U današnjem članku vam donosimo važne informacije o zdravstvenom problemu koji se može razvijati godinama, a da osoba pritom ne primijeti ozbiljne promjene u svom organizmu. Riječ je o hroničnoj bolesti bubrega, stanju koje u početnim fazama često ne izaziva prepoznatljive simptome.
Iako se umor, svrab kože, povišen krvni pritisak i promjene mokrenja uglavnom povezuju s drugim tegobama, ponekad mogu ukazivati i na poremećaj rada bubrega. Posebnu pažnju trebaju obratiti osobe koje imaju dijabetes, hipertenziju ili porodičnu historiju bubrežnih bolesti. Pravovremeno otkrivanje problema može značajno uticati na mogućnosti liječenja i očuvanje preostale funkcije bubrega.
Bubrezi su među najvažnijim organima ljudskog tijela, iako mnogi o njihovoj ulozi počnu razmišljati tek kada se pojave zdravstvene tegobe. Njihov osnovni zadatak jeste filtriranje krvi i uklanjanje otpadnih materija koje organizmu više nisu potrebne. Istovremeno učestvuju u održavanju ravnoteže vode, soli i drugih važnih minerala. Imaju značajnu ulogu u regulaciji krvnog pritiska, a proizvode i hormon eritropoetin, koji podstiče stvaranje crvenih krvnih zrnaca.
Kada bubrezi postepeno gube sposobnost pravilnog funkcionisanja, promjene u početku mogu biti gotovo neprimjetne. Organizam se određeno vrijeme prilagođava oslabljenoj funkciji, zbog čega osoba može nastaviti svakodnevne aktivnosti bez izraženih poteškoća. Upravo ta činjenica predstavlja jedan od najvećih izazova u prepoznavanju hronične bolesti bubrega. Prema američkom Nacionalnom institutu za dijabetes, probavne i bubrežne bolesti (NIDDK), mnogi oboljeli nemaju simptome sve dok bolest značajno ne uznapreduje.
NIDDK
Jedna od tegoba koja se može pojaviti jeste dugotrajan osjećaj iscrpljenosti. Osoba može primijetiti da se budi umorna, da joj nedostaje energije za uobičajene obaveze ili da se mnogo brže zamara nego ranije. Iako takvo stanje može biti posljedica stresa, nedostatka sna ili drugih zdravstvenih problema, kod bubrežnih bolesnika ponekad je povezano s razvojem anemije.
Razlog se nalazi u smanjenoj proizvodnji eritropoetina. Kada bubrezi ne stvaraju dovoljno ovog hormona, koštana srž može proizvoditi manje crvenih krvnih zrnaca. Posljedica je slabija sposobnost krvi da prenosi kisik do tkiva. Tada se, osim umora, mogu javiti bljedilo, vrtoglavica, opća slabost i nedostatak daha prilikom fizičkog napora. Ovakve tegobe češće se pojavljuju u uznapredovalim stadijima bolesti, ali njihov uzrok treba utvrditi medicinskim pregledom.
National Kidney Foundation
Još jedan simptom koji može izazvati zabrinutost jeste uporan svrab kože. Većina ljudi svrab najprije povezuje s alergijama, iritacijama ili pretjeranom suhoćom kože. Međutim, kod osoba s ozbiljnije oslabljenom funkcijom bubrega može se razviti svrab povezan s hroničnom bubrežnom bolešću. Na njegov nastanak mogu uticati različiti poremećaji u organizmu, uključujući promjene u ravnoteži minerala.
Važno je naglasiti da sam svrab ne znači da su bubrezi bolesni. Mnogo češće postoje druga objašnjenja, ali kada je dugotrajan, intenzivan i praćen dodatnim simptomima, potrebno je razgovarati s ljekarom. Kod pojedinih bubrežnih bolesnika svrab može biti toliko izražen da remeti spavanje i svakodnevne aktivnosti.
kidney.org
Posebnu pažnju zaslužuju promjene u izgledu mokraće i učestalosti mokrenja. Neki ljudi primijete da tokom noći češće ustaju zbog odlaska u toalet, dok drugi uočavaju promjene u količini urina. Ponekad mokraća postaje izrazito pjenasta, što može ukazivati na prisustvo proteina, iako pjena može nastati i iz sasvim bezazlenih razloga.
Prisustvo krvi u mokraći također je znak koji zahtijeva medicinsku procjenu. Ono može biti povezano s infekcijama, kamencima i drugim bolestima mokraćnog sistema, a ne isključivo s hroničnim oštećenjem bubrega. Zato je važno izbjegavati zaključke samo na osnovu izgleda urina. Jednostavna laboratorijska analiza može pružiti mnogo pouzdanije informacije.
Povišen krvni pritisak ima posebno važnu vezu s bubrezima. Dugotrajna hipertenzija može postepeno oštetiti sitne krvne sudove koji učestvuju u filtriranju krvi. Istovremeno, kada bubrezi slabije funkcionišu, organizam može teže regulisati količinu tečnosti i krvni pritisak. Tako nastaje međusobna povezanost u kojoj jedno stanje može pogoršavati drugo.
