U današnjem članku vam pišemo na temu jednog od najmoćnijih ljudi prošlog vijeka i neobičnog susreta koji je ostao upamćen u Beogradu. Priča o Dejvidu Rokfeleru i novinarki Miri Adanji Polak i danas izaziva pažnju jer otkriva sasvim drugačiju stranu čovjeka kojeg je svijet doživljavao kao simbol ogromnog bogatstva i uticaja.
- Kada je početkom osamdesetih godina Dejvid Rokfeler stigao u Jugoslaviju povodom sastanka Međunarodnog monetarnog fonda, cijeli Beograd pričao je samo o njemu. Njegovo prezime već tada bilo je sinonim za nevjerovatno bogatstvo, političku moć i svjetski uticaj. Ljudi su željeli makar na trenutak vidjeti čovjeka o kojem su pisali svi veliki mediji, a njegov dolazak izazvao je ogromnu pažnju među političarima, ekonomistima, novinarima i običnim građanima.
Među rijetkima koji su imali priliku da sa njim razgovaraju bila je novinarka Mira Adanja Polak, koja je već tada važila za osobu sposobnu da dođe do najuticajnijih ljudi svijeta. Iako su mnogi bili impresionirani činjenicom da se nalazi pored milijardera kojeg su smatrali gotovo nedodirljivim, ona ga je dočekala spremna, sa znanjem o njegovoj porodici, političkim vezama i poslovnoj imperiji koju je predstavljao.
- Tokom razgovora Rokfeler nije djelovao hladno ni arogantno kako su mnogi očekivali. Naprotiv, ostavio je utisak čovjeka koji pažljivo sluša i iskreno želi razumjeti zemlju u koju je došao. Posebno ga je fasciniralo to što novinarka poznaje istoriju njegove porodice i razumije političku pozadinu njegove karijere. Upravo zbog toga razgovor nije bio običan intervju, već susret dvoje ljudi koji su otvoreno razmjenjivali mišljenja o svijetu, politici i budućnosti.
Domaći izvor “Politika” svojevremeno je pisao da je dolazak Dejvida Rokfelera u Jugoslaviju bio mnogo više od poslovne posjete. Prema njihovim tekstovima, tadašnja država imala je značajnu ulogu između Istoka i Zapada, zbog čega su najveći svjetski finansijeri željeli održavati dobre odnose sa jugoslovenskim vlastima. Upravo zato njegov boravak u Beogradu nije bio samo simbol ekonomije, već i dokaz da je Jugoslavija tada imala ozbiljan međunarodni ugled.
- Mira Adanja Polak kasnije je pričala da ju je posebno iznenadilo koliko je Rokfeler bio zainteresovan za obične ljude i svakodnevni život u Jugoslaviji. Pitao ju je zašto voli novinarstvo, koliko joj znači posao i kako vidi svoju zemlju. Takva pitanja mnoge su iznenadila jer su očekivali da će razgovarati isključivo o novcu i bankama. Međutim, Dejvid Rokfeler želio je da razumije društvo u kojem se nalazi, a ne samo njegove ekonomske pokazatelje.
Posebno zanimljiv detalj bio je njegov izbor smještaja. Iako je mogao odsjesti u najluksuznijim hotelima, odlučio je da boravi u hotelu Bristol u Beogradu. Razlog nije bio luksuz, već emocija i porodična tradicija. Njegov deda je decenijama ranije tokom posjete Kraljevini Jugoslaviji takođe boravio u istom hotelu, pa je Dejvid želio da nastavi tu neobičnu porodičnu povezanost sa Beogradom.
- Radnici hotela kasnije su govorili da je bio veoma disciplinovan i tačan čovjek. Nije volio bespotrebne razgovore, kretao se uz veliko obezbjeđenje i sve je radio precizno, gotovo vojnički organizovano. Ipak, ono što su mnogi zapamtili jeste činjenica da nije bio rasipan kada su u pitanju napojnice, zbog čega su pojedini konobari ostali razočarani.
Portal “Kaldrma”, koji se bavi starim pričama Beograda, naglašavao je da je Rokfelerova posjeta ostala dio urbane istorije grada. Posebno su isticali kako su ulice bile zatvarane tokom njegovog prolaska, dok su građani pokušavali makar izdaleka vidjeti čovjeka o kojem se pričalo kao o simbolu američke moći. Za mnoge Beograđane to je bio trenutak kada su osjetili da se njihov grad nalazi u centru svjetskih događaja.
