Smrt 32-godišnjeg Kristiana Josipa Periša u zagrebačkoj Klinici za psihijatriju „Sveti Ivan“ otvorila je ozbiljna pitanja o okolnostima njegovog bolničkog zbrinjavanja. Porodica je 21. oktobra 2026. godine zatražila stručnu pomoć zbog pogoršanja njegovog psihičkog stanja, a nekoliko sati kasnije obaviještena je da je preminuo. Policijski zapisi, snimci nadzornih kamera i preliminarni obdukcijski nalazi postali su važan dio istrage u kojoj su četvorica medicinskih tehničara osumnjičena za teško ubistvo posebno ranjive osobe. Konačan uzrok smrti i krivična odgovornost još nisu pravosnažno utvrđeni.
Kristian Josip Periš bio je bivši atletičar, diplomirani kineziolog i sportski trener. Njegova smrt u psihijatrijskoj ustanovi u zagrebačkom Jankomiru privukla je veliku pažnju nakon što su objavljene informacije iz kriminalističke istrage. Posebno su značajni službeni zapisi o policijskim intervencijama tokom dana i opis snimka iz bolničke sobe, koji istražitelji koriste pri utvrđivanju okolnosti njegovih posljednjih sati.
Slučaj je dodatno uznemirio javnost jer je Periševa porodica očekivala medicinsku pomoć u trenutku kada mu se zdravstveno stanje pogoršalo. Umjesto povratka kući ili nastavka liječenja, istog dana suočila se s viješću o njegovoj smrti. Porodica je potom zatražila odgovore o postupanju zaposlenih, povredama koje je primijetila i razlozima zbog kojih je došlo do smrtnog ishoda.
Porodica je zatražila pomoć zbog pogoršanja zdravstvenog stanja
Događaji su započeli 21. oktobra, kada je jedan od članova porodice kontaktirao policiju i prijavio da se Kristian nalazi u psihički rastrojenom stanju. Prema policijskoj dokumentaciji koju su prenijeli hrvatski mediji, prijavljene su i paranoidne misli. Porodica je zatražila dolazak Hitne pomoći kako bi mu bila pružena odgovarajuća medicinska njega.
Na porodičnu adresu došli su policijski službenici, a Periš je potom vozilom Hitne medicinske pomoći prevezen u Kliniku za psihijatriju „Sveti Ivan“. Prema bolničkom izvještaju koji je naknadno dostavljen Ministarstvu zdravstva, u ustanovu je stigao oko 14:30 sati, u pratnji policije.
Od samog prijema postojale su poteškoće. Bolničko osoblje navodilo je da je pacijent izrazito uznemiren, da odbija saradnju i upućuje verbalne prijetnje. Zbog takvih okolnosti zaposleni su ponovo zatražili policijsku intervenciju. Međutim, službene bilješke pokazuju da je ponašanje koje su policajci neposredno zatekli bilo drugačije od prijavljenog.
Prema informacijama iz policijske dokumentacije koje je objavio Index, službenici su u 15:23 razgovarali s dežurnom ljekarkom. Kristian je tada sjedio na klupi ispred bolnice i, prema njihovom zapažanju, nije pružao otpor niti pokazivao agresivno ponašanje. Ovaj podatak ne isključuje mogućnost da je ranije bio uznemiren, ali predstavlja važan zapis o njegovom stanju u trenutku policijskog dolaska.
POZADINA DOGAĐAJA
Kristian Josip Periš preminuo je 21. oktobra 2026. godine u Klinici za psihijatriju „Sveti Ivan“ u Zagrebu. Njegova porodica prethodno je zatražila hitnu pomoć zbog pogoršanja psihičkog stanja. Tokom istog dana policija je više puta intervenisala u bolnici, a zapisi tih intervencija postali su dio istrage pokrenute nakon smrti pacijenta.
Kristian u početku nije želio ponovo ući u bolnicu. Policajcima je, prema objavljenim bilješkama, govorio o strahu od ranijeg iskustva fizičkog vezivanja i gušenja. Te tvrdnje o prethodnom postupanju osoblja nisu nezavisno potvrđene i zato ih nije moguće predstavljati kao utvrđene činjenice.
Nakon razgovora sa službenicima ipak je pristao vratiti se u ustanovu i prihvatiti terapiju. U policijskom opisu tog susreta navedeno je da je sarađivao s policijom. Dokumentacija je značajna jer omogućava razlikovanje onoga što je osoblje prijavljivalo od ponašanja koje su službenici neposredno zabilježili.
