Predmeti koje držimo u kući za većinu ljudi imaju prvenstveno praktičnu ili emotivnu vrijednost, ali kroz istoriju su mnoge kulture određenim stvarima pripisivale posebnu simboliku. Noževi, makaze, lovački trofeji, slike s teškim motivima i predmeti koji izazivaju nelagodu često su se povezivali s nesrećom ili narušenom atmosferom doma, iako za takva vjerovanja ne postoji naučna potvrda.
Dom nikada nije bio samo prostor omeđen zidovima. Za ljude je predstavljao mjesto sigurnosti, porodičnih odnosa, uspomena i svakodnevnih rituala. Upravo zbog toga nije neobično što su se tokom generacija razvijala brojna vjerovanja o predmetima koji se unose u kuću, poklanjaju članovima porodice ili čuvaju na vidljivim mjestima.
Neka od tih pravila nastala su iz praznovjerja, druga iz praktičnih iskustava, dok su pojedina s vremenom postala dio običaja koji se prenose bez mnogo razmišljanja o njihovom porijeklu. Važno je napraviti jasnu razliku: tvrdnje da određeni predmet donosi „crnu magiju“, nesreću ili lošu energiju pripadaju području tradicionalnih vjerovanja i nisu naučno dokazane.
Ipak, činjenica da takva vjerovanja postoje govori mnogo o odnosu čovjeka prema prostoru u kojem živi. Predmeti mogu biti povezani s osobama, događajima ili periodima života, pa njihovo prisustvo zaista može izazivati ugodne ili neugodne emocije. Upravo se na toj granici između simbolike i ličnog doživljaja razvila većina tradicionalnih savjeta o tome šta navodno ne bi trebalo držati u domu.
POZADINA VJEROVANJA
U narodnim običajima predmet često nije posmatran samo prema svojoj praktičnoj namjeni. Njegov oblik, porijeklo i način na koji je stigao u kuću mogli su dobiti simboličko značenje. Takva tumačenja razlikuju se od kulture do kulture i ne predstavljaju dokaz da predmeti sami po sebi mogu izazvati natprirodne posljedice.
Zašto se nož ili makaze nisu uvijek smatrali dobrim poklonom
Oštri predmeti vjerovatno su među najpoznatijim primjerima stvari kojima se u narodnoj tradiciji pripisivala negativna simbolika. Nož, makaze ili drugi predmet koji može presjeći nešto često se simbolički povezivao s prekidom odnosa, svađom ili razdvajanjem ljudi.
Zbog toga se u nekim krajevima smatralo da nož nije dobro poklanjati bliskoj osobi. Vjerovalo se da bi njegovo sječivo simbolički moglo „presjeći“ prijateljstvo ili drugi odnos. Naravno, riječ je o običaju i praznovjerju, a ne o stvarnom svojstvu predmeta.
Zanimljivo je da se razvilo i svojevrsno rješenje za ljude koji su ipak željeli pokloniti kvalitetan nož ili makaze. Osoba koja primi takav dar davala bi poklonodavcu simboličan novčić. Time se smatralo da predmet više nije poklon već da je formalno „kupljen“, čime bi se, prema vjerovanju, poništila negativna simbolika.
Takav običaj preživio je u različitim varijantama i danas. Mnogi ga poštuju više iz porodične tradicije ili zabave nego iz stvarnog straha da bi poklonjeni nož mogao uticati na njihov odnos s drugom osobom.
Staro vjerovanje da oštar predmet može „presjeći“ odnos nema naučnu potvrdu. Simbolični novčić koji se daje zauzvrat dio je običaja kojim se poklon pretvara u simboličnu kupovinu, a ne dokaz djelovanja bilo kakve natprirodne sile.
Trofeji, preparirane životinje i predmeti koji nose težinu uspomena
Drugu grupu čine predmeti povezani sa završetkom životnog ciklusa. Preparirane životinje, lovački trofeji, rogovi i različiti ukrasi životinjskog porijekla u nekim tradicijama smatrani su predmetima koje ne treba držati u prostorijama namijenjenim odmoru, okupljanju porodice ili spavanju.
Razlog je uglavnom bio simboličan. Dok je lovcu trofej mogao predstavljati uspomenu, postignuće ili dio porodične tradicije, neko drugi isti predmet može doživjeti kao podsjetnik na smrt životinje. Zato njegovo značenje zavisi prije svega od osobe koja ga posmatra i kulture u kojoj je odrasla.
Slično pravilo može se primijeniti i na druge uspomene. Predmet sam po sebi možda nema ništa negativno, ali ako je povezan s teškim životnim periodom, gubitkom ili konfliktom, njegovo stalno prisustvo može izazivati neugodne emocije. U takvoj situaciji potpuno je razumljivo da ga osoba skloni, pokloni ili premjesti na mjesto gdje joj neće svakodnevno privlačiti pažnju.
To nema veze s dokazanim djelovanjem „energije“ predmeta. Mnogo jednostavnije objašnjenje jeste način na koji ljudski mozak povezuje predmete sa sjećanjima. Fotografija, miris, komad odjeće ili stari ukras mogu u nekoliko trenutaka vratiti emocionalnu reakciju povezanu s događajem koji se desio godinama ranije.
ŠIRA SLIKA
Razlika između narodnog vjerovanja i stvarnog emocionalnog uticaja važna je. Nema dokaza da predmet sam proizvodi nesreću, ali postoje predmeti koji zbog lične simbolike mogu čovjeka podsjećati na stresne događaje i tako uticati na njegov doživljaj prostorije.
