Vukosava Dišlieski iz Beograda dva puta je prošla kroz moždani udar, a iskustvo koje je opisala pokazuje koliko se simptomi mogu pojaviti naglo i koliko je važno ozbiljno shvatiti iznenadne promjene govora, slabost ruke ili druge neurološke tegobe. Nakon liječenja promijenila je brojne životne navike, dok danas posebno upozorava na problem povišenog krvnog pritiska koji je, kako kaže, godinama zanemarivala.
Vukosava Dišlieski je 67-godišnja penzionerka koja je 37 godina radila kao učiteljica u Osnovnoj školi „Ivan Goran Kovačić“. Nakon dugog radnog vijeka teško je mogla pretpostaviti da će se suočiti sa zdravstvenim problemom koji će je natjerati da iz temelja preispita način na koji brine o svom organizmu. Moždani udar nije doživjela jednom, već dva puta, i to u razmaku od samo nekoliko sedmica.
Njeno prvo iskustvo bilo je posebno iznenađujuće jer, prema njenom opisu, nije postojalo jasno upozorenje koje bi joj dalo vremena da shvati šta se događa. Nalazila se na vikendici u Beškoj kada je iznenada pala na travu. Članovi porodice odmah su shvatili da nije riječ o običnom gubitku ravnoteže ili trenutnoj slabosti.
Njena unuka prva je primijetila posebno zabrinjavajuću promjenu – Vukosavin govor više nije bio normalan. Govorila je nepovezano i izgovarala stvari koje nisu imale smisla. Takva nagla promjena govora spada među poznate znakove moždanog udara, uz iznenadnu slabost ili utrnulost jedne strane tijela, probleme sa vidom, ravnotežom i naglu jaku glavobolju. Kod pojave takvih simptoma potrebna je hitna medicinska procjena. :contentReference[oaicite:0]{index=0}
Prvi moždani udar došao je bez upozorenja
Vukosavin suprug nije čekao da vidi hoće li joj biti bolje, već ju je odvezao u bolnicu. Nakon pregleda i potrebnih analiza utvrđeno je da je doživjela moždani udar. U bolnici je ostala ukupno 12 dana, a prema njenim riječima, posljedice prvog udara nisu bile izrazito teške.
Kao vidljiva posljedica ostala je blaga promjena na lijevoj ruci, ali Vukosava je nastavila funkcionisati i vjerovala da je najteži dio iskustva iza nje. Međutim, samo petnaestak dana nakon prvog udara uslijedio je novi zdravstveni problem. Ovoga puta, prije nego što je završila u bolnici, primijetila je i određene simptome.
POZADINA DOGAĐAJA
Vukosava je nakon prvog moždanog udara provela 12 dana u bolnici i nije imala teže posljedice osim blage zakrivljenosti lijeve ruke. Ipak, približno 15 dana kasnije ponovo je morala hitno potražiti medicinsku pomoć zbog drugog moždanog udara.
Dan prije drugog događaja osjetila je snažnu glavobolju. Popila je tabletu i otišla na spavanje, a naredno jutro isprva nije imala utisak da se događa nešto neobično. Tek tokom doručka pojavila se promjena koju više nije bilo moguće previdjeti.
U lijevoj ruci držala je tanjir kada je odjednom izgubila kontrolu nad njom. Ruka joj se ispružila, a tanjir je završio na podu. Porodica je ponovo reagovala i odvezla je u bolnicu „Sveti Sava“.
“Osjetila sam snažnu glavobolju, popila tabletu i legla u krevet. Sljedećeg jutra činilo se da je sve u redu, ali dok sam doručkovala, lijeva ruka u kojoj sam držala tanjir jednostavno mi se ispružila, a tanjir je pao na pod. Odmah su me odvezli u bolnicu Sveti Sava”
— Vukosava Dišlieski
Godinama je zanemarivala visok krvni pritisak
Nakon svega što joj se dogodilo, Vukosava je počela drugačije posmatrati problem sa krvnim pritiskom. Priznala je da je godinama imala povišene vrijednosti, ali da tome nije pridavala dovoljno pažnje. Tek nakon dva moždana udara postala je svjesna koliko ozbiljne posljedice nekontrolisana hipertenzija može imati.
Visok krvni pritisak jeste jedan od vodećih faktora rizika za moždani udar. Poseban problem predstavlja to što mnoge osobe sa hipertenzijom nemaju jasne simptome, pa mjerenje krvnog pritiska ostaje jedini pouzdan način da se utvrdi da li su vrijednosti povišene. Svjetska zdravstvena organizacija upozorava da neliječena hipertenzija može doprinijeti nastanku moždanog udara i drugih ozbiljnih bolesti. :contentReference[oaicite:1]{index=1}
Vukosava se tokom boravka u bolnici trudila ostati mentalno aktivna. Vrijeme je provodila čitajući i rješavajući ukrštene riječi. Činjenica da je nakon dva udara mogla nastaviti sa takvim aktivnostima za nju je bila posebno važna, naročito jer nije ostala sa težim dugoročnim posljedicama koje moždani udar kod nekih pacijenata može izazvati.
Vukosavino iskustvo pokazuje dvije različite slike istog zdravstvenog problema: prvi put porodica je primijetila nagli pad i nepovezan govor, dok se prije drugog udara pojavila jaka glavobolja, a zatim iznenadni gubitak kontrole nad lijevom rukom.
