“Tata, kakva je ta leukemija?”: Zlatana je smrt najbližeg slomila, tad je shvatio da milioni ne vrede

Zlatan Ibrahimović godinama je važio za čovjeka kojeg ništa ne može slomiti. Njegova karijera bila je ispunjena pobjedama, velikim transferima i trenucima u kojima je djelovao gotovo nepobjedivo.

• Ipak, iza imidža snažnog i samouvjerenog sportiste skrivala se priča koja ga je obilježila za cijeli život. Smrt njegovog brata Sapka ostavila je duboku ranu koju ni slava, ni novac, ni svjetska popularnost nisu mogli izliječiti.

Legendarni švedski fudbaler porijeklom sa Balkana često je govorio da ga je život naučio da se bori od najranijih dana. Odrastao je u siromaštvu, prolazio kroz težak put do uspjeha i naučio kako da opstane među najboljima. Međutim, trenutak kada je njegov brat obolio od leukemije bio je nešto za šta nije mogao da se pripremi. Prvi put u životu osjetio je da je potpuno nemoćan.

• U svojoj autobiografskoj knjizi Ibrahimović je otvoreno pisao o danima kada je porodica saznala za bolest. Sve je počelo iznenada, gotovo bez upozorenja. Sapko je tokom obične šetnje osjetio snažnu slabost i probleme s disanjem, zbog čega je odmah otišao u bolnicu. Nakon brojnih pregleda stigla je strašna dijagnoza – agresivna leukemija. Vijest je pogodila cijelu porodicu, ali su u početku vjerovali da će uspjeti da pobijede bolest.

Kako prenosi Mondo, Zlatan je kasnije priznao da je upravo tada prvi put ozbiljno razmišljao o prolaznosti života. Dok je njegova karijera bila na vrhuncu, shvatio je da postoje bitke koje ni najveće sportske zvijezde ne mogu dobiti. Govorio je da ga je bratova bolest natjerala da drugačije gleda na vrijeme koje provodi sa porodicom i ljudima koje voli.

• Sapko je započeo liječenje i u početku su svi vjerovali da terapije daju rezultate. Međutim, stanje se ubrzo pogoršalo. Zlatan je tada igrao u Parizu, ali je svaki slobodan trenutak koristio kako bi bio uz porodicu. Kada bi dolazio u bolnicu i gledao brata iscrpljenog terapijama, bez kose i bez snage, osjećao je ogroman bol. Čovjek koji je godinama dominirao na fudbalskim terenima sada nije mogao da pomogne nekome koga najviše voli.

Posebno ga je pogodio trenutak kada mu je otac priznao da nade gotovo više nema. Do tada su pokušavali da ostanu pozitivni i vjerovali da će Sapko uspjeti da se izbori. Međutim, bolest je bila prejaka. Ibrahimović je kasnije opisao da mu se u tim trenucima činilo kako mu nestaje tlo pod nogama. Sav novac, sva poznanstva i sav uspjeh odjednom nisu značili apsolutno ništa.

• Prema pisanju Kurira, porodica je tada donijela tešku odluku da Sapka skloni iz bolnice i omogući mu da posljednje dane provede među najbližima. Njegov otac brinuo se o njemu danonoćno, gotovo bez odmora. Mjesecima nije spavao kako treba, a iscrpljenost i tuga polako su ga uništavali. Ipak, nije želio da sina ostavi ni na trenutak. Zlatan je kasnije govorio da nikada neće zaboraviti očevu snagu i požrtvovanost u tim danima.

U isto vrijeme, Ibrahimović je pokušavao da nastavi profesionalnu karijeru. Igrao je utakmice, trenirao i davao maksimum na terenu, ali je u sebi nosio ogromnu tugu. Opisao je da je tokom utakmica uspijevao nakratko da se fokusira samo na fudbal, dok bi se odmah nakon posljednjeg zvižduka vraćao bolnoj stvarnosti. Svaki telefonski poziv iz Švedske unosio je novi strah.

• Kada je njegov klub ispao iz Lige šampiona, Zlatan više nije želio da ostane daleko od porodice. Odmah je odlučio da se vrati kući i bude uz brata. Tog dana ništa nije slutilo da će se situacija završiti tragično. Putovao je mirno, bez žurbe, uvjeren da ima vremena. Međutim, kada je stigao u bolnicu, zatekao je Sapka u komi.

• Atmosfera u sobi bila je teška i tiha. Čulo se samo nepravilno disanje čovjeka koji je vodio posljednju bitku. Zlatan je stajao pored kreveta pokušavajući da ostane pribran, dok mu je otac objašnjavao da su razmaci između udisaja sve duži. Nakon nekoliko minuta nastupila je tišina. Sapko je preminuo upravo u trenutku kada je njegov brat stigao da ga vidi posljednji put.

Ibrahimović je kasnije tvrdio da vjeruje kako ga je brat čekao. Uvjeren je da je Sapko izdržao samo kako bi ga posljednji put vidio pored sebe. Ta misao ostala mu je duboko urezana u sjećanje i danas o tome govori sa velikim emocijama. Bio je to trenutak koji mu je potpuno promijenio pogled na život.

• Domaći mediji poput Espresa podsjećali su da je Ibrahimović svoju tugu pokušao da sačuva daleko od javnosti. Iako je tokom karijere često djelovao bahato i samouvjereno, oni koji ga dobro poznaju govorili su da je bratova smrt ostavila neizbrisiv trag na njegov karakter. Tetovaža sa Sapkovim datumom rođenja postala je simbol uspomene koju nosi svakog dana.

Posebno emotivan trenutak bio je tokom sahrane koja je održana prema muslimanskim običajima. Porodica i prijatelji nosili su tijelo do groba, predajući ga iz ruke u ruku. Kada je došao red na Zlatana da baci zemlju na bratov grob, nije mogao da izdrži. Nakon nekoliko pokušaja ispustio je lopatu jer nije mogao da prihvati da Sapka više nema. Taj prizor ostao je jedan od najpotresnijih trenutaka njegovog života.

• Njegov otac, iako slomljen tugom, pred porodicom nije pustio ni suzu. Tek narednog dana otišao je sam na groblje i tamo proveo sate plačući. Kasnije je objasnio da je želio svu bol da izbaci odjednom, kako bi mogao da nastavi dalje i bude oslonac porodici. Upravo ta očinska snaga ostavila je snažan utisak na Zlatana.

Iako je kroz karijeru osvojio brojne trofeje i igrao za najveće evropske klubove, Ibrahimović je više puta isticao da ga nijedna pobjeda nije usrećila kao vrijeme provedeno sa porodicom. Smrt brata naučila ga je koliko je život krhak i nepredvidiv. Zato je često govorio da pokušava da uživa u svakom trenutku i da ne troši vrijeme na nebitne stvari.

• Danas, kada govori o prošlosti, Zlatan djeluje mnogo mirnije nego ranije. Iza njegove poznate samouvjerenosti krije se čovjek koji je prošao kroz ogromnu porodičnu tragediju. Uprkos svemu što je ostvario, ostala je činjenica da nije mogao da spasi brata. Upravo zbog toga njegova priča izaziva snažne emocije kod ljudi širom svijeta.

Mnogi navijači godinama su ga gledali kao nepobjedivog ratnika na terenu, ali ova životna drama pokazala je potpuno drugačiju stranu slavnog fudbalera. Pokazala je čovjeka koji pati, koji se bori sa gubitkom i koji, uprkos slavi i bogatstvu, prolazi kroz iste boli kao i svi drugi ljudi. To je rana koja nikada nije zacijelila i uspomena koju će nositi dok god živi.