Pjesma „Pluća su mi bolna“, koju je izveo legendarni Zaim Imamović, godinama je pratila priča o zabrani i snažnim emocijama koje je izazivala kod slušalaca. Iako su mnogi detalji iz te priče ostali dio usmenog predanja, sudbina pjesme i ljudi koji su je stvorili ostala je jedno od upečatljivijih poglavlja muzičke prošlosti.
Ime Zaima Imamovića i danas se vezuje za najvažnije trenutke u razvoju sevdalinke. Njegov glas, način interpretacije i osjećaj za emociju učinili su ga jednim od najpoznatijih izvođača tradicionalne bosanske pjesme, a njegova umjetnost ostavila je trag koji se prenosi kroz generacije.
Posebno mjesto u njegovoj karijeri zauzima pjesma „Pluća su mi bolna“, za koju se decenijama pričaju različite priče. Prema navodima koji su se širili među publikom, pjesma je svojevremeno bila povučena zbog izuzetno teške tematike i snažnog uticaja koji je imala na ljude koji su je slušali.
Život umjetnika koji je obilježio epohu
Zaim Imamović rođen je 26. augusta 1920. godine u Mrkonjić Gradu. Nakon što se njegova porodica preselila u Travnik, tamo je proveo dio djetinjstva, a kasnije je životni put nastavio u Sarajevu, gradu koji će postati centar njegovog umjetničkog djelovanja.
U mladosti je učio tekstilni zanat, ali je muzika vrlo brzo postala njegova najveća ljubav. Svirao je harmoniku, pjevao na okupljanjima i nastupao u okviru kulturno-umjetničkih društava. Njegov talenat prepoznat je još prije početka profesionalne karijere, kada je na probi kulturnog društva „Gajret“ privukao pažnju horovođe Cvjetka Rihtmana.
POZADINA DOGAĐAJA
Zaim Imamović je karijeru izgradio u vremenu kada su radio stanice bile jedan od najvažnijih načina širenja muzike. Njegove interpretacije sevdalinki postale su dio kulturne baštine, a njegov rad ostao je zabilježen u arhivama Radio Sarajeva.
Pravi profesionalni početak njegove karijere vezuje se za 1945. godinu, kada je počeo raditi na Radio Sarajevu. Tada je svojim glasom osvojio veliki broj slušalaca i postao jedno od prepoznatljivih imena narodne muzike tog vremena.
Među pjesmama koje su ostale posebno povezane s njegovim imenom nalaze se „Gledaj me draga“, „Mujo kuje konja po mjesecu“ i „Konja vodim, pješke hodim“. Tokom karijere sarađivao je i sa drugim velikim umjetnicima, među kojima se posebno izdvajala Nada Mamula.
Iako je bio izuzetno popularan, njegov život nije bio obilježen velikim materijalnim bogatstvom. Prema dostupnim informacijama, najveći dio vremena živio je od redovne plate zaposlenog na Radio Sarajevu, dok su brojna gostovanja i nastupi često bili dio njegovog profesionalnog angažmana bez posebnih finansijskih pogodnosti.
Pjesma koja je izazvala brojne priče
Autor pjesme „Pluća su mi bolna“ bio je Dragiša Nedović, poznati tekstopisac koji je napisao i neke druge pjesme koje su ostale dio muzičkog naslijeđa prostora bivše Jugoslavije.
Nedovićev život bio je obilježen teškim iskustvima. Tokom Drugog svjetskog rata našao se među ljudima koji su bili određeni za strijeljanje u Šumaricama kod Kragujevca, ali je, prema navodima iz dostupnih biografskih zapisa, spašen u posljednjem trenutku. Kasnije je završio u njemačkom radnom logoru, a nakon povratka u domovinu suočio se sa zdravstvenim problemima.
Nakon što je 1950. godine saznao da boluje od tuberkuloze, napisao je pjesmu koja će kasnije dobiti posebno mjesto u njegovom stvaralaštvu. Upravo je Zaim Imamović bio prvi izvođač ove emotivno teške numere.
Priča o zabrani pjesme godinama je kružila među ljudima, ali mnogi detalji ostali su dio usmenog predanja i nisu u potpunosti dokumentovani.
Prema pričama koje su se prenosile kroz godine, pjesma je izazvala snažne reakcije jer je govorila o bolesti, patnji i osjećaju beznađa. Navodno je zbog toga postojala odluka da se njeno emitovanje ograniči, uz obrazloženje da previše snažno utiče na ljude koji su se nalazili u teškim životnim okolnostima.
U pojedinim verzijama ove priče spominje se i tadašnji predsjednik Jugoslavije Josip Broz Tito, kojem se pripisuje odluka o zabrani pjesme. Međutim, takvi navodi ostali su prvenstveno dio popularnih priča i sjećanja ljudi koji su živjeli u tom periodu.
ŠIRA SLIKA
Priča o ovoj pjesmi pokazuje koliko snažan uticaj muzika može imati na kolektivno sjećanje. Bez obzira na to koliko su pojedini detalji potvrđeni ili ostali u domenu predanja, pjesma je nastavila živjeti kao simbol vremena u kojem je nastala.
Trenutak kada je pjesma ponovo izvedena
Posebno mjesto u ovoj priči zauzima događaj kada je, prema legendi koja se prenosila godinama, Jovanka Broz zatražila da se pjesma izvede na jednom slavlju nakon dužeg perioda tokom kojeg se nije često čula u javnosti.
Priča o ponovnom izvođenju pjesme ostala je jedan od najpoznatijih detalja vezanih za njenu sudbinu, jer pokazuje koliko je ova kompozicija bila emotivno snažna za publiku.
— Prema pričama koje su se prenosile o pjesmi
Zaim Imamović nastavio je da njeguje tradiciju sevdalinke sve do kraja života. Obišao je brojne zemlje, predstavljao domaću muziku i ostavio iza sebe veliki broj snimaka koji se i danas slušaju.
Preminuo je 2. februara 1994. godine u Sarajevu. Njegovo ime ostalo je povezano sa jednom od najvažnijih epoha u razvoju tradicionalne muzike, a porodičnu umjetničku tradiciju kasnije je nastavio njegov unuk Damir Imamović.
Iako je od nastanka pjesme prošlo mnogo decenija, priča o „Pluća su mi bolna“ i dalje privlači pažnju zbog spoja muzike, historije i ljudskih emocija. Upravo zbog toga ova numera ostala je više od obične pjesme – postala je dio kolektivnog sjećanja generacija koje su je slušale.
