Andres iz Danske odlučio je da promeni svoj život iz temelja. Posle godina provedenih u urbanoj sredini, sa stabilnim poslom i svakodnevnim rutinama, odlučio je da se potpuno okrene ka prirodi.
- Iako je većina ljudi sanjala o sigurnim poslovima i redovnim prihodima, on je izabrao da se povuče iz sveta komfora i bežanja u tišinu šume.Jednog dana je napustio posao, dao otkaz, i kupio malu kuću na točkovima, koju je postavio na ivici šume.
Ovaj drveni dom, iako skroman, predstavljao je za njega početak novog života – života po sopstvenim pravilima. Smestio se u dom koji je minimalistički, ali sasvim funkcionalan. Imao je sve što mu je bilo potrebno: prostor za spavanje, kuhinjski kutak, peć na drva, i mnogo više. “Za mene, to je bilo sve što mi je bilo potrebno”, kaže Andres.

- Odluka da pređe u šumu nije bila slučajna. Odlučio je da se poveže sa prirodom i da svaki trenutak bude ispunjen smirenjem koje mu je grad prethodno uskraćivao. Ovaj preokret mu je omogućio da se oslobodi od stresa i ubrzanog tempa života. Uzgoj povrća i začinskog bilja u svom vrtu postao je ne samo njegov hobi, već način da se poveže sa sezonskim ritmovima prirode. Svaka klica koju posadi, svaki plod koji sazri, postao je mala pobeda za njega.

- Nema više računa i hipoteka. Andres sada živi sa samo osnovnim potrebama, a sloboda koju oseća je neprocenjiva. Njegov način života je jednostavan: sakupljanje i filtriranje kišnice postalo je ne samo svakodnevna rutina, već i filozofija života. On tvrdi da je upravo taj proces sakupljanja, filtriranja i korišćenja prirodnih resursa naučio poštovanju svega što ima. Iako nije više deo gradskog života, nije žalio zbog svoje odluke. “Osećam se slobodno, i to je upravo ono što sam želeo”, rekao je.
Andresova priča možda neće odgovarati svima, ali ona ima snažnu poruku za one koji traže jednostavan život u skladu sa prirodom. “Za mene je sreća u jednostavnosti, ne u stvarima koje mi donose novac”, kaže on, naglašavajući kako ne smatra da je materijalni svet i dalje potrebna komponenta za sreću.

U današnjem društvu, sve je više onih koji se opredeljuju za jednostavniji, održiviji način života, bežeći iz gradova i tražeći način života u prirodi. Iako je život u šumi sa sobom nosio mnoge izazove, Andres smatra da je njegov život sada bogatiji i smisleniji nego ikada pre. Na društvenim mrežama i internetu, ovaj način života dobija sve više pažnje, jer se ljudi interesuju za takav način života. Čini se da život u skladu sa prirodom ima i svoje pristalice, koji pronalaze inspiraciju u jednostavnosti.












