Aleksandar je sa 38 godina imao nekoliko velikih kompanija, prostranu vilu i bogatstvo koje mu je omogućavalo gotovo sve što poželi. Ono što nije uspijevao pronaći bilo je povjerenje u ljubav, pa je nakon niza razočaranja osmislio neobičan izbor: pred njega je trebalo dovesti dvadeset neudatih žena, potpuno sakrivenih ispod bijelih čaršava, tako da može vidjeti samo njihove ruke.
Aleksandrov život izvana je djelovao gotovo idealno. Poslovni uspjeh donio mu je finansijsku sigurnost i status o kojem mnogi mogu samo maštati, a u društvenom životu nikada mu nije nedostajalo pažnje. Oko njega su se, prema priči, godinama pojavljivale manekenke, glumice i kćerke imućnih poslovnih ljudi, među kojima je bilo i onih koje su mu govorile da njegov novac nema nikakve veze s njihovim interesovanjem.
Ipak, iskustva su kod njega stvorila duboku sumnju. Kada bi prilikom upoznavanja pokušao sakriti stvarno finansijsko stanje ili nagovijestio da mu posao ne ide najbolje, primjećivao je, kako se navodi u priči, da se ponašanje pojedinih žena brzo mijenja. Poslije više takvih situacija više nije bio siguran dopada li se nekome on ili život koji njegovo bogatstvo može ponuditi.
Poslije još jednog razočaranja osmislio je potpuno drugačiji izbor
Jedne večeri vratio se u vilu nakon večere koja mu, uprkos društvu, nije donijela osjećaj da je upoznao osobu kojoj može vjerovati. U kući ga je čekao Majkl, njegov najbliži pomoćnik, naviknut na poslovne odluke i neobične zahtjeve čovjeka koji je raspolagao velikim novcem. Ovoga puta razgovor nije imao veze s kompanijama.
„— Želim da se oženim.
— Kojom ženom?
— Ne znam.
— I ne želim da znam. Neka sudbina odluči umesto mene.“
— razgovor Aleksandra i Majkla
Majkl je tek narednog dana shvatio koliko je Aleksandar ozbiljan. Njegov šef nije želio klasično upoznavanje, romantičnu večeru niti razgovor tokom kojeg bi unaprijed saznao ko je žena koja sjedi nasuprot njega. Želio je ukloniti upravo one informacije za koje je vjerovao da su godinama uticale na njegove izbore: izgled, novac, društveni status i porijeklo.
Pomoćnicima je zato postavljen neobičan zadatak. Trebali su pronaći dvadeset neudatih žena koje se međusobno razlikuju, ali bez selekcije prema ljepoti, bogatstvu ili položaju. Aleksandar nije želio njihova imena, zanimanja niti informacije o porodicama iz kojih dolaze. Čak ni odjeća nije smjela biti faktor u odluci.
Njegova zamisao bila je da sve kandidatkinje budu prekrivene jednakim bijelim čaršavima. Lice, kosa, tijelo i garderoba morali su ostati potpuno sakriveni. Jedino što je smjelo ostati vidljivo bile su njihove šake. Aleksandar je sebi postavio pravilo da će upravo na osnovu tog detalja izabrati ženu koju će uzeti za suprugu.
POZADINA DOGAĐAJA
Prema priči, Aleksandar je neobičan izbor osmislio nakon više iskustava u kojima je stekao utisak da interesovanje pojedinih žena zavisi od njegovog bogatstva. Zato je želio ukloniti informacije o izgledu, novcu i društvenom statusu kandidatkinja prije donošenja odluke.
U velikoj sali čekalo ga je dvadeset potpuno prekrivenih žena
Majkl je pokušao ubijediti Aleksandra da odustane od ideje, ali nije uspio. Nekoliko dana kasnije velika sala u vili bila je pripremljena tačno prema njegovim zahtjevima. Iza dugog stola sjedilo je dvadeset žena, a svaka je bila prekrivena istim bijelim čaršavom tako da se među njima na prvi pogled nije mogla napraviti gotovo nikakva razlika.
Aleksandar nije mogao vidjeti njihove frizure, lica, figure ni odjeću. Nije znao koja je imućna, koja živi skromnije, koja ima visoko obrazovanje niti čime se bilo koja od njih bavi. Ispred čaršava nalazile su se samo ruke, položene tako da ih može posmatrati dok prolazi pored stola.
Kada je ušao u salu, za njim su ostali pomoćnici i nekoliko pripadnika obezbjeđenja. Atmosfera je bila neobična, ali Aleksandar nije pokazivao kolebanje. Prišao je prvom mjestu i počeo obilazak koji je zamislio kao konačni test vlastite intuicije.
