U današnjem članku vam pišemo na temu života legendarnog glumca koji je usred najveće slave odlučio da nestane iz javnosti i pronađe mir daleko od grada. Njegova priča pokazuje kako čovjek ponekad mora pobjeći od svega da bi ponovo pronašao sebe i shvatio šta mu je zaista važno u životu.
- Kada se danas spomene ime Petra Božovića, mnogi prvo pomisle na njegove moćne filmske i pozorišne uloge, glas koji se ne zaboravlja i karaktere koje je igrao tako uvjerljivo da su djelovali potpuno stvarno. Ipak, iza uspješne karijere krila se jedna sasvim drugačija priča, mnogo tiša i emotivnija od svega što je publika gledala na sceni. Dok su drugi sanjali popularnost, reflektore i život u velikim gradovima, on je u jednom trenutku odlučio da uradi nešto što bi rijetko ko imao hrabrosti da učini. Ostavio je sve i otišao u planinu.
Taj potez iznenadio je mnoge ljude iz svijeta glume. U vremenu kada je bio veoma poznat i kada je njegova karijera bila na vrhuncu, povukao se iz svakodnevnog života i proveo čak četiri godine daleko od gradske gužve, buke i politike koja je tada razarala cijeli region. Nije želio da bude dio haosa koji je gutao ljude, niti da svakodnevno sluša priče koje su mu unosile nemir. Kako je kasnije govorio, osjećao je da mu je duša postala umorna i da više nije mogao da prihvati promjene koje su se dešavale oko njega.
- U jednom od svojih rijetkih iskrenih razgovora priznao je da nije pobjegao samo od pozorišta, nego od svega što ga je gušilo. Smatrao je da se svijet u kojem je živio potpuno promijenio i da više ne prepoznaje ljude, odnose ni vrijednosti u koje je vjerovao. Posebno ga je boljelo raspadanje nekadašnje države, jer je smatrao da su ljudi izgubili nešto veliko i dragocjeno. Govorio je da su mnogi tada ostali bez pravca, a upravo se tako osjećao i on.
Umjesto luksuza i gradskog života, izabrao je jednostavnost crnogorskih planina. Dane je provodio među ljudima koji su živjeli skromno, ali dostojanstveno. Upravo u tim krajevima pronašao je ono što mu je godinama nedostajalo – mir i osjećaj pripadnosti prirodi. Slušao je stare ljude, njihove životne priče, mudrost i način na koji su prihvatali i dobro i loše bez žaljenja i kuknjave.
- Domaći izvor “TV Novosti” svojevremeno je pisao da je Božović upravo među tim ljudima pronašao novu snagu i naučio da čovjek prvo mora pogledati vlastite slabosti prije nego što krivicu traži u drugima. Ti razgovori ostavili su snažan trag na njega i potpuno promijenili njegov pogled na život.
Glumac je često govorio da su planinski ljudi bili mnogo jači od savremenog čovjeka. Nisu se žalili kada bi ih pogodila nesreća, nego su nastavili dalje. Kada bi došlo teško vrijeme, prihvatali su ga kao dio života. Upravo ta njihova snaga fascinirala ga je više od svega. Smatrao je da su takvi ljudi povezani sa zemljom, porodicom i prirodom na način koji je moderan čovjek odavno izgubio.
- Posebno ga je dirnulo to što je tokom boravka u planinama ponovo osjetio djetinjstvo. Prisjećao se dana provedenih na selu kod Kolašina, gdje je kao dječak učio šta znači sloboda. Govorio je da je tih nekoliko godina za njega bilo kao drugi život, jer je konačno imao vremena da razmisli o sebi, svojim greškama i svemu što je prošao.
Iako je djelovalo da je potpuno zaboravio svijet glume, pozorište je ipak ostalo njegova najveća ljubav. Nakon nekoliko godina izolacije počeo je osjećati prazninu. Nedostajala mu je scena, publika i osjećaj koji samo glumac može razumjeti. Kasnije je iskreno priznao da mu je život bez pozorišta izgledao kao život bez voljene osobe.
- Veliku ulogu u njegovom povratku imali su prijatelji iz umjetničkog svijeta. Posebno je isticao pomoć i podršku koje su mu pružili Rade Šerbedžija i njegova supruga Lenka. Oni su ga ohrabrili da se vrati glumi i ponovo pronađe mjesto kojem pripada. Kada se konačno vratio na scenu, publika je shvatila da je iz planina došao drugačiji čovjek – mirniji, mudriji i mnogo emotivniji.
Domaći izvor “Kurir” naglašavao je da je njegov povratak bio jedan od najneobičnijih trenutaka na domaćoj glumačkoj sceni, jer je malo ko vjerovao da će se čovjek koji je četiri godine živio gotovo kao samotnjak ponovo vratiti reflektorima i uspjehu.
- Pored uspješne karijere, njegov privatni život uvijek je intrigirao javnost. Malo ljudi zna da je bio u braku sa poznatom glumicom Marinom Koljubajevom, koja je važila za jednu od najljepših žena tadašnje Jugoslavije. Njihova ljubav dugo je bila tema medija, a iz tog braka dobili su sina Draška. Iako o privatnim stvarima nije često govorio, bilo je jasno da porodicu smatra najvažnijim dijelom svog života.
Danas, u poznim godinama, najveću sreću pronalazi u unuci Anđeliji. Često priča koliko mu znači vrijeme provedeno s njom i kako ga upravo ona podsjeća da život nisu samo karijera i uspjeh. Njegove šale i nježne riječi o unuci pokazale su javnosti jednu sasvim drugačiju stranu čovjeka kojeg su mnogi doživljavali kao strogog i ozbiljnog umjetnika.
- Ipak, jedan trenutak iz njegovog života posebno je rastužio ljude. Govoreći o porodici, nije mogao sakriti emocije kada je spomenuo starijeg brata. Prisjećao se svog djeda koji je prodavao zemlju kako bi školovao sinove i omogućio im bolji život. Međutim, osjećaj da je brat uvijek bio bliži majci ostavio je dubok trag na njemu.
Sa suzama u očima pričao je kako je kod brata često gledao fotografiju na kojoj su brat i majka zajedno, dok njega na slici nije bilo. Ta mala stvar godinama ga je boljela i podsjećala da čak i uspješni ljudi nose svoje tihe tuge koje nikada potpuno ne nestanu. Upravo zbog takvih iskrenih trenutaka publika ga je još više poštovala.
- Domaći izvor “Mondo” pisao je da su mnogi bili iznenađeni koliko emotivno Božović govori o porodici, jer je tokom života uglavnom djelovao kao snažan čovjek koji rijetko pokazuje slabost. Međutim, upravo su te njegove iskrene ispovijesti pokazale koliko ga je život oblikovao.
Kroz sve što je prošao, Petar Božović ostao je čovjek koji nikada nije pristajao na laž i površnost. Njegova odluka da ode u planinu nije bila hir slavnog glumca, nego pokušaj da sačuva vlastiti mir i dostojanstvo. U vremenu kada mnogi bježe u gužvu, on je pobjegao u tišinu. Tamo je pronašao odgovore koje godinama nije mogao da pronađe među ljudima i reflektorima.
Njegova priča danas djeluje gotovo nestvarno, jer malo ko bi imao snage da se odrekne slave i udobnosti zarad unutrašnjeg mira. Upravo zato mnogi smatraju da je Petar Božović mnogo više od velikog glumca. On je čovjek koji je imao hrabrosti da stane, ode i ponovo pronađe sebe onda kada mu je to bilo najpotrebnije.