Druga policijska intervencija zatekla je pacijenta vezanog za krevet
Nekoliko sati nakon prve intervencije policija je ponovo pozvana u istu ustanovu. Oko 17 sati službenici su zatekli Periša fizički sputanog na bolničkom krevetu. Prema njihovom opisu, djelovao je dezorijentisano i ošamućeno, što je predstavljalo primjetnu promjenu u odnosu na stanje zabilježeno tokom prethodnog dolaska.
Dežurna doktorica Lucija Mance Šenjuga obavijestila je policijske službenike da je pacijent fiksiran i da njihova daljnja pomoć nije potrebna. U službenoj dokumentaciji navedeno je da policajci tom prilikom nisu utvrdili okolnosti koje bi zahtijevale njihovo postupanje zbog prekršaja ili krivičnog djela.
Službenici su potom napustili ustanovu. Njihove bilješke danas predstavljaju važan dio vremenske rekonstrukcije, jer potvrđuju da je Kristian nekoliko sati prije smrti bio vezan za krevet. Ipak, sami ti zapisi ne daju potpun odgovor na pitanja o kasnijim postupcima medicinskog osoblja.
Uprava bolnice u naknadnom izvještaju navela je da je prijem pacijenta bio zahtjevan i da su zaposleni pokušavali smiriti situaciju. Takav prikaz treba razlikovati od policijskih zapažanja i nalaza kriminalističke istrage. Za konačnu rekonstrukciju važno je sagledati svu medicinsku dokumentaciju, izjave svjedoka i dostupne snimke.
VAŽAN TRENUTAK: Prema policijskom opisu videonadzora, događaji između 20:02 i 20:12 sati postali su ključni za istragu. Istražitelji sumnjaju da je tokom fizičkog sputavanja pacijenta korištena prekomjerna sila, uključujući pritisak na njegovo tijelo i područje vrata te postavljanje jastuka preko glave.
Deset minuta koje istražitelji posebno analiziraju
Najozbiljniji dio slučaja odnosi se na postupanje četvorice medicinskih tehničara tokom večernjih sati. Prema policijskom opisu snimka nadzorne kamere koji je prenio Index, Periš je ležao djelimično vezan za bolnički krevet i pokušavao se osloboditi. Zaposleni su učestvovali u njegovom fizičkom sputavanju, a istražitelji ispituju jesu li pritom prekoračena pravila medicinske struke.
U objavljenom opisu navodi se da su tehničari koristili ruke i koljena kako bi ograničili pacijentove pokrete, dok je jastuk postavljan preko njegove glave. Posebno se istražuju navodi o pritisku koljenima na područje vrata. Prema policijskoj analizi, pojedini postupci nastavljeni su i nakon što je pacijent prestao pružati otpor.
Ovi navodi predstavljaju sadržaj istražne dokumentacije, a ne pravosnažno utvrđenu odgovornost osumnjičenih. Njihovo značenje za uzrok smrti i eventualnu krivičnu odgovornost mora biti ocijenjeno kroz vještačenja i sudski postupak. U ovom trenutku nije opravdano predstavljati istražne sumnje kao već dokazanu presudu.
Prema bolničkoj dokumentaciji koja je naknadno objavljena, nakon što je primijećeno da Periš ne diše i da nema opipljiv puls, započeta je reanimacija. Uprkos pokušajima oživljavanja, smrt je proglašena u 21:26 sati. Dokument bolnice predstavlja opis događaja iz perspektive ustanove, dok istražitelji provjeravaju sve okolnosti koje su prethodile smrtnom ishodu.
Nakon smrti porodica je došla u bolnicu. Prema iskazu jedne od Kristianovih sestara, članovima porodice u početku nije bilo omogućeno da vide njegovo tijelo. Kada su ga napokon vidjeli, primijetili su povrede koje su im izazvale ozbiljnu zabrinutost, uključujući modrice na vratu, tragove oko usana i prisutnost krvi.
Porodica je navela da je od bolničkog osoblja dobila objašnjenja prema kojima su pojedine povrede mogle nastati tokom intubacije. Također im je, prema njihovim riječima, rečeno da je Kristian preminuo zbog zatajenja srca. Međutim, takva objašnjenja nisu otklonila njihove sumnje, zbog čega su zatražili dodatno razjašnjenje okolnosti smrti.