- Iza hladne slike milijardera krio se čovjek opsjednut redom, organizacijom i zapisivanjem detalja. Njegova ćerka kasnije je otkrila da je vodio bilješke gotovo o svakom susretu u životu. Imao je adresar sa više od 150 hiljada kontakata i bilježio je utiske sa sastanaka, putovanja, večera i poslovnih pregovora. Mnogi su mislili da posjeduje nevjerovatno pamćenje, ali istina je bila da je sve sistematski zapisivao.
Iako je bio poznat kao bankar i milijarder, umjetnost je zauzimala posebno mjesto u njegovom životu. Bio je fasciniran djelom srpskog umjetnika Lazara Vozarevića pod nazivom “Krug”. Kada je ugledao tu sliku, navodno je odmah rekao da želi da bude njegova. Kasnije je upravo to umjetničko djelo postalo dio njegove velike kolekcije.
- Godinama kasnije slika se ponovo vratila u Beograd, što je izazvalo veliko interesovanje javnosti. Ljudi su tada shvatili koliko je Rokfeler zapravo poznavao umjetnost sa naših prostora i koliko je poštovao kreativnost umjetnika iz bivše Jugoslavije.
Domaći list “Večernje novosti” pisao je da je Rokfeler imao poseban odnos prema kulturi i umjetnosti, te da je upravo kroz kolekcionarstvo pokušavao ostaviti trag koji neće biti vezan samo za novac. Prema njihovim navodima, njegova porodica bila je među osnivačima Muzeja moderne umjetnosti u Njujorku, a Dejvid je vjerovao da umjetnost može povezivati ljude bolje od politike.
- Njegov život bio je obilježen ogromnim luksuzom još od djetinjstva. Odrastao je u jednoj od najbogatijih porodica svijeta, u kućama koje su izgledale poput kraljevskih palata. Svake večeri organizovane su luksuzne večere na kojima se pazilo na svaki detalj, od odjeće do ponašanja za stolom. Međutim, uprkos bogatstvu, porodica je insistirala na disciplini i radu.
- Rokfeler je završio Harvard, doktorirao ekonomiju i tokom Drugog svjetskog rata radio u vojnoj obavještajnoj službi. Kasnije je preuzeo vodeću ulogu u čuvenoj Chase Manhattan banci i izgradio globalni uticaj kakav je rijetko ko imao. Sastajao se sa predsjednicima država, kraljevima i najmoćnijim ljudima planete.
Ipak, njegov život pratile su i brojne kontroverze. Godinama su kružile priče o transplantacijama srca i opsesiji dugovječnošću. Mediji su pisali da je navodno imao više transplantacija srca i bubrega, ali te informacije nikada nisu zvanično potvrđene. Upravo ta misterioznost dodatno je pojačavala interesovanje javnosti.
- Rokfeler je znao da izaziva podijeljena mišljenja. Dok su ga jedni smatrali velikim filantropom koji je pomagao medicinu, obrazovanje i nauku, drugi su ga gledali kao simbol bezgranične moći bogatih porodica koje utiču na svjetsku politiku i ekonomiju.
Njegova porodica bila je povezana sa brojnim teorijama zavjere, posebno zbog organizacija poput Trilateralne komisije i Bilderberg grupe. Mnogi su vjerovali da upravo takvi krugovi utiču na globalne odluke iza zatvorenih vrata. Rokfeler nikada nije potpuno bježao od tih priča. Jednom je čak rekao da je ponosan ako ga nazivaju internacionalistom koji želi bolji i povezaniji svijet.
- Kada je preminuo 2017. godine, svijet je ostao bez jednog od posljednjih velikih simbola stare američke finansijske elite. Iza sebe je ostavio milijarde, ogromnu mrežu političkih i poslovnih kontakata, ali i priče koje se i danas prepričavaju.
Ipak, možda najzanimljiviji detalj iz cijele njegove životne priče ostaje upravo onaj razgovor sa Mirom Adanjom Polak u Beogradu. U trenutku kada su svi očekivali susret sa hladnim milijarderom, pojavio se čovjek koji je želio razgovarati o poslu, životu, radu i smislu postojanja.
Njegove riječi da je “pošten rad smisao života” ostale su upamćene mnogo više od priča o milijardama. Upravo zbog toga taj susret nije ostao samo novinarski intervju, već podsjetnik da se iza najvećih imena svijeta često kriju ljudi mnogo složeniji nego što javnost misli.
