiv svega što je voljela.
Među torbama se izdvajao i vrijedan poklon Goge Sekulić
Posebno mjesto u toj kolekciji, prema pisanju medija, imala je jedna torba brenda Alaïa koju je Marina dobila od pjevačice Goge Sekulić. Njih dvije godinama su sarađivale, a Marina je pisala pjesme koje su postale važne za Goginu karijeru. Poklon je zato predstavljen kao znak zahvalnosti za profesionalnu saradnju koja je trajala godinama.
Prema medijskim navodima, Goga je torbu kupila u Cirihu i platila oko 6.000 švajcarskih franaka. Isti model navodno je u to vrijeme posjedovala i Naomi Campbell, što je dodatno privuklo pažnju kada se o predmetu kasnije govorilo u javnosti. Torba je tako postala samo jedan primjer vrijednosti pojedinih komada koje je Marina čuvala.
Marinina kolekcija nije se sastojala samo od impulsivno kupljene garderobe. U njoj su se nalazili i vrijedni pokloni prijatelja i saradnika, među kojima se posebno spominjala torba Alaïa koju joj je poklonila Goga Sekulić.
Ipak, priča o toj torbi mnogo je manje neobična od činjenice da je kompletna kolekcija zahtijevala cijeli dodatni stan. Ljudi bliski Marini pričali su da je kupovala toliko često da ni ona sama više nije uvijek znala šta sve posjeduje. Garderoba je rasla paralelno sa njenom karijerom, a nakon mnogo godina postala je zaseban dio njenog privatnog života.
Uprkos vrijednosti pojedinih stvari, oni koji su je poznavali naglašavali su da se nije oblačila kako bi drugima dokazivala materijalni status. Za nju su moda i kupovina, prema njihovom objašnjenju, predstavljale zadovoljstvo i način da sebe nagradi poslije zahtjevnog rada. U tom smislu garderoba je bila privatna strast, slično hobiju koji je s vremenom prerastao u ozbiljnu kolekciju.
Boki 13 iznio tvrdnju o tome šta se dogodilo nakon Marinine smrti
Nakon smrti Marine Tucaković otvorilo se pitanje šta se dogodilo sa ogromnom količinom odjeće i modnih dodataka koje je ostavila iza sebe. Godinama se o tome nije mnogo govorilo, sve dok Boki 13 u svom podkastu nije iznio verziju koju je, kako je naveo, čuo od Marinine kume Marijane Petrović.
Prema njegovim riječima, Marina je zaista iznajmljivala poseban stan namijenjen garderobi, a kupovala je toliko često da je količina stvari postala ogromna. Boki 13 zatim je iznio tvrdnju da je Aleksandar Radulović Futa, Marin suprug, nakon njene smrti spakovao stvari u crne kese i podijelio ih ljudima koji su radili u njihovom domu.
„Marina Tucaković je imala stan koji je iznajmljivala isključivo za garderobu, koju je kupovala bez prestanka, toliko da se više nije znalo ni šta sve ima. Ona je bila manijak za te stvari. Čuo sam da je Futa sve to stavio u crne kese i poklonio ženama i ljudima koji su radili u njihovoj kući“
— Boki 13
Važno je naglasiti da je Boki 13 ovu informaciju predstavio kao nešto što je čuo od druge osobe, a ne kao događaj kojem je lično prisustvovao. Izvorni tekst ne donosi izjavu Fute niti dodatnu potvrdu šta se tačno dogodilo sa svakim dijelom kolekcije, pa se tvrdnja o crnim kesama i podjeli garderobe mora zadržati u okviru njegovog navoda.
Upravo je taj detalj privukao veliku pažnju jer stvara snažan kontrast između načina na koji je kolekcija nastajala i onoga što se s njom navodno dogodilo kasnije. Komadi koje je Marina godinama birala, kupovala na putovanjima, dobijala na poklon i čuvala u zasebnom stanu, prema toj priči, nakon njene smrti više nisu tretirani kao kolekcija koju treba sačuvati na jednom mjestu.
ŠIRA SLIKA
Vrijednost ličnih predmeta poznatih osoba često se poslije njihove smrti posmatra potpuno drugačije nego tokom života. Ono što je vlasniku predstavljalo uspomenu, zadovoljstvo ili svakodnevni predmet, za porodicu može postati teret, nasljedstvo ili zbirka čiju sudbinu treba brzo riješiti.
Bez obzira na konačnu sudbinu garderobe, priča o posebnom stanu otkriva manje poznatu stranu Marine Tucaković. Javnost ju je poznavala kao autoricu koja je umjela pronaći riječ ili stih koji će se godinama pamtiti, dok je privatno očigledno imala sasvim drugačiji način da uživa u rezultatima svog rada.
Njena strast prema modi ujedno govori i o vremenu u kojem je gradila karijeru. Bila je dio estrade u kojoj su se veliki honorari, česta putovanja i bliski odnosi autora i izvođača preplitali sa privatnim životom. Pokloni poput skupocjene torbe nisu bili samo luksuzni predmeti, već i znakovi saradnje i prijateljstava koja su nastajala iza pjesama poznatih cijelom regionu.
Marina je, prema pričama saradnika, upravo garderobu doživljavala kao svoj najveći porok i zadovoljstvo. Dok su drugi možda ulagali novac u nekretnine, automobile ili druge oblike luksuza, ona je birala cipele, tašne, kapute i haljine. S vremenom ih je bilo toliko da je dodatni stan postao jedino praktično rješenje.
Na kraju, materijalna vrijednost tih predmeta ostala je sporedna u odnosu na ono po čemu je Marina Tucaković zaista ostala upamćena. Garderoba, čak i ako je njena vrijednost zaista dosezala iznose koji se spominju u medijima, mogla je biti podijeljena, poklonjena ili izgubljena kroz vrijeme. Pjesme koje je napisala nastavile su se slušati i nakon njene smrti.
Ipak, priča o stanu punom odjeće ostaje zanimljiv detalj njene biografije jer pokazuje koliko javna slika jedne osobe može biti različita od privatnih navika koje poznaju samo prijatelji i porodica. Marina Tucaković bila je autorica velikih hitova, ali iza stihova postojala je i žena koja je voljela modu, uživala u kupovini i decenijama stvarala kolekciju dovoljno veliku da joj je na kraju bio potreban poseban stan.