ŠIRA SLIKA
Istraga obuhvata više od samog trenutka smrtnog ishoda. Potrebno je utvrditi opravdanost i način fizičkog sputavanja, postupanje zaposlenih, zdravstveno stanje pacijenta, rezultate obdukcije i sadržaj medicinske dokumentacije. Posebno je važno razlikovati sumnje istražitelja, navode porodice i objašnjenja bolnice od činjenica koje će biti potvrđene vještačenjem i pravosnažnom sudskom odlukom.
Obdukcijski nalazi i istraga protiv četvorice medicinskih tehničara
Preliminarni sudskomedicinski nalazi pokazali su da je Periš na tijelu imao brojne povrede. Među njima su navedeni krvni podljevi, oguljotine, prijelomi više rebara i grudne kosti, kao i oticanje pluća i mozga. Ovi nalazi predstavljaju značajan dio dokaznog materijala, ali sami po sebi još ne daju konačan odgovor o neposrednom uzroku smrti.
Za precizno utvrđivanje uzroka potrebna su dodatna sudskomedicinska i toksikološka vještačenja. Njihova svrha je razjasniti povezanost utvrđenih povreda, primijenjene terapije i drugih zdravstvenih okolnosti sa smrtnim ishodom. Zato je važno sačekati završetak stručnih analiza prije donošenja konačnih zaključaka.
Četvorica medicinskih tehničara uhapšena su 7. novembra zbog sumnje na teško ubistvo posebno ranjive osobe. Sud im je odredio istražni zatvor, a prema informacijama objavljenim 10. novembra, sva četvorica dobila su i izvanredne otkaze u ustanovi. Ove mjere ne predstavljaju utvrđivanje krivice, nego dio postupanja institucija tokom istrage.
Dodatnu pažnju izazvalo je pitanje kada su pregledani i izuzeti snimci nadzornih kamera. Prema informacijama koje je objavio Index, porodica je podnijela krivičnu prijavu 23. oktobra, dok su policijski službenici snimke iz bolnice preuzeli 6. novembra. Uprava ustanove navela je da je tokom pregleda snimaka 4. novembra uočila nepravilnosti u postupanju zaposlenih.
Ministarstvo zdravstva objavilo je i bolnički izvještaj ravnateljice Majde Grah, u kojem su opisani prijem pacijenta, postupanje osoblja i kasnije utvrđene nepravilnosti. U izvještaju se navodi da su na snimcima primijećeni postupci koji nisu bili u skladu s pravilima i etičkim standardima. Nadležna tijela nastavljaju utvrđivati sve činjenice važne za postupak.
Slučaj je otvorio i pitanje sigurnosti pacijenata i zaposlenih u psihijatrijskim ustanovama. Nakon hapšenja medicinskih tehničara zaposleni su tražili dodatne sigurnosne mjere, uključujući bolje organizovane interventne timove i obuku. Takvi zahtjevi, međutim, ne mijenjaju obavezu da se svako postupanje prema pacijentu provodi zakonito, stručno i uz poštovanje njegovog dostojanstva.
ŠTA SLIJEDI
Za rasvjetljavanje Periševe smrti ključni su završetak sudskomedicinskih vještačenja, analiza videonadzora, medicinska dokumentacija i iskazi uključenih osoba. Istraga treba utvrditi da li postoji uzročno-posljedična veza između postupanja osumnjičenih i smrtnog ishoda. Konačnu odluku o krivičnoj odgovornosti može donijeti isključivo nadležni sud.
Za porodicu Kristiana Josipa Periša posebno je važno saznati šta se dogodilo između njegovog dolaska u bolnicu i trenutka kada je proglašena smrt. Policijski zapisi već su omogućili rekonstrukciju dijela tog dana, ali brojna pitanja zahtijevaju dodatne odgovore. Među njima su okolnosti primjene fizičke sile, medicinski postupci i tačan uzrok smrtnog ishoda.
Postupak protiv četvorice osumnjičenih medicinskih tehničara nastavlja se uz pravo svakog od njih na pretpostavku nevinosti. Istovremeno, porodica preminulog ima pravo tražiti potpuno i nepristrasno razjašnjenje okolnosti njegove smrti. Konačni nalazi i odluke nadležnih institucija bit će presudni za razumijevanje događaja koji su se 21. oktobra odigrali u zagrebačkoj bolnici.