Upravo je iznenadna slabost ruke jedan od simptoma na koje zdravstvene organizacije posebno upozoravaju. Kod sumnje na moždani udar ne preporučuje se čekanje da simptomi sami prođu. Moždani udar je hitno medicinsko stanje, jer prekid dotoka krvi u dio mozga ili krvarenje u mozgu mogu dovesti do oštećenja moždanog tkiva, trajnog invaliditeta, pa i smrti. :contentReference[oaicite:2]{index=2}
Zbog toga iskustvo jedne osobe ne treba koristiti kao način samostalnog postavljanja dijagnoze. Neko može imati drugačije simptome, a glavobolja sama po sebi ne znači da osoba doživljava moždani udar. Ono što zahtijeva posebnu pažnju jesu naglo nastale neurološke promjene poput slabosti jedne strane tijela, spuštenog dijela lica, problema sa govorom, vidom, koordinacijom ili iznenadne izrazito jake glavobolje. :contentReference[oaicite:3]{index=3}
Poslije bolnice promijenila je svakodnevne navike
Povratak kući za Vukosavu nije značio povratak starom načinu života. Nakon savjeta kardiologa odlučila je ozbiljnije pristupiti faktorima na koje je mogla uticati. Prema njenim riječima, smršala je 15 kilograma i fizičku aktivnost učinila dijelom svakodnevne rutine.
Navela je da svakodnevno hoda i do 15 kilometara. Promijenila je i način ishrane, izbacila prženu hranu i počela sama praviti hljeb. Te promjene ne treba posmatrati kao univerzalnu terapiju koju bi svaka osoba nakon moždanog udara trebala kopirati, jer plan oporavka, fizičke aktivnosti, ishrane i liječenja mora biti prilagođen zdravstvenom stanju pojedinca i preporukama njegovih ljekara.
U širem smislu, kontrola krvnog pritiska, fizička aktivnost primjerena zdravstvenom stanju i kvalitetnija ishrana spadaju među važne elemente smanjenja rizika od moždanog udara. Zdravstvene smjernice posebno navode hipertenziju, povišen holesterol, pušenje, gojaznost i dijabetes među značajnim faktorima rizika, dok izbor zdravije hrane i ograničavanje prekomjernog unosa soli mogu pomoći u kontroli krvnog pritiska. :contentReference[oaicite:4]{index=4}
ŠIRA SLIKA
Moždani udar ne mora kod svake osobe izgledati isto. Vukosavini simptomi predstavljaju njeno lično iskustvo, ali zdravstvene preporuke naglašavaju da posebno treba obratiti pažnju na naglu slabost ili utrnulost lica, ruke ili noge, probleme sa govorom, vidom, ravnotežom i iznenadnu jaku glavobolju. U takvoj situaciji potrebno je hitno zatražiti medicinsku pomoć. :contentReference[oaicite:5]{index=5}
Vukosava kaže da je promijenila i odnos prema stresu. Ranije je koristila lijekove za smirenje, dok tvrdi da joj sada više nisu potrebni jer je razvila drugačiji način suočavanja sa svakodnevnim pritiscima. U toj promjeni posebno ističe iskustvo koje je stekla radeći decenijama sa djecom.
“Nema više stresa, naučila sam kako se nositi s njim, a tome me najviše naučio rad s djecom”
— Vukosava Dišlieski
Dva moždana udara promijenila su njen odnos prema zdravlju
Vukosavina priča prvenstveno je lično svjedočanstvo žene koja je u kratkom periodu dva puta prošla kroz ozbiljan zdravstveni događaj. Ono što danas posebno naglašava jeste da povišen krvni pritisak ne treba zanemarivati samo zato što osoba trenutno nema izražene tegobe.
U njenom slučaju prvi alarm porodici nije bila glavobolja niti bol, već pad i govor koji više nije imao smisla. Drugi put snažna glavobolja pojavila se prethodne večeri, a sljedećeg jutra nagla promjena funkcije lijeve ruke bila je signal zbog kojeg je ponovo završila u bolnici. Upravo iznenadnost takvih simptoma jedan je od razloga zbog kojih se moždani udar smatra medicinskim stanjem kod kojeg je brzo reagovanje izuzetno važno. :contentReference[oaicite:6]{index=6}
Nakon svega, nije se zadržala samo na strahu da bi se događaj mogao ponoviti. Uz medicinske savjete promijenila je dio svojih svakodnevnih navika, izgubila višak kilograma, počela više hodati i prilagodila način ishrane. Njeno iskustvo ipak ne znači da životne navike mogu zamijeniti propisanu terapiju ili redovne ljekarske kontrole, posebno kod osoba koje već imaju dijagnostikovanu hipertenziju ili su ranije preživjele moždani udar.
Najvažnija poruka njenog iskustva ostaje jednostavna: simptome koji se javljaju naglo ne treba pokušavati objasniti umorom ili čekati da prođu, naročito kada se pojave problemi sa govorom, slabost jedne strane tijela ili drugi neurološki znaci. Vukosava je dva puta imala sreću da porodica reaguje i odvede je u bolnicu, a upravo ta iskustva navela su je da danas mnogo ozbiljnije pristupa krvnom pritisku, kontroli zdravlja i navikama koje može mijenjati.
