Ovaj članak se bavi šest stvari koje psiholozi savjetuju da nikada ne otkrivamo, čak ni najbližim osobama, poput majke, partnera ili najboljih prijatelja. Ove informacije, iako možda privlačne za podijeliti, mogu imati dugoročne negativne posljedice po naše emocionalno zdravlje i odnose.
- Prva na listi su najdublje nesigurnosti o vlastitoj vrijednosti. Svi mi imamo trenutke nesigurnosti kada osjećamo da nismo dovoljno pametni, privlačni ili uspješni, ali stalno dijeljenje tih nesigurnosti može dovesti do ozbiljnih posljedica.
Psiholozi savjetuju da se ove misli ne dijele s drugima, jer one mogu oblikovati negativnu sliku o sebi koja se dugoročno usidri u našem mozgu. Umjesto toga, treba se fokusirati na rad u sigurnom okruženju, poput psihoterapije, gdje možemo obraditi svoje osjećaje i nesigurnosti u prostoru koji je namijenjen tome.
- Druga stvar koju treba zadržati za sebe su intimne tajne drugih. Otkriti povjerljive informacije o nekome, poput problema u braku, financijskim teškoćama ili seksualnom životu, može ozbiljno narušiti povjerenje među ljudima. Iako je moguće da se to učini iz želje da pomognemo ili iz potrebe za podrškom, takve informacije mogu lako dovesti do štetnih posljedica, kako za naš odnos s osobama, tako i za reputaciju samog pojedinca. Važno je razumjeti da, iako ponekad želimo podijeliti tužne ili osjetljive stvari, te tajne ne smiju postati predmet razgovora.
Fantazije i misli koje ni sami ne razumijemo također spadaju u kategoriju informacija koje bi trebalo čuvati za sebe. Mnogi od nas povremeno imaju čudne, čak i zastrašujuće misli, poput “što ako povrijedim nekog” ili “što ako skočim s mosta”. Dijeljenje ovih misli s prijateljima ili partnerima može izazvati nesporazum, jer ljudi mogu misliti da zaista imamo te namjere. Za razliku od toga, ovakve misli treba obraditi s terapeutom koji je obučen da prepozna razliku između misli i stvarnih namjera. Takve misli mogu biti uzrokovane stresom, tjeskobom ili jednostavno našim unutrašnjim konfliktima, ali važno je da ih ne iznosimo na površinu bez pravilne analize.
- Usporedbe partnera ili roditelja s bivšima i drugim osobama također su jedan od faktora koji mogu uništiti odnose. Niko ne voli biti uspoređivan s nekim drugim, bilo da je riječ o bivšim partnerima ili roditeljima. Rečenice poput “Moj bivši je bio nježniji” ili “Tvoja mama je barem znala kako…” mogu duboko povrijediti partnera i ostaviti trajne emocionalne ožiljke. Psiholozi savjetuju da se, umjesto usporedbi, fokusiramo na svoje vlastite osjećaje i potrebe. Ako nešto nedostaje u vezi, najbolje je reći to direktno i iskreno, bez povrijeđivanja partnera: “Bilo bi mi važno da budemo nježniji prema meni.” Na taj način čuvamo dostojanstvo svog partnera i stvaramo prostor za iskrenu komunikaciju.
Na kraju, važno je napomenuti da, iako iskrenost u odnosima može biti temelj zdravih veza, previše iskrenosti u pogrešnim trenucima može narušiti emocionalno zdravlje i odnose. Psiholozi često ističu da granice moraju biti postavljene kada su u pitanju dijeljenje emocionalnih nesigurnosti ili osobnih problema, jer premještanje tih problema na druge može imati ozbiljne posljedice. Iako bliskim osobama možemo reći da imamo loš period, to ne znači da ih treba koristiti kao kantu za sve negativne misli koje nam prolaze kroz glavu. Umjesto toga, trebamo naučiti biti selektivni u onome što dijelimo i kada dijelimo.
Za sve ove savjete, izvori su bili stručnjaci za mentalno zdravlje i psihologiju. Iako se svaka situacija može razlikovati, općenita preporuka svih stručnjaka je da čuvanje granica u komunikaciji sa najbližima može biti ključ za očuvanje zdravih odnosa i unutrašnjeg mira. Iako iskrenost nije uvijek loša, ponekad je bolje sačuvati određene informacije za sebe kako bismo izbjegli neželjene posljedice
