U današnjem članku pišemo o narodnim vjerovanjima i tradicijama vezanim za džemre, koji označava prelaz iz zime u proljeće. Prema narodnom kalendaru, 5. mart je dan kada „udara“ treće i posljednje džemre, kada priroda počinje da se budi iz zimskog sna.
- Ovaj običaj ima duboko ukorijenjeno značenje, jer označava trenutak kada zima polako prelazi u proljeće, a zemlja se priprema za novi ciklus života. Džemre je turska riječ koja označava zračni talas ili struju zraka, koja dolazi da bi postepeno razbila mraz i zimske studeni. Narodna vjerovanja kažu da postoji tri džemreta, svaki sa svojom posebnom ulogom u proljetnom ciklusu.
Prvo džemre dolazi 19. februara, kada počinje otopljenje zraka, što znači da su najveći zimski mrazevi prošli. Drugi talas, tzv. džemre u vodi, stiže 26. februara, kada voda više ne može da se smrzava. I na kraju, 5. mart donosi treće džemre, koje označava prelazak otopljenja u zemlju. U tom periodu, prema narodnim vjerovanjima, započinje otapanje zemlje, što znači da je nastupila prava priprema za proljeće. Ovaj trenutak je za narod bio vreme kada se priroda budi, a zima se povlači, dok proljeće polako preuzima primat.
- Za narod, ovo je bilo vreme kada se pripremaju poljoprivredni radovi. Snijeg i mraz su još uvijek mogli iznenaditi, ali su brzo nestajali. Iskustva starijih generacija kažu da snijeg obično pada posljednji put, čak i tokom ljeta, no, to je bio pravi trenutak za početak poljoprivrednih radova. Na poljima su se tada pripremali njive za sjetvu, a voćnjaci su se obrezivali i prihranjivali. Takođe, poljoprivrednici su izlazili na njive kako bi pripremili zemlju za sadnju ranog povrća poput salate, luka i šećergraha. Prema starim običajima, ovo je bio trenutak kada se zemlja zagrijavala i postajala pogodna za rad.
Narodni kalendar, prema autoru “Narodnog kalendara” Izetu Spahiću, piše o običajima koji prate svako džemre. Nakon trećeg džemreta dolaze tzv. babine huke, koje traju od 10. do 17. marta.
- Tijekom ovog perioda, narodna vjerovanja kažu da se mijenjaju vremenski uvjeti, gdje se izmjenjuju sunce, kiša, snijeg, a povremeno i kiša i snijeg zajedno, sve uz vrlo vjetrovito vrijeme. Babine huke su poznate po tome što je ovo period kada zima i proljeće vode vječiti borbu za prevlast. Iako proljeće polako dolazi, zima još uvijek pokazuje svoju snagu, uz promjenjivo vrijeme, što narod tumači kao znak da priroda još uvijek nije potpuno prešla u proljetni ciklus.
Ova vjerovanja i običaji duboko su ukorijenjeni u vezi naroda i prirode. Svaka promjena u vremenu imala je svoje značenje, a narod je prema tim promjenama oblikovao svoje aktivnosti i vjerovanja. Iako danas moderni uređaji omogućavaju precizno praćenje vremenskih uvjeta, stari običaji i dalje žive kao podsjetnik na povezanost s prirodom. Čak iako mnogi danas ne praktikuju poljoprivredu, ova vjerovanja i običaji ostaju značajan deo kulturnog naslijeđa. Prema narodnim vjerovanjima, džemre su prvi znakovi da zima povlači i da proljeće polako preuzima kontrolu. Ovo je vrijeme kada se priroda budi, cvjetovi počinju rasti, a zemlja postaje plodna za nove početke. Zanimljivo je da narodna vjerovanja sugeriraju da proljeće boravi sa zimom, iako se zima povlači, proljeće ostaje dominantno.
Za sve ljubitelje prirode i one koji poštuju stara vjerovanja, ovo je savršen trenutak da se prisjete važnosti ritmova prirode i da shvate vrijeme kada su ljudi bili u potpunosti povezani s promjenama u vremenu i godišnjim dobima. Narodni kalendar i danas ima svoje mjesto jer nas podsjeća na to da je priroda uvijek bila, i uvijek će biti, nepresušan izvor mudrosti.
