Vesna Petrović odrasla je u porodici koja joj je pružila dom i sigurnost, ali su pitanja o njenom porijeklu ostala bez odgovora. Kao novorođenče pronađena je u šumici ispod beogradskog Kalemegdana, nakon čega je smještena u ustanovu za brigu o djeci. Godinama kasnije, pronalazak dokumenata o usvojenju otvorio je novo poglavlje njenog života. Kada je od rođaka čula da možda ima sestru bliznakinju u Novom Sadu, potraga za biološkom porodicom dobila je dodatni značaj.
Porodične uspomene za većinu ljudi počinju pričama o rođenju, prvim fotografijama i događajima kojih se sjećaju roditelji. Vesna Petrović nije imala takve odgovore o svom najranijem djetinjstvu. Poznavala je ljude koji su je odgajali i smatrala ih svojom porodicom, ali detalji o biološkim roditeljima dugo su ostajali nepoznati.
Njena životna priča počinje događajem koji je decenijama kasnije pokušavala rekonstruisati pomoću službenih zapisa i informacija dobijenih od drugih ljudi. Prema njenom kazivanju, pronađena je kao beba u blizini nekadašnjeg stovarišta Tehnohemije, u Donjem gradu u Beogradu, nedaleko od Kalemegdana.
O tome ko ju je ostavio na tom mjestu, u kakvim okolnostima i zbog čega, nije imala pouzdane informacije. Ta nepoznanica pratila ju je i nakon što je dobila novi dom. Iako je izgradila vlastiti život, pitanje biološkog porijekla ostalo je važno za njeno razumijevanje porodične prošlosti.
Pronađena ispod Kalemegdana, bez podataka o biološkim roditeljima
U javnim objavama Vesna je navodila da je pronađena 10. maja 1963. godine, u šumici ispod Kalemegdana. Prema njenom opisu, nalazila se u smeđoj vreći, umotana u bijelo ćebence. Uz nju su bile dvije bijele flanelske pelene i zavoj na pupčanoj vrpci, a preko vreće marama s raznobojnim šarama.
Navela je i da je bila prijevremeno rođena te da u trenutku pronalaska nije bilo poznato ko su njeni roditelji. Nakon toga predata je na brigu ustanovi u Zvečanskoj ulici u Beogradu, gdje su zbrinjavana djeca bez odgovarajućeg roditeljskog staranja.
U matičnim dokumentima kao datum njenog rođenja upisan je 20. april 1963. godine. Vesna je u svojoj objavi govorila i o rješenju od 30. maja iste godine na osnovu kojeg je izvršen upis. Ipak, sam podatak iz evidencije ne objašnjava sve okolnosti njenog dolaska na svijet niti otkriva identitet biološke majke i oca.
U različitim medijskim izvještajima pojavljuje se i neslaganje u godini kada je pronađena. Dok se u pojedinim objavama navodi 1963, u jednom ranijem intervjuu spominje se 1962. godina. Zbog te razlike podatke treba predstavljati kao navode iz dostupnih izvora, a ne kao potpuno razjašnjenu hronologiju njenog rođenja i pronalaska.
Jedan od rijetkih tragova iz tog perioda bilo je i ime Nera Manojlović, koje se, prema Vesninom kazivanju, povezivalo s njenim ranijim identitetom. Nakon usvojenja dobila je ime i prezime Vesna Petrović. Promjena identitetskih podataka predstavljala je važan dio dokumentacije koju je kasnije pokušavala povezati s informacijama o svom porijeklu.
POZADINA DOGAĐAJA
Prema Vesninim javnim navodima, pronađena je kao novorođenče u Donjem gradu u Beogradu, nakon čega je zbrinuta u Zvečanskoj. U matičnom izvodu kao datum rođenja naveden je 20. april 1963. godine. Usvojenje je obavljeno u Ćupriji 1965. godine, kada su promijenjeni njeno ime i prezime. Identitet bioloških roditelja nije utvrđen u dostupnim izvještajima.
Ćuprija je postala mjesto u kojem je Vesna nastavila odrastati. Usvojitelji su joj pružili porodični dom, a djetinjstvo je provela uz ljude koje je poznavala kao majku i oca. Ipak, pitanje o tome odakle potiče nije potpuno nestalo, naročito kada su se počele pojavljivati informacije koje nisu odgovarale porodičnoj priči koju je poznavala.
U ranijem razgovoru za Telegraf Vesna je ispričala da je još tokom osnovne škole od druge djevojčice čula kako je usvojena. Kada je roditeljima postavila pitanje o tome, oni su negirali takvu mogućnost i nisu željeli nastaviti razgovor. Time njene sumnje nisu nestale, ali tada nije imala dokumente kojima bi provjerila ono što je čula.
Prema njenom kazivanju, usvojitelji ni kasnije nisu otvoreno razgovarali s njom o biološkom porijeklu. Čak ni pred kraj svojih života nisu joj pružili objašnjenje kojem se nadala. Njihova smrt zato je ostavila brojna pitanja bez odgovora, a Vesna je nastavila tražiti informacije koje bi mogle povezati njeno djetinjstvo sa službenim zapisima.
Dokument iz stare fioke potvrdio je ono što je godinama naslućivala
Prekretnica je nastupila kada je, pregledajući staru porodičnu dokumentaciju, pronašla papire povezane sa svojim usvojenjem. U intervjuu je navela da je 1990. godine došla do ugovora o usvojenju i dokumenta o promjeni imena i prezimena. Ti zapisi predstavljali su potvrdu da informacije koje je ranije čula nisu bile samo neprovjerena dječija priča.
