Život Predraga Živkovića Tozovca mnogi su godinama posmatrali kroz prizmu njegovih bezvremenskih pjesama, velikih hitova i uspješne muzičke karijere. Međutim, iza osmijeha čovjeka koji je zabavljao publiku širom bivše Jugoslavije krila se priča ispunjena teškim iskušenjima, porodičnim gubicima i brojnim životnim izazovima.
- Njegov put od dječaka koji je prerano ostao bez oca do jednog od najpoznatijih pjevača narodne muzike ostao je primjer upornosti, rada i snage da se prevaziđu i najteže životne prepreke.
Još u najranijem djetinjstvu suočio se sa tragedijom koja je ostavila dubok trag na njegov život. Kada je imao svega nekoliko godina, izgubio je oca u ratnim stradanjima. Taj gubitak nije značio samo emotivnu prazninu, već i početak teškog perioda za cijelu porodicu. Odrastanje bez očinske figure bilo je posebno teško u godinama nakon rata, kada su mnoge porodice pokušavale pronaći način da prežive svakodnevicu obilježenu nemaštinom i neizvjesnošću.
- Ljudi koji su ga kasnije poznavali često su govorili da je upravo taj bolan događaj oblikovao njegov karakter. Postao je čovjek koji nije odustajao pred problemima, koji je znao cijeniti svaki uspjeh i koji nikada nije zaboravio koliko je teško izboriti se za pristojan život. Upravo zbog toga je ostao poznat kao osoba koja je, uprkos slavi, zadržala skromnost i bliskost s običnim ljudima.
Posebnu simboliku u njegovom životu imala je harmonika koja je nekada pripadala njegovom ocu. Kada je taj instrument dospio u njegove ruke, malo ko je mogao pretpostaviti da će upravo on postati početak jedne od najvećih muzičkih karijera na Balkanu. Iako je talenat pokazivao još kao mali dječak, harmonika mu je otvorila vrata svijeta muzike i dala priliku da pokaže ono što je nosio u sebi.
- Dok su druga djeca bezbrižno provodila dane igrajući se, on je već razmišljao kako pomoći porodici. Nastupao je na svadbama, veseljima i raznim okupljanjima, pokušavajući da svojim radom doprinese kućnom budžetu. Ti prvi nastupi nisu donosili slavu, ali su predstavljali temelj na kojem je kasnije izgradio karijeru.
Godine su prolazile, a njegov trud počeo je davati rezultate. Korak po korak sticao je popularnost, a pjesme koje je snimao osvajale su srca publike. Njegov prepoznatljiv glas i način interpretacije učinili su ga jednim od najcjenjenijih izvođača narodne muzike. Njegove pjesme postale su sastavni dio porodičnih slavlja, svadbi, kafanskih večeri i brojnih životnih trenutaka koje ljudi pamte cijelog života.
- Prema pisanju Kurira, Tozovac je bio među rijetkim umjetnicima koji su uspjeli ostati popularni tokom više generacija. Njegovu muziku nisu slušali samo oni koji su odrastali uz njegove prve hitove, već i mnogo mlađe generacije koje su u njegovim pjesmama pronalazile posebnu emociju i autentičnost. Upravo zbog toga njegovo ime i danas zauzima značajno mjesto na regionalnoj muzičkoj sceni.
Iako je bio javna ličnost, privatni život držao je podalje od medija. Nije volio da govori o porodičnim odnosima niti da javno iznosi detalje koji bi mogli privući dodatnu pažnju. Za njega su porodica i privatnost predstavljali nešto što treba čuvati od radoznalih pogleda javnosti.
- Posebno mjesto u njegovom životu zauzimala je supruga Emilija Mimi. Ljudi iz njihovog okruženja često su govorili da je među njima postojala izuzetna povezanost. Ona mu je bila oslonac u teškim trenucima, osoba kojoj je vjerovao i s kojom je dijelio najvažnije životne odluke. Njihov odnos trajao je godinama i mnogi su ih opisivali kao skladan par koji je zajedno prolazio kroz sve životne uspone i padove.
Upravo zbog te bliskosti nije iznenadilo kada su nakon njegove smrti objavljene informacije o raspodjeli imovine. Pokazalo se da je najveći dio onoga što je stekao tokom života ostavio upravo supruzi i njenoj porodici. Ta odluka izazvala je brojne reakcije i otvorila pitanje porodičnih odnosa koji su godinama bili skriveni od očiju javnosti.
- Prema navodima koje je objavio Stil, testament je postao tema o kojoj se dugo govorilo nakon njegove smrti. Mnogi su pokušavali da shvate razloge takve odluke, posebno imajući u vidu činjenicu da je imao vanbračne sinove. Javnost je saznala da odnosi unutar porodice nisu bili jednostavni i da su postojale nesuglasice koje su trajale godinama.
Jedan od sinova živio je u Beogradu, dok je drugi godinama bio nastanjen u Sjedinjenim Američkim Državama. Iako su krvne veze postojale, odnos između oca i sinova navodno nije bio blizak. Tokom godina došlo je do udaljavanja, a komunikacija je bila rijetka i povremena. Takva situacija ostavila je prostor za različita tumačenja i nagađanja nakon njegove smrti.
- Posebnu pažnju javnosti privukla je činjenica da se nijedan od sinova nije pojavio na sahrani. Ta vijest izazvala je brojne komentare među ljudima koji su godinama pratili njegovu karijeru. Kasnije su se pojavile informacije da je jedan od njih ipak došao na grob nakon završetka ispraćaja i položio cvijeće u znak poštovanja prema ocu.
Kako su prenijeli domaći mediji, među kojima je bio i Mondo, porodične nesuglasice dodatno su se produbile nakon objavljivanja sadržaja testamenta. Rasprave o nasljedstvu postale su tema brojnih medijskih napisa, ali i razgovora među ljudima koji su poznavali porodicu. Ipak, mnogi su smatrali da je riječ o privatnim stvarima koje ne mogu promijeniti ono što je Tozovac predstavljao za publiku.
- Bez obzira na sve porodične sukobe koji su se pojavili nakon njegove smrti, ono što je ostalo nepromijenjeno jeste poštovanje koje su mu ljudi iskazivali zbog njegovog umjetničkog rada. Malo je pjevača koji su ostavili toliko pjesama koje su preživjele decenije i nastavile da se pjevaju i nakon njihovog odlaska.
Njegov život bio je dokaz da uspjeh ne dolazi preko noći. Put od dječaka koji je pokušavao pomoći porodici svirajući harmoniku do zvijezde koju su voljeli milioni bio je dug i ispunjen brojnim izazovima. Iza svakog uspjeha stajale su godine rada, odricanja i vjere da se trud na kraju isplati.
- Mnogi danas smatraju da se pravo bogatstvo jednog umjetnika ne mjeri kućama, stanovima ili novcem, već djelima koja ostavlja iza sebe. Upravo zbog toga se ime Predraga Živkovića Tozovca i dalje izgovara s poštovanjem. Njegove pjesme nastavljaju živjeti među ljudima, podsjećajući na vrijeme kada su emocije u muzici bile važnije od prolazne popularnosti.
Na kraju, priča o Tozovcu nije samo priča o poznatom pjevaču. To je priča o čovjeku koji je prošao kroz bolna iskušenja, izgubio oca u najranijem djetinjstvu, radio od malih nogu kako bi pomogao porodici i uspio ostvariti snove koje je nekada smatrao nedostižnim. Njegovo najveće nasljeđe nisu nekretnine niti testament koji je izazvao rasprave, već muzika koja je ostala da živi među ljudima i nakon što je njegov glas utihnuo.
