Nedostatak majčinske ljubavi u djetinjstvu ostavlja duboke posljedice koje se manifestiraju kroz različite obrasce ponašanja i emocionalne poteškoće u odrasloj dobi. Ova tema, iako često nevidljiva, ima snažan utjecaj na osobu tokom cijelog života.
- Osobe koje nisu imale dovoljno majčinske ljubavi u svom odrastanju često se bore s pitanjima vrijednosti, osjećajem napuštenosti i nesigurnosti u odnosima. Njihova unutrašnja borba često ostaje neprepoznata, ali ima velik utjecaj na njihov svakodnevni život i odnose s drugima.
Kada dijete ne doživi majčinsku ljubav u svom najranijem periodu, ono ne razvija stabilnu sliku o sebi. Ljubav i pažnja majke, kroz pogled, riječ i zagrljaj, stvaraju temelje unutrašnjeg svijeta djeteta, formirajući osjećaj sigurnosti i vrijednosti.
- Ako te osnovne emocije nisu prisutne u dovoljnim količinama, dijete se počinje osjećati nesigurno i uvjereno da mora nešto mijenjati u svom ponašanju kako bi zaslužilo ljubav. Takvo uvjerenje nosi sa sobom dugoročne posljedice. U odrasloj dobi, osobe koje su odrasle u takvim okolnostima često se osjećaju kao da nikada nisu dovoljno dobre, bez obzira na to koliko uspjeha postigle. Ove osobe često imaju potrebu za stalnim dokazivanjem, brinući se previše o drugima i osjećajući da nikada ne mogu zadovoljiti tuđe ili vlastite standarde.
Jedan od najtežih emocionalnih obrazaca koji se kasnije javlja je strah od napuštanja. Osobe koje nisu imale dovoljno emocionalne sigurnosti kao djeca, često reagiraju preosjetljivo na sitne promjene u okolini, poput tišine ili promjene u tonu glasa. Iako razumiju da nema stvarne opasnosti, njihov organizam reagira na staru traumu, što dovodi do stalnog osjećaja napetosti i nesigurnosti u odnosima. Ove osobe često imaju duboku želju za bliskošću, ali i snažan strah od povrede, što stvara nesklad i nestabilnost u njihovim odnosima. Takav emocionalni paradoks čini da stabilni i sigurni odnosi izgledaju dosadno ili stranima, dok nestabilni odnosi mogu djelovati poznato, čak iako nisu zdravi.
- Oni koji su odrasli bez osjećaja sigurne ljubavi, često doživljavaju emocionalni umor. Konflikti i neizvjesnost aktiviraju mehanizme preživljavanja koje su naučili kao djeca. Ovi mehanizmi kasnije postaju uzroci unutrašnje napetosti, stresa i nesigurnosti, čime se stvara osjećaj emocionalnog umora. Takvo ponašanje često preraste u perfekcionizam, gdje greške nisu samo nepoželjne, već postaju prijetnja. Osobe koje su odrasle bez dovoljno ljubavi često osjećaju da moraju neprestano zasluživati sve što imaju, uključujući i odmor, koji doživljavaju kao luksuz koji ne zaslužuju.
Iako mnogi ljudi koji su odrasli bez dovoljne majčinske ljubavi to ne prepoznaju odmah, kasnije mogu imati poteškoća u prepoznavanju i izražavanju svojih emocija. Otvoriti se emocionalno doživljavaju kao rizik, pa često biraju distancu, šalu ili šutnju, čime se stvaraju nejasne granice u odnosima. U takvim slučajevima, granice postaju previše labave ili, s druge strane, previše krute, ali uvijek iz istog razloga – straha da će ljubav nestati ako se pokažu stvarne potrebe. Ovaj strah od napuštanja također može dovesti do stalne unutrašnje napetosti, koja ne nestaje ni kad sve izgleda mirno. Čak i kad je situacija u životu osobe stabilna, ona osjeća tihu sumnju da nešto loše može uskoro doći, jer nije naučila kako izgleda trajna sigurnost.
- Jedan od najdubljih emocionalnih efekata nedostatka majčinske ljubavi je tiha praznina koju osoba nosi unutar sebe. Bez obzira na to koliko imala uspjeha, prijatelja, obitelji ili karijere, osoba se može osjećati kao da nešto važno nedostaje. Često se ta praznina pokušava ispuniti stalnom aktivnošću, novim odnosima ili traženjem novih dokaza za vlastitu vrijednost, ali ti pokušaji donose samo privremeno olakšanje. Psiholozi i terapeuti, poput onih iz Srbije, Hrvatske i Bosne i Hercegovine, ističu da uspjeh nikada ne može zamijeniti emocionalnu sigurnost koju dijete nije dobilo na vrijeme. Ovaj fenomen je često prisutan u svakodnevnom životu, iako mnogi ljudi nisu ni svjesni da je upravo emocionalna praznina ta koja ih tjeraju u stalnu potragu za nečim što im nedostaje.
Stručnjaci iz regiona, poput psihoterapeuta koji pišu za portale kao što su Psihologija danas u Srbiji ili Centar za mentalno zdravlje u Zagrebu, često naglašavaju da ovakvi obrasci nisu znak slabosti, već naučeni načini preživljavanja. Ovi obrasci su logični odgovori na okolnosti u kojima je dijete odraslo, a kad se to shvati, prestaje samokritika. Ovi psihoterapeuti također navode da se, uz rad na sebi i razgovor s odgovarajućim stručnjacima, može početi proces izliječenja. Razumijevanje tih obrazaca i rad na izgradnji sigurnih emocionalnih odnosa mogu pomoći u smanjenju praznine koja nastaje kao rezultat nedostatka majčinske ljubavi.
Također, domaća literatura i stručnjaci iz Bosne i Hercegovine i Srbije koji se bave emocionalnim razvojem naglašavaju da ono što je naučeno, može se i odučiti. Terapeutskim radom i izgradnjom zdravih odnosa s drugim ljudima, moguće je ponovo naučiti kako voljeti i graditi emocionalnu sigurnost. Iako su ovi obrasci duboko ukorijenjeni, oni nisu trajni, i uz pravi rad, moguće ih je promijeniti. Na kraju, ljubav i sigurnost mogu se naučiti i izgraditi čak i u odrasloj dobi