„— Izabraću jednu od njih — izjavio je Aleksandar. — I tom ženom ću se oženiti.“
— Aleksandar
Kod prve kandidatkinje primijetio je vitke prste, uredan manikir i skupocjen prsten. Kratko joj je dodirnuo dlan, a zatim nastavio dalje bez komentara. Druga je također imala izrazito njegovane ruke. Kod treće mu je pažnju privukla skupa narukvica, dok je naredna imala duge nokte.
Tako je prolazio redom, posmatrajući jedan par ruku za drugim. Povremeno bi dotakao prste ili dlan, ali pomoćnicima nije otkrivao šta traži niti kakav kriterij koristi. Kako se približavao kraju, djelovalo je da ga nijedna kandidatkinja nije natjerala da se duže zadrži.
A onda je ugledao ruke koje su se jasno razlikovale od većine prethodnih. Na njima nije bilo prstenja ni skupocjenih narukvica. Nokti su bili kratki, bez laka, koža na dlanovima suvlja i grublja, a kraj palca se vidio mali, stari ožiljak.
Mali ožiljak bio je dovoljan da prekine obilazak
Aleksandar se kod te žene prvi put duže zadržao. Uzeo joj je ruku, a ona se, prema opisu događaja, blago trgnula. Prstom je prešao preko ožiljka i nekoliko trenutaka ništa nije govorio. Njegovi saradnici iza njega mogli su samo posmatrati šta se događa.
Nije zatražio dodatne informacije niti poželio vidjeti lice. Nije pitao koliko žena ima godina, gdje radi ili zbog čega su joj ruke drugačije od ostalih. Poslije nekoliko trenutaka odlučio je da je pronašao kandidatkinju koju bira.
Aleksandar je izabrao ženu čije su ruke bile bez nakita i manikira, sa grubljom kožom i malim starim ožiljkom uz palac. Odluku je donio prije nego što je saznao njeno ime, zanimanje, porijeklo ili izgled.
Čim je izgovorio odluku, raspoloženje u prostoriji se promijenilo. Majkl je pogledao prema pripadnicima obezbjeđenja, a nekoliko prisutnih muškaraca međusobno je razmijenilo poglede. Aleksandar je primijetio reakciju, ali je nije shvatio kao razlog da promijeni ono što je upravo odlučio.
Njegov pomoćnik ipak je pokušao intervenisati. Smatrao je da bi šef prije konačne odluke morao čuti nešto o izabranoj ženi. Upravo to Aleksandar nije želio. Cijeli postupak bio je osmišljen tako da ništa ne sazna unaprijed, pa je insistirao da se poštuje pravilo koje je sam postavio.
Majkl je pokušao nastaviti objašnjenje, ali ga je Aleksandar zaustavio prije nego što je uspio otkriti zbog čega smatra da bi njegov šef morao zastati. Za milionera je odluka već bila završena. Ostao je samo posljednji korak — prvi put vidjeti osobu čiju je ruku izabrao.
Kada je naredio da skinu čaršav, niko se nije odmah pomjerio
Aleksandar se okrenuo prema izabranoj kandidatkinji i zatražio da joj se skine bijeli čaršav. Umjesto trenutne reakcije, nastupila je kratka i neugodna tišina. Njegovi saradnici očigledno su znali nešto što njemu nije bilo poznato, ali niko nije želio prvi napraviti pokret.
„— Gospodine — pažljivo je rekao pomoćnik. — Bilo bi bolje da prvo saznate nešto.
— Ne.
— Ali ova žena…
— Rekao sam da ne želim ništa da znam pre nego što napravim izbor — prekinuo ga je Aleksandar. — Izabrao sam nju.“
— razgovor Majkla i Aleksandra
Pošto niko nije reagovao na prvi zahtjev, Aleksandar ga je ponovio. Tek tada je jedan od pripadnika obezbjeđenja prišao stolici. Uhvatio je rub bijelog čaršava i počeo ga polako podizati, dok je milioner prvi put trebalo da vidi lice žene kojoj je nekoliko trenutaka ranije, barem prema vlastitom planu, namijenio mjesto buduće supruge.
Kada je tkanina konačno sklonjena i kada je Aleksandar ugledao ženu pred sobom, prema izvornom tekstu ukočio se od šoka. Reakcije Majkla i obezbjeđenja sada su očigledno imale razlog, ali priča u dostavljenoj verziji ne otkriva šta su oni unaprijed znali.
Upravo na tom mjestu izvor prekida događaj. Identitet izabrane žene, razlog Aleksandrove reakcije i objašnjenje zbog čega su ga saradnici pokušavali upozoriti nisu navedeni u dostavljenom dijelu priče. Zbog toga se iz dostupnog materijala ne može pouzdano zaključiti koga je Aleksandar izabrao niti šta je tačno vidio nakon što je bijeli čaršav konačno skinut.
“`
