U surovim, vjetrovitim ravnicama sjeverne Montane, gdje zime donose ledene vjetrove i smrtonosnu hladnoću, započela je priča koja će postati simbol hrabrosti, ljubavi i neizmjerne ljudske dobrote.
- Mlada majka, Hana Krouli, našla se u situaciji koju nijedna žena ne bi smjela doživjeti. Ostavljena je na milost i nemilost snijegu, zajedno sa svojim tek rođenim kćerkama. I dok je u tom trenutku njezin svijet izgledao kao kraj, sve je to na kraju postalo početak jednog sasvim novog života, zahvaljujući jednoj presudnoj odluci.
Ona nije bila samo žrtva teške obiteljske situacije, već i dokaz snage koju majčinska ljubav može donijeti, čak i u najgorem trenutku. Sneg je škrgućući pod naletima hladnog vjetra prekrivao sve pred sobom, dok su se Hana i njene tri malene bebe borile za život na smrznutom imanju. Mnogi su se pitali kako će preživjeti, ali Hana nije posustajala, njezina pažnja nije bila usmjerena na vlastitu patnju, već na sigurnost svoje djece.
Metju, njen muž, nije mogao podnijeti činjenicu da je treće dijete bila djevojčica. U trenutku kad je saznao tu vijest, pokazao je potpuno nerazumijevanje i hladnoću prema svojoj obitelji. Umjesto da osjeti radost zbog zdravlja svoje djece, Metju je govorio o “propaloj lozi” i “nasljedstvu koje je propalo”. Zamišljajući djecu kao teret, odveo je Hanu na led i, bez imalo obzira, vezao je za ogradu, a potom ostavio s tri novorođene bebe. Njegov postupak nije bio samo napuštanje; bio je to čin potpunog zanemarivanja ljudskog dostojanstva.
Dok je Hana bila vezana za staru ogradu, potpuno iscrpljena i u opasnosti da umre od hladnoće, iznenada je čula korake. Bili su smireni i ravnomjerni, a zvuk se približavao. U tom trenutku, iz magle je izašao Semjuel Rid, lokalni inspektor za stoku. On je bio čovjek poznat po svojoj povučenosti i šutljivosti, ali tog dana nije mogao okrenuti leđa onome što je vidio. Pred njim je bila žena vezana kao životinja, a tri novorođenčeta ostavljena na milost i nemilost prirodi.
- Semjuel nije oklijevao. Iako je znao da situacija nije jednostavna, odmah je odlučio pomoći. Sjeo je pored nje, presjekao konopce i počeo pažljivo uvijati bebe u svoj kaput. Hana je jedva mogla izgovoriti riječi: „Molim vas… prvo njih“, dok su joj suze ledene klizile niz lice. Semjuel, smiren i odlučan, pomogao joj je da dođe do daha, a zatim je pažljivo podigao i odveo ih u svoju skromnu kućicu.
Međutim, ono što je slijedilo, bio je sukob s njezinim mužem. Metju, sav bijesan i ljut, pojavio se ispred Semjuelove kolibe, udarajući kundakom puške po vratima i zahtijevajući povratak “onoga što je njegovo”. Semjuel je izašao, smiren, s jasnoćom u glasu, govoreći mu da “one nisu ničije vlasništvo, već ljudi”. Metju nije mogao prihvatiti gubitak kontrole i pokušao je prijetiti, čak je pucao iz puške. Međutim, Semjuel nije popustio – ispalio je upozoravajući hitac u snijeg, jasno dajući do znanja da se neće povući.
- Srećom, lokalna policija bila je brzo obaviještena i već su se pojavila vozila okružnog šerifa. Metju je bio uhapšen, a njegova kontrola nad situacijom bila je gotova. Hana je tada dala iskaz, ali nije bila samo svjedokinja. To je bio njen čin vraćanja vlastitog dostojanstva, trenutak kada je napokon uzela kontrolu nad vlastitim životom. Metju je pokušao braniti svoj postupak, ali Hana mu je hladno odgovorila: „Za mene jeste.“ Njene riječi nisu bile samo odgovor, već su označile kraj njezinog straha i početak oporavka.
Tijekom mjeseci koji su uslijedili, Hana je prolazila kroz razne teškoće: sudska ročišta, psihološke borbe, papiri koji su tražili njezinu potpisanu izjavu. Zajednica koja je do tada bila povučena, iznenada je počela pružati podršku. Semjuel nije preuzimao ulogu heroja, ali je bio prisutan u svakom trenutku. Pomogao je Hani u organizaciji života, brizi o njenim kćerkama, a djeca su naučila raditi na imanju, saditi biljke i brinuti se za životinje.
Zajedno su, polako ali sigurno, izgradili novi život. Ono što je zima pokušala oduzeti, njihovo novo zajedništvo i ljubav prema djeci nisu mogli uništiti. Njihov dom, koji je nekada bio mjesto straha i patnje, postao je simbol oporavka i nove nade. Semjuel i Hana su dokazali da je i u najtežim trenucima moguće pronaći snagu i ljubav koja može izliječiti sve rane.