Slike i dekoracije mogu promijeniti način na koji doživljavamo prostor
Posebna pažnja kroz istoriju posvećivala se slikama i dekoracijama. U brojnim tradicijama preporučivalo se izbjegavanje prizora tuge, nasilja, katastrofa ili drugih motiva koji kod ukućana izazivaju osjećaj nelagode. Umjesto njih birani su pejzaži, porodične fotografije, cvijeće i prizori povezani s ugodnim iskustvima.
Za razliku od tvrdnji o natprirodnim svojstvima predmeta, ideja da vizuelno okruženje može djelovati na raspoloženje ima mnogo jednostavnije objašnjenje. Prostor u kojem čovjek svakodnevno provodi vrijeme neprestano pruža vizuelne podražaje. Ako su oni povezani s motivima koji osobi izazivaju napetost, njen subjektivni osjećaj prostora može biti manje ugodan.
Ipak, ne postoji univerzalno pravilo prema kojem određena slika mora imati isti efekat na svakoga. Umjetničko djelo koje jedna osoba smatra tmurnim drugoj može biti posebno vrijedno ili inspirativno. Zato je važnije obratiti pažnju na vlastitu reakciju nego slijepo slijediti spiskove „dobrih“ i „loših“ predmeta.
Isto vrijedi i za poklone. Činjenica da je neki predmet skup, vrijedan ili ga je poklonila bliska osoba ne znači da mora zauzimati istaknuto mjesto u domu ako vlasniku stalno izaziva nelagodu. Poklon ne gubi svoju prvobitnu namjeru ako se premjesti na drugo mjesto ili prestane koristiti.
Predmet u domu ne mora imati natprirodno značenje da bi uticao na način na koji se osoba osjeća. Ako nešto svakodnevno izaziva neugodno sjećanje, napetost ili nelagodu, sasvim je opravdano razmisliti treba li tome i dalje davati istaknuto mjesto u životnom prostoru.
— urednički osvrt
Neke stvari treba ukloniti iz potpuno praktičnih razloga
U priče o „lošim“ predmetima često se ubacuju i stvari kojima zapravo nije potrebno nikakvo simboličko objašnjenje. Dobar primjer su hrana i proizvodi kojima je istekao rok trajanja. Njihovo uklanjanje iz doma prvenstveno je pitanje higijene, sigurnosti i urednosti.
Namirnice koje više nisu sigurne za upotrebu mogu predstavljati zdravstveni rizik, dok gomilanje nepotrebnih ili pokvarenih proizvoda otežava održavanje prostora. Tradicionalna vjerovanja takve stvari ponekad povezuju sa stagnacijom ili „lošom energijom“, ali praktični razlog za njihovo uklanjanje dovoljan je i bez simbolike.
Sličan princip može se primijeniti na polomljene predmete koje više niko ne namjerava popraviti, odjeću koja se godinama ne koristi ili stvari koje zauzimaju prostor bez ikakve funkcije. Povremeno pregledavanje onoga što se nalazi u ormarima, ladicama i ostavama može olakšati održavanje doma i učiniti prostor funkcionalnijim.
To ne znači da dom mora biti lišen starih predmeta. Naprotiv, mnoge upravo takve stvari nose najveću emotivnu vrijednost. Porodična fotografija, naslijeđeni komad namještaja ili sitnica koja podsjeća na dragu osobu mogu imati vrijednost koju nije moguće izraziti novcem.
KLJUČNE INFORMACIJE
- Vjerovanje da noževi i makaze donose svađu dio je narodne tradicije, a ne naučno potvrđena činjenica.
- U nekim krajevima za poklonjeni nož daje se simboličan novčić kako bi se smatrao „kupljenim“.
- Trofeji i određene dekoracije mogu različitim ljudima izazivati potpuno različite emocije.
- Vizuelni izgled prostora može uticati na subjektivni osjećaj ugode i raspoloženje.
- Pokvarenu hranu i neupotrebljive proizvode treba uklanjati iz praktičnih i zdravstvenih razloga.
Najrazumnija poruka koja se može izvući iz starih običaja nije strah od „crne magije“ niti uvjerenje da određeni predmet automatski donosi nesreću. Mnogo korisnije je povremeno obratiti pažnju na stvari kojima se okružujemo i zapitati se imaju li one za nas pozitivno, neutralno ili neugodno značenje.
Ako neki naslijeđeni predmet donosi osjećaj bliskosti s porodicom, nema razloga uklanjati ga zato što ga određeno praznovjerje smatra nepovoljnim. Isto tako, ako skup poklon izaziva neugodne uspomene, nema obaveze držati ga na vidljivom mjestu samo zato što ga je neko nekada poklonio s dobrim namjerama.
Dom prvenstveno treba odgovarati ljudima koji u njemu žive. Tradicionalni običaji mogu biti zanimljiv dio kulturnog naslijeđa i podsjetnik na način na koji su prethodne generacije pokušavale objasniti svijet oko sebe, ali ih ne treba predstavljati kao dokaz da predmeti posjeduju natprirodnu moć.
Mnogo je važnije da životni prostor bude siguran, uredan i ispunjen stvarima koje imaju smisla za njegove ukućane. Ako pritom neka stara porodična tradicija poput simboličnog novčića uz poklonjeni nož nekome izmami osmijeh ili probudi uspomenu na prethodne generacije, ona može ostati lijep običaj – bez potrebe da iz nje nastane strah.
