Godinu dana nakon smrti čovjeka za kojeg se udala u bolničkoj sobi, jedna obična kartonska kutija ponovo je otvorila najteže poglavlje njenog života. Ono što je pronašla unutra povezivalo je Daniela, njegovu kćerku Lily i djevojčicu koju je izgubila mnogo godina ranije na način koji nije mogla ni zamisliti.
Mnogo prije nego što je upoznala Daniela i njegovu šestogodišnju kćerku, njen život već je bio obilježen tragedijom koja ju je promijenila iz temelja. Na jednoj dvosmjernoj cesti izvan grada dogodila se saobraćajna nesreća u kojoj su poginuli njen suprug Mark i njihova petogodišnja kćerka Josie. U nekoliko trenutaka ostala je bez porodice koju je poznavala i bez svakodnevnog života koji je do tada uzimala zdravo za gotovo.
Nakon nesreće medicinska sestra predala joj je vrećicu sa stvarima koje su pripadale Josie. Među njima su bile djevojčicine tenisice, gumica za kosu i mala naljepnica koju je dobila na satu plivanja. Međutim, nedostajao je predmet koji je za majku imao posebno emotivno značenje – mali sivi plišani zec kojeg je Josie zvala Mr. Bunny.
Zec je imao izblijedjeli ružičasti nos i jedno pomalo nakrivljeno uho. Josie ga je nosila gotovo svuda i upravo zbog toga majka je bila uvjerena da je morao biti s njom i u trenutku nesreće. Pokušavala je saznati gdje je završio, zvala policiju i vučnu službu, a zatim se sedmicama vraćala na mjesto sudara i pretraživala rub ceste, čak i po kiši.
POZADINA DOGAĐAJA
Nestanak plišanog zeca nije se mogao porediti s gubitkom supruga i djeteta, ali je za ožalošćenu majku imao posebno značenje. Mr. Bunny bio je jedan od predmeta koji je najviše povezivala sa svakodnevicom svoje kćerke i zato je vjerovala da je njegovim nestankom izgubila još jedan fizički trag života koji je nekada imala.
Novi život počeo je u bolničkoj sobi broj 412
Vrijeme je prolazilo, ali neke uspomene nisu blijedjele. Prodala je kuću u kojoj je nekada živjela s Markom i Josie, preselila se u manji stan i pokušala izgraditi svakodnevicu koja više nije podsjećala na život prije nesreće. Na kraju se zaposlila kao spremačica u županijskoj bolnici, ne sluteći da će upravo tamo upoznati dvije osobe koje će joj potpuno promijeniti budućnost.
U sobi 412 ležao je Daniel. Bolovao je od raka u terminalnoj fazi i, prema onome što je znao, ostalo mu je svega nekoliko mjeseci života. Osim bolesti, nosio je i strah zbog budućnosti svoje šestogodišnje kćerke Lily. Djevojčicina majka umrla je pri porodu, pa ju je Daniel godinama sam odgajao.
Jednog dana zatekla ga je kako pokušava počešljati Lily. Djevojčicina kosa bila je potpuno zamršena, dok Daniel zbog slabosti više nije imao snage ni preciznosti kakvu je nekada imao. Taj naizgled običan prizor probudio je u njoj uspomene na vrijeme kada je češljala Josie.
„Tata više nije baš dobar u pletenju pletenica.“
— Daniel
Ponudila je da pomogne. Isplela je Lily kosu pokretima koji su joj bili gotovo instinktivni, a kada je završila upitala je djevojčicu je li pletenica previše zategnuta. Lily je odmahnula glavom i odgovorila da je upravo onakva kakva treba biti.
Od tog dana njihovo poznanstvo više nije bilo samo slučajan susret bolničke radnice, pacijenta i njegovog djeteta. Pletenje kose postalo je dio njihove rutine. Pomagala je Lily s pravopisom, donosila joj grickalice i ostajala uz nju tokom perioda kada je Daniel prolazio kroz terapije i kada je djevojčici bilo potrebno društvo.
Kako su sedmice prolazile, Daniel je sve jasnije vidio koliko se Lily vezala za ženu koja im je gotovo svakodnevno dolazila u sobu. Istovremeno je znao da njegovo zdravstveno stanje ne ide nabolje. Njegov najveći strah više nije bila vlastita smrt, nego mogućnost da njegova kćerka ostane bez osobe kojoj može vjerovati.
Pitanje koje nije očekivala
Jednog poslijepodneva Daniel ju je uzeo za ruku. Nije pokušavao napraviti veliki romantični trenutak niti sakriti ozbiljnost situacije u kojoj se nalazio. Rekao joj je samo nekoliko riječi.
„Udati se za mene.“
— Daniel
Isprva se nasmijala jer je mislila da se šali. Međutim, Daniel je ostao ozbiljan. Objasnio joj je da ne razmišlja samo o sebi. Znao je da mu vrijeme ističe i želio je biti siguran da Lily nakon njegove smrti neće ostati potpuno sama.