Pronalazak dokumenata nije joj odmah otkrio ko su biološki roditelji. Umjesto toga, pružio joj je polazište za daljnje istraživanje. Znala je da iza postojećeg imena i porodičnih podataka postoji raniji zapis o njenom životu, ali nije bilo jasno gdje se nalaze svi dokumenti niti koliko informacija u njima može pronaći.
Nastavila je obilaziti institucije za koje je vjerovala da bi mogle imati podatke o njenom najranijem djetinjstvu. Obraćala se matičnim službama u Beogradu, pokušavala dobiti dokumentaciju iz Zvečanske i tražila informacije povezane s ustanovama u kojima je boravila prije usvojenja.
Dio potrage odveo ju je i do ustanove za djecu u beogradskom naselju Braće Jerković. U nekim razgovorima nailazila je na razumijevanje i podršku, dok drugi pokušaji nisu donosili dokumente ili objašnjenja kojima se nadala. Svaki novi podatak bilo je potrebno uporediti s onim što je već znala.
Njena želja nije bila da ospori porodicu u kojoj je odrasla, nego da sazna više o vlastitom porijeklu. Posebno su je zanimala imena bioloških roditelja, okolnosti u kojima je ostavljena i mogućnost da negdje postoje članovi porodice za koje nikada nije čula.
„Ja se ne stidim. Imam pravo da tražim svoje poreklo, prvenstveno majku.“
— Vesna, u intervjuu za Telegraf iz 2022. godine
Vremenom je prikupljala sve više pojedinačnih podataka, ali nijedan nije bio dovoljan da samostalno razriješi njenu porodičnu prošlost. Poseban značaj dobio je razgovor s rođakom iz porodice njenih usvojitelja, koji joj je prenio informaciju o mogućem postojanju sestre bliznakinje.
Prema riječima tog rođaka, njena sestra navodno je živjela u Novom Sadu. Vesna nije imala dokaz koji bi potvrdio njihovo srodstvo, niti podatke na osnovu kojih bi mogla pouzdano identificirati ženu koju traži. Ipak, ta informacija otvorila je sasvim novo pitanje u njenoj dugogodišnjoj potrazi.
Ako bi se pokazalo da je rođak govorio istinu, to bi značilo da Vesna možda ima bliskog biološkog srodnika kojeg nikada nije upoznala. Međutim, sama porodična priča nije dovoljna za takav zaključak. Potrebni su dokumentacija ili odgovarajuća genetska provjera kako bi se mogućnost blizanačkog srodstva potvrdila.
Moguća sestra u Novom Sadu postala je novi trag
Vesna je odlučila proširiti potragu izvan institucija i porodičnih razgovora. Obratila se zajednici na Facebooku koja okuplja ljude u potrazi za biološkim roditeljima, djecom, braćom i sestrama. Objavila je podatke koje je prikupila, nadajući se da će neko prepoznati pojedinosti iz njenog ranog djetinjstva.
U objavi je navela datum upisan u njene dokumente, mjesto na kojem je pronađena i okolnosti usvojenja. Spomenula je i informaciju o mogućoj sestri bliznakinji u Novom Sadu, jasno pokazujući da se radi o navodu koji tek treba provjeriti.
Pisala je i o namjeri da uradi DNK test, koji bi mogao pomoći pri utvrđivanju srodstva s osobom za koju postoji mogućnost da joj je sestra. U tada dostupnim izvještajima test nije bio predstavljen kao završen niti je objavljen pouzdan rezultat koji bi potvrdio postojanje bliznakinje.
Njena objava privukla je pažnju drugih članova zajednice i medija. Pojedini ljudi javljali su se s informacijama o osobama koje bi mogle odgovarati njenoj potrazi, ali sličnost u izgledu ili poklapanje određenih podataka nisu sami po sebi dokaz biološkog srodstva.
Vesna je u svojim istupima naglašavala da ne želi optuživati biološku majku. Željela je razumjeti okolnosti u kojima je rođena i saznati ima li, osim vlastite djece, još nekoga s kim je povezana porijeklom. Taj cilj ostao je važniji od pretpostavki o razlozima zbog kojih je kao beba ostavljena.
ŠTA SLIJEDI?
Za potvrdu mogućeg srodstva sa ženom iz Novog Sada potrebni su pouzdani dokazi, među kojima može biti i DNK analiza. Dostupni izvještaji govore o Vesninoj namjeri da provjeri tu informaciju, ali ne potvrđuju da je pronašla sestru bliznakinju ili biološke roditelje. Zbog toga potragu treba predstavljati kao nerazriješenu, bez pretvaranja porodičnih navoda u utvrđene činjenice.
Priča o Vesninoj potrazi traje mnogo duže od jedne objave na društvenoj mreži. Počela je s pitanjima iz djetinjstva, nastavila se pronalaskom dokumenata o usvojenju i obilascima institucija, a kasnije dobila novi smjer zahvaljujući informacijama iz šire porodice.
U njenom slučaju postoje podaci o zbrinjavanju i usvojenju, ali nedostaje ono što najviše želi saznati: pouzdan identitet bioloških roditelja i odgovor na pitanje ima li sestru. Čak i kada određena informacija djeluje uvjerljivo, Vesna je svjesna da je potrebno pronaći potvrdu koja može povezati sve dijelove njene porodične prošlosti.
Dok se ne pojave novi dokumenti ili provjereni rezultati, sudbina moguće bliznakinje ostaje nepoznata. Vesnina javna potraga zato nije priča o već pronađenoj porodici, nego o dugogodišnjoj želji da razumije vlastite korijene i popuni praznine koje ni vrijeme ni dosadašnji odgovori nisu uspjeli razjasniti.