Zbog toga osobe koje imaju visok krvni pritisak trebaju ozbiljno shvatiti preporučene kontrole. Čak i kada se osjećaju dobro, određene promjene mogu se razvijati bez očiglednih znakova. Posebno je važno provjeriti funkciju bubrega kada je pritisak dugotrajno povišen ili se teško kontroliše propisanom terapijom.
National Kidney Foundation
Bol u leđima često izaziva strah da nešto nije u redu s bubrezima. Ipak, potrebno je razlikovati uobičajene bolove u donjem dijelu leđa od tegoba koje mogu poticati iz mokraćnog sistema. Većina svakodnevnih bolova u leđima povezana je s mišićima, kičmom ili zglobovima.
Bol u predjelu slabina može se javiti kod bubrežnih kamenaca, infekcija ili drugih poremećaja. Posebno zabrinjava ako je praćen povišenom temperaturom, mučninom, povraćanjem, krvlju u urinu ili bolnim mokrenjem. Hronična bolest bubrega sama po sebi često ne izaziva bol, pa odsustvo takvih tegoba ne znači da bubrezi sigurno rade pravilno.
Kod uznapredovalog slabljenja funkcije bubrega mogu se pojaviti i probavne smetnje. Nakupljanje otpadnih materija u krvi ponekad doprinosi mučnini, povraćanju i gubitku apetita. Osoba može osjećati nelagodu nakon obroka ili primijetiti da joj hrana više nema isti okus.
Pojedini bolesnici opisuju neugodan, pa čak i metalni okus u ustima. Mogu se javiti i promjene mirisa daha. Ove tegobe nisu karakteristične samo za bolesti bubrega, ali u kombinaciji s drugim simptomima mogu biti razlog za dodatne pretrage. Posebno su povezane s ozbiljnijim poremećajima bubrežne funkcije.
National Kidney Foundation
Oticanje nogu, stopala ili područja oko očiju također može biti povezano sa zadržavanjem tečnosti. Kada bubrezi ne uspijevaju pravilno održavati ravnotežu vode i soli, tečnost se može nakupljati u tkivima. Međutim, otoci imaju brojne moguće uzroke, uključujući probleme sa srcem, venama i određene lijekove. Njihovo značenje zavisi od pratećih simptoma i zdravstvenog stanja osobe.
Među osobama koje imaju povećan rizik od hronične bolesti bubrega posebno se izdvajaju oboljeli od dijabetesa. Povišena koncentracija šećera u krvi tokom dužeg perioda može oštetiti strukture koje učestvuju u filtriranju krvi. Osim njih, veći rizik imaju osobe s hipertenzijom, srčanim bolestima, porodičnom historijom bubrežnih poremećaja i pojedinim nasljednim stanjima.
S godinama se također povećava vjerovatnoća razvoja određenih zdravstvenih problema koji mogu uticati na bubrege. Dodatnu pažnju zahtijeva i česta upotreba pojedinih lijekova protiv bolova, naročito nesteroidnih protuupalnih lijekova, posebno kod osoba koje već imaju oštećenu funkciju bubrega. Zbog toga se lijekovi ne bi trebali uzimati dugotrajno i nekontrolisano.
Najvažnije je razumjeti da se stanje bubrega ne može pouzdano procijeniti samo na osnovu simptoma. Čak i kada nema umora, svraba ili promjena mokrenja, moguće je da postoje određena oštećenja. Zato laboratorijske pretrage imaju ključnu ulogu u ranom otkrivanju bolesti.
Jedna od osnovnih analiza jeste određivanje kreatinina u krvi. Na osnovu njegovog nivoa i drugih podataka procjenjuje se eGFR, pokazatelj koji govori koliko efikasno bubrezi filtriraju krv. Druga važna pretraga jeste analiza urina, naročito provjera odnosa albumina i kreatinina. Prisustvo povećane količine albumina u urinu može biti znak oštećenja bubrega čak i kada osoba nema nikakve tegobe.
NIDDK
Nalaze je potrebno tumačiti u odgovarajućem medicinskom kontekstu. Jedan rezultat koji odstupa od očekivanih vrijednosti ne mora automatski značiti hroničnu bolest. Ljekar, zavisno od okolnosti, može preporučiti ponavljanje analiza, dodatne pretrage ili praćenje promjena tokom vremena.
Posebno je važno ne odgađati pregled ako se pojavi krv u mokraći, naglo smanjenje količine urina, izraženo oticanje ili jaka bol u slabinama praćena temperaturom. Otežano disanje, iznenadno ozbiljno pogoršanje općeg stanja ili nemogućnost mokrenja zahtijevaju hitnu medicinsku procjenu.
Kod tegoba koje nisu hitne, ali traju sedmicama, prvi korak može biti razgovor s porodičnim ljekarom. Nakon pregleda i osnovnih analiza moguće je procijeniti postoji li potreba za dodatnom dijagnostikom ili pregledom nefrologa, specijaliste za bolesti bubrega.
Najveća opasnost hronične bolesti bubrega upravo je mogućnost da dugo napreduje bez jasnog upozorenja. Zato je redovna kontrola posebno važna za osobe koje imaju dijabetes, visok krvni pritisak ili druge faktore rizika. Rano prepoznavanje promjena i odgovarajuće liječenje mogu pomoći u usporavanju daljnjeg oštećenja bubrega i smanjenju rizika od ozbiljnih komplikacija.