Vidjevši odnos koji se između njih dvije već razvio, želio je pravno urediti ono što je u njihovoj svakodnevici već počelo ličiti na porodicu. Za nju odluka nije bila jednostavna, ali odgovor je već nosila u sebi. Zavoljela je Lily i nije mogla zamisliti da djevojčica nakon još jednog gubitka bude prepuštena neizvjesnosti.
Vjenčanje je održano u bolničkoj sobi broj 412. Dvije medicinske sestre bile su svjedokinje, dok je Lily bila djevojčica s cvijećem, nositeljica prstena i kuma. Daniel je zatim pravno uredio da njegova supruga postane Lilyina skrbnica.
Dvije sedmice poslije vjenčanja Daniel je umro. Nakon njegove smrti Lily i njena nova skrbnica preselile su se u kuću u kojoj je djevojčica ranije živjela sa ocem. Počela je nova etapa za obje, ali nije bila jednostavna ni za jednu od njih.
Lily je imala noćne more i često plakala za Danielom. Žena koja je sada trebala preuzeti roditeljsku ulogu također je griješila. Nekada bi spalila palačinke, zaboravila školski događaj ili potpisala pogrešan obrazac. Umjesto savršene porodične slike, njihov život sastojao se od malih pokušaja da pronađu ritam nakon gubitka.
Jedne večeri Lily ju je slučajno nazvala „mama“. Sljedećeg dana učinila je to ponovo, ovog puta svjesno. Bio je to tih znak da je djevojčica počela prihvatati novu osobu u svom životu bez osjećaja da time briše uspomenu na oca.
Na godišnjicu sprovoda Lily je donijela sakrivenu kutiju
Tačno godinu dana nakon Danielovog sprovoda dogodilo se nešto što nijedna od njih nije mogla do kraja razumjeti. Dok je u kuhinji pripremala pileću juhu, Lily se pojavila noseći malu kartonsku kutiju. Objasnila joj je da joj je otac prije smrti pokazao gdje je kutija sakrivena i zatražio obećanje da je neće otvoriti niti predati prije godišnjice njegove smrti.
Djevojčica očigledno nije znala šta se u njoj nalazi, ali je znala da je Daniel pridavao veliki značaj trenutku u kojem će kutija biti otvorena. Prije nego što ju je predala, rekla je rečenicu koja je dodatno produbila misteriju.
„Još uvijek nemaš pojma zašto je izabrao baš tebe.“
— Lily
Kada je otvorila kutiju, pred njom se nalazio predmet za koji je godinama vjerovala da je zauvijek nestao. Bio je to Mr. Bunny, sivi plišani zec njene pokojne kćerke Josie.
Nije ga mogla zamijeniti s drugom igračkom. Krzno je bilo istrošeno upravo onako kako ga je pamtila, a na jednom uhu i dalje se nalazio nakrivljeni šav koji je svojevremeno sama napravila. Na etiketi je ostalo nespretno ispisano Josieno ime.
Godinama je pretpostavljala da je igračka izgubljena negdje uz cestu, u automobilu ili tokom svega što se događalo nakon nesreće. Sada ju je držala u rukama u Danielovoj kući, iako je njega upoznala tek mnogo godina nakon smrti Marka i Josie.
ŠIRA SLIKA
Pronalazak igračke otvorio je pitanje koje je mijenjalo način na koji je gledala čitav odnos s Danielom. Ako je Mr. Bunny bio kod njega prije njihove svadbe, onda je Daniel očigledno znao nešto o njenoj prošlosti što joj nikada nije rekao. U tom trenutku nije znala ni kako je igračka stigla do njega ni koliko dugo ju je čuvao.
Privila je zeca uz lice i počela plakati. Lily se uplašila njene reakcije i odmah pretpostavila da je učinila nešto pogrešno.
„Oprosti, mama! Nisam znala!“
— Lily
Objasnila joj je da nije kriva i da nije mogla znati kakvu priču taj stari plišani zec nosi. Međutim, dok je pokušavala sabrati misli, u kutiji je primijetila još nešto skriveno ispod papirnate maramice.
Bila je to omotnica. Na njenoj prednjoj strani nalazilo se njeno ime, ispisano Danielovim rukopisom. Time je postalo jasno da pojavljivanje Mr. Bunnyja nije rezultat slučajnosti i da je Daniel prije smrti namjerno pripremio trenutak u kojem će njegova supruga ponovo vidjeti predmet koji je godinama bezuspješno tražila.
Zašto je plišani zec njene poginule kćerke bio u Danielovom posjedu, gdje ga je pronašao i zbog čega joj ništa nije rekao dok je bio živ, u ovom dijelu priče nije objašnjeno. Odgovori su se, prema samoj priči, nalazili u pismu koje je Daniel ostavio iza sebe – pismu koje je tek trebala otvoriti.
